Kamala Haris – neispunjena očekivanja

Mnogi građani SAD, posebno oni koji su glasali za Džozefa Bajdena, velike nade su polagali i u njegovu zamjenicu Kamalu Haris. Njihova očekivanja do sada se nisu ispunila, smatra novinarka DW Karla Blajker

3850 pregleda1 komentar(a)
Haris, Foto: Reuters

Još su svježa sjećanja na 20. januar 2021. kada je Kamala Haris ispred Kapitola u Vašingtonu svečano položila zakletvu. Centralni događaj je naravno bilo polaganje zakletve novog predsjednika SAD Džozefa Bajdena. Ali on je samo još jedan u nizu starijih bijelih muškaraca koji su preuzeli važnu poziciju – a kada je Kamala Haris stavila ruku na Bibliju i sa smješkom na licu izrekla tekst zakletve, mnogi su osjećali da svjedoče jednom istorijskom događaja. Prva žena, i to prva žena s afro-američkim i azijsko-američkim korjenima, na funkciji potpredsjednice SAD!

Godinu dana kasnije, otrežnjenje je sveprisutno: u jednom istraživanju javnog mnjenja onlajn-servisa "Real Clear Politics" radom potpredsjednice zadovoljno je samo 40 odsto, a radom predsjednika samo dva odsto više ispitanih građana. Potpredsjednica Haris medijski je zablistala krajem novembra kada je prošetala jednim božićnim vašarom u Vašingtonu. Ali kad je politika u pitanju, od potpredsjednice se nije mnogo čulo još od kraja januara prošle godine.

Haris se nije oslobodila okvira svoje funkcije

Ako želimo da bude pošteni, moramo da kažemo da je funkcija potpredsjednika, tj. potpredsjednice SAD jedna veoma nezahvalna funkcija. Malo je osoba koje su u isto vrijeme toliko blizu i toliko daleko od poluga moći.

"Ja idem na sahrane i obilazim zemljotresom pogođena područja" – tako je ironično opisao svoj mandat Nelson Rokefeler, koji je pod predsjednikom Džeraldom Fordom od 1974. do 1977. obavljao nezahvalnu funkciju potpredsjednika. Bendžamin Frenklin je čak predložio da se ova funkcija nazove "Njegova suvišna ekscelencija". Potpredsjednik ili potpredsjednica u SAD nisu na čelu nijednog ministarstva, a na kraju uvijek posljednju riječ ima predsjednik.

Ali od Kamale Haris se ipak očekivalo više, i to ne samo zato što je nakon silnih bijelih muškaraca ona prva na tom položaju. Prije nego što je 2019. ušla u trku za mjesto kandidatkinje Demokrata za potpredsjednicu, Haris se na položaju glavne tužiteljke Kalifornije (nešto između državnog tužioca i i ministra pravde) zalagala za pooštravanje zakona o nošenju oružja. Kasnije se u Senatu istakla kao jedna od najvatrenijih protivnica politike Donalda Trampa, posebno njegovih strogih pravila za useljenike. Mnogi su pomislili da bi bilo dobro imati takvu potpredsjednicu.

Ali nijednom od tih tema Haris nije uspjela da se profiliše na svojoj funkciji. Pamti se jedino put u Meksiko i Gvatemalu – na kraju krajeva migrantska politika i jeste dio njenih obaveza. Nakon tih putovanja povećan je broj dozvoljenih radnih viza za te zemlje.

Ono što je javnosti ostalo u sjećanju jeste njena poruka stanovnicima Gvatemale koji namjeravaju da se isele u SAD: "Ne dolazite!" Mnogi su se zapitali gdje je ona osoba koja se zalagala za slabije.

Koje vrijednosti uopšte zastupa potpredsjednica?

Pritom i osobe na položajima koje nemaju toliku direktnu moć mogu mnogo toga da pomjere sa mjesta. Na primjer, bivša prva dama SAD Mišel Obama, koja je recimo zdrav način života i borbu protiv suvišne težine smjestila stavila u centar svog veoma aktivnog političkog djelovanja. Mišel Obama se svim silama borila za pravo na zdravo odrastanje.

I prethodnik Kamale Haris, Majk Pens obavljao je za predsjednika važnu ulogu osobe koja se svojim krajnjim konzervatizmom obraća onima koji su bili nezadovoljni ne pretjerano hrišćanskim stilom život predsjednika Trampa. Uprkos upitnim svetonazorima, Pens je ipak odigrao svoju ulogu, pa je i pobornicima i protivnicima bilo jasno za šta se zalagao.

To se za Kamalu Haris baš i ne može reći. Koje su teme za koje ona izgara? Na koji način predstavlja milione onih koji su toliko nade polagali u njenu funkciju? Ništa od toga nije jasno. Potpredsjednica je gotovo nevidljiva, gotovo da je nema. Za ženu koju su mnogi vidjeli i kao kandidatkinju za prvu predsjednicu SAD, to je veliki problem.