Borbe koje izgledaju filmski

Jedna od najpopularnijih igrica iz borbenog žanra u svijetu je Tekken7.

Jedina “mana” joj je što je teška za savladavanje jer ima oko 50 različitih karaktera, a neki od njih i do 200 različitih poteza. Zato je neophodno da gejmer, ne samo poznaje sve prednosti i mane karaktera sa kojim igra, već mora biti upućen i u poteze protivnika. Zato se za gejmere koji izaberu ovu igricu preporučuje i adekvatno vrijeme istraživanja i gledanje videozapisa različitih likova.

No, ova igrica ne samo da ima veliku bazu takmičara, već zahvaljujući prenosu online takmičenja na platformama YouTube i Twitch, Tekken7 ima i veliku bazu navijača.

No, u Crnoj Gori za sada nije tako, iako iz dana u dan Tekken zajednica raste. Jedan od prvih gejmera Tekkena je i Branko Jugović, koji se oprobao i na brojnim takmičenjima. Branko je odnedavo i ambasador Saveza elektronskih sportova Crne Gore, pa će se potuditi da Tekken zajednica bude jača i aktivna kroz razna takmičenja. Boravak ispred kompjutera mu kako kaže “ne predstavlja problem”, bilo da vježba Tekken, stvara muziku ili radi posao tonca u Televiziji Vijesti.

Kad je igranje igrica u pitanju imaš dug staž, počeo si još kao dijete. Za sve ove godine igrao si različite igrice, a šta je to što te uvijek vraćalo Tekkenu?

Izdvojiću tri glavne karakteristike zbog kojih sam mu se uvijek vraćao. Prvo, nevjerovatna kompleksnost i dubina same borbe koja otvara mnoštvo strategija i pristupa samoj igri, nikada vam ne dozvoljavajući da je zaista usavršite, i time se stvara želja za konstantnim napretkom. Ova kompleksnost itekako razvija reflekse, brzinsko razmišljanje, donošenje odluka i kreiranje strategija u neprestanom vrtlogu borbe.

Druga karakteristika su nevjerovatno dobro odrađene animacije poteza, svaki karakter je vrlo specifičan i raspolaže velikim brojem poteza koji su sjajno animirani u skladu sa pravim borilačkim vještinama. Svaki potez i udarac nosi neku silovitost ili pak gracioznost, i cijeli paket borbe često izgleda filmski. I treća karakteristika je ta što je Tekken jednostavno prezabavan. Okuplja ljude, pruža zabavu i potpunim amaterima, ali s druge strane nevjerovatno nagrađuje one najupornije.

I kada savladate određene tehnike i ključni koncept borbe, podiže uzbuđenje i zabavu na jedan potpuno nevjerovatan nivo. Ko dođe do tog nivoa, uvijek će se vraćati Tekkenu. Tekken je mnogo više nego što se oku čini.

Lista poteza broji od 100 do 200 po karakteru, a tvoj omiljeni karakter je Feng Wei. Šta njega izdvaja od ostalih karaktera što je bilo presudno da ga usavršiš?

Feng Wei je jednostavno unikatan, zabavan, teatralan karakter, koji je jako kreativno osmišljen. Stil borbe mu je dosta sličan onom koji možemo vidjeti u filmovima Džet Lija. Karakteriše ga akrobatska gracioznost određenih poteza, a s druge strane raspolaže i potezima koji manifestuju čistu snagu i sirovost. Igra se agresivno i pravi nevjerovatan pritisak na protivnika brzim i laganijim udarcima, koji sistematski dovode do pobjede.

Feng je jedan od karaktera koji traži da budete kreativni i svi su mu potezi upotrebljivi i korisni u određenim situacijma. Tako da igrač mora da raspolaže kompletnom paletom njegovih poteza i da razvije osjećaj za njihovu pravovremenu upotrebu. Ovo stvara konstantan pritisak na igrača koji igra sa njim, ali možda i veći pritisak na onog ko se od njega brani.

Da bi dobro igrao Tekken potrebno je da poznaješ i poteze drugih karaktera. Sve je to teško usavršiti, ali koje si karaktere uspio da “provališ” tako da ti danas borbe sa njima lakše padaju?

Tako je. Najveća kompleksnost Tekkena ne leži u napadu, nego upravo u odbrani. Poznavati karakter protiv kojeg se borite je krucijalno. A to podrazumijeva da znate ključne poteze protivnikovog karaktera, na koje poteze da čučnete, kada je rizično da čučnete, kada ne smijete da napadate, kada da se izmaknete u stranu i da znate na koju stranu, na koje dugme se izvlačite iz protivnikovih poluga, koliko frejmova treba karakteru da se vrati u gard nakon određenih poteza da biste koristili optimalan kontranapad i “kaznili” protivnika, kada ne smijemo ustati, odnosno kada moramo što prije ustati sa poda, kada pravimo distancu, a kada je zatvaramo...

Samo još dodajmo činjenicu da Tekken 7 ima 50 karaktera, a svaki raspolaže ogromnim brojem poteza. Lično se najbolje branim od pet karaktera sa kojima umijem da igram (s nekima bolje, s nekim gore): Feng Wei, Fahkumram, Armor King, Law i Gigas; i od karaktera sa kojima igraju moji prijatelji Lee, Paul, Bryan, King... Dobro mi ide odbrana i od nekolicine drugih karaktera koje igrači često biraju, kao što su Mishime (Heihachi, Kazuya, Devil Jin) i dobar sam protiv Stevea i Hwoaranga, ali samo kad igram sa Fengom, jer je on ubitačan “counter-pick” za ova dva karaktera.

Igrao si dosta na turnirima, koji karakter igrači Tekkena najčešće biraju, ima li takvih?

U svijetu Tekkena obično imamo lojaliste, koji ostaju vjerni svom karakteru. Jer kao što pomenusmo, Tekken je jako kompleksna igrica, i najbolje prolaze oni koji se drže jednog ili nekoliko karaktera koje usavrše. Tekken je prilično izbalansiran i svaki karakter ima šanse da pobjedi kada se nađe u pravim rukama.

Tako da se zaista može naići na dosta različitih karaktera na turnirma, i Tekken ne pati od toga da se bira samo mali skup najjačih karaktera. Ali naravno, ne biraju se svi karakteri podjednako, uvijek se mala prednost daje onima koji se u datom momentu smatraju jačim od većine, ali je to po mom mišljenju dosta zanemarljivo da bih sad mogao nabrojati nekoliko karaktera koji se najčešće biraju.

Tekken je, kako sam voliš da kažeš, “sportsko nadmudrivanje i razmišljanje jednog stvarnog borca”. Koliko je pri igranju bitna i brzina kojom igrač reaguje, a ne samo vještine karaktera?

Svaki karakter posjeduje određeni alat, prednosti i mane s kojima može da parira ostalim karakterima. Tako da odabir karaktera nema presudnu ulogu u krajnjem rezultatu, već isključivo vještina igrača i koliko je igrač u stvari “provalio” svog karaktera i koliko je otključao njegov potencijal. U Tekkenu postoje fundamentalne vještine koje se prenose na svaki karakter kojeg odaberete.

Tu naravno spada refleks, reakcija, kretanje, nadmudrivanje, blaži i sigurniji udarci koji tokom borbe dosta oštete protivnika, znanje protivnikovog karaktera, odbrana, pravilno kažnjavanje protivnikovih rizičnih poteza itd. Te vještine se razvijaju godinama, i sa njima možete lako postati dobri, koji god karakter odaberete. Nijedan karakter ne može nadomjestiti fundamentalno neznanje, ali fundamentalno znanje same mehanike igrice i koncepta borbe, može nadomjestiti nedostatke karaktera.

Kao što pomenuh bio si na turnirima, kako izgledaju pripreme i da li se pred takmičenja više posvetiš igranju Tekkena? Koliko inače vremena provodiš vježbajući?

Pa, pripreme izgledaju tako da uzmem godisnji odmor i igram svaki dan što više mogu uz povremeno ispijanje kafe. Svakako je mnogo bitnije koliko ste igrali i posvetili se igri u dužem vremenskom periodu, a ne samo pred turnir, ali praksa je da se pred turnir više igra. U mom slučaju, dvije-tri nedjelje pred turnir, to je uglavnom četiri do šest sati dnevno.

Desi se da sastavim osam do 10 sati, ali onda moram da pauziram naredni dan. Pod nekim normalnijim okolnostima, obično igram manje, ali na nedjeljnom nivou odvojim dobar dio vremena za Tekken. Za vrijeme korone i karantina, sa društvom sam više puta uspio da sastavim 12 sati neprekidno. Tu bih izdvojio mog prijatelja Dejana Drakića koji je neumoran kada se sukobimo.

Ne kriješ da si ti PC gejmer. Kako si se borio sa “pingom” (online kašnjenje servera prilikom unosa komandi) karaktera kad si igrao online trunire na PlayStationu, pošto je poznato da je na ovoj konzoli veće kašnjenje?

Tekken 7 je prvi Tekken koji je izašao za Windows i tek se sada vidi da je PC, to jeste “Steam”, ipak bolja platforma kada se igra online od PlayStationa, jer obično je na PS-u veće kašnjenje. To su kašnjenja prilikom unosa komandi, ili stručno “ping”. Obično se mjeri u milisekundama i toleriše se kašnjenje do 40-50ms. Sve preko toga je osjetno kašnjenje i smeta igračima. Lično nisam imao problem te vrste kada sam igrao turnir na PlayStationu.

Koliko je kod nas Tekken kao igrica popularan? Može li se tu stvoriti zajednica?

Tekken je stekao veliku slavu s kraja ‘90-ih godina i početkom ovog vijeka, kako globalno, tako i kod nas. Ko je tada igrao igrice, nije mogao da ne čuje za Tekken. Međutim, danas je jako teško naći posvećene igrače.

Tome doprinosi činjenica da Tekken nije besplatan, i ne može nikako da parira ultra popularnim igricama koje su besplatne, kao što su “Dota 2”, “Counter-Strike”, “League of Legends”, “PUBG”, “Fortnite”... Međutim, najnoviji naslov iz ove franšize - Tekken 7, je prodat u preko sedam i po miliona primjeraka, i prijeti da prestigne nekad ultra popularni Tekken 3 (1999) koji je prodat u 8,3 miliona primjeraka. Tako da Tekken 7 uživa veliku slavu i poštovanje globalno.

I mi kao Tekken zajednica u Crnoj Gori rastemo rapidno. Počeli smo sa dva takmičara prije dvije godine na turniru pod “Savezom e-Sportova Crne Gore”, pa smo prošle godiine imali šest takmičara, a ove godine ima nas 15, i do sljedećeg turnira vjerujem da će se taj broj popeti na dvadesetak aktivnih igrača i takmičara.

Imali smo i dva puta predstvavnike na “IeSF” i “WSL” međunarodnim turnirima. Godine 2020. sam to bio ja, a 2021. je to bio Andrija Midžor. Naša zajednica uz pomoć “SESCG” uspjela je da postavi Crnu Goru na svjetsku Tekken mapu, prvi put u istoriji ove igrice.

Odnedavno si i jedan od amsasadora SESCG. Koliko će ovo uticati na samo promociju igrica kao jedne vrste sporta?

Sada u Savezu imamo ambasadore za svaku od igrica koja ima prepoznatljivu i oformljenu zejednicu. SESCG doprinosi tome da gejming zajednica u Crnoj Gori bude jača, aktivna kroz mnogobrojne kvalifikacije, takmičenja i turnire, promovisana na pravi način i daje smisao, kako takmičarskom aspektu gejminga, tako i svim drugim profesijama koje su vezane za gejming kod nas, a ne tiču se nužno igranja igrica.

Tako da pri Savezu, na čelu sa Filipom Šoćem, imamo dosta talentovanih gejming sudija, komentatora, IT stručnjaka, promotera, dizajnera, fotografa, novinara, te i ambasadore za 15-ak igrica koji aktivno učestvuju u promovisanju, kako igrica koje predstavljaju, tako i e-sporta generalno, zajedno sa svim drugim igračima, takmičarima i ljubiteljima gejminga u Crnoj Gori.

Poenta je da smo svi ambasadori gejminga u Crnoj Gori onoliko koliko želimo biti. Bilo kroz takmičarske rezultate, promovisanje gejminga, strimovanje ili bilo koju drugu aktivnost koja se veže za ovu gigantsku granu industrije.

7 i po miliona primjeraka je prodat Tekken7 i prijeti da prestigne nekad ultrapopularni Tekken 3 (1999), koji je prodat u 8,3 miliona primjeraka. Tako da Tekken7 uživa veliku slavu i poštovanje globalno

Koje igrice voliš još da igraš osim Tekkna?

Volio sam i dugo igrao “Dota”, “Hearthstone”, “Counter-Strike”, “Dark Souls”, “Baldur’s Gate” “Quake 3”, “Call of Duty”, “Batman: Arkham serijal”, “Witcher” i “Warcraft 3”. Takođe volim i trenutno igram franšize: “Diablo”, “Doom”, “Days Gone, “Resident Evil”, “PES”, “2K”,, “ i “Crash Team Racing - Nitro Fueled”.

S obzirom na to da imaš posao i da si i tu vezan za kompjuter, koliko nakon istog imaš želje za igranjem igrica?

Nekim čudom meni boravak ispred kompjutera ne predstavlja nikakav problem. Uvijek na kompjuteru mogu naći nešto što će mi držati pažnju, nešto novo što ću vidjeti ili naučiti. Bio sam vrlo živahan klinac, uvijek sam se bavio sportom i nekako mi se čini da sam sve te bubice iz sebe istresao, i da sada mogu s mirom da sjedim satima ispred ekrana, bez nekog osjećaja zamora ili anksioznosti.

Međutim, fizički sam dosta aktivan, uvijek sam u treningu, nekada više, nekada manje. Mislim da svaki gejmer i svako ko boravi puno ispred kompjutera treba biti sportski aktivan. Pazim na ishranu, vodim zdrav fizički i socijalni život. Imam društvo sa kojim sviram, igram igrice, a i društvo za skitanje. Tako uspijem da izbacim tu energiju iz sebe koja se nakupi dužim sjedjenjem pored kompjutera.

Baviš se i muzikom. Koliko te zanima da možda radiš muziku za igrice?

Muzika je moja najveća ljubav, pa tek onda video igre. Sviram bas i gitaru, član sam dva benda, ali sam najviše usredsređen na audio produkciju, i već godinama držim kućni muzički studio i time se bavim profesionalno. Tako da sam i preko tog posla razvio toleranciju na dugo sjedjenje ispred kompjutera.

Nisam nikada razmišljao da napišem muziku za video igru. Danas rjeđe pišem, ali bih rado odradio recimo miks i mastering za neki soundtrack koji je napisan za neku video igru.

( Marija Vasić )