Zašto muzičari prodaju prava na svoje pjesme?
Kada se jednom prodaju, teško je vratiti prava na pjesmu. Ali barem kratkoročno, umjetnici odlično zarade
"Vremena se mijenjaju", pjeva Bob Dilan.
I muzičari sve češće prodaju prava na svoje pjesme.
Muzička kompanija Soni saopštila je da je kupila cijeli katalog snimljene muzike Boba Dilana od 1962. do danas, a u posao su uključena buduća izdanja i reizdanja, prenosi agencija Hina.
Cijena nije saopštena, ali stručnjaci procjenjuju da je Dilan za to mogao da dobije i 200 miliona dolara.
Ovo nije prva Dilanova prodaja njegovih numera. Prije nešto od više od godinu prodao je Universalu autorska prava na svoje pjesme (što je različito od diskografskih prava) za navodno 300 miliona dolara.
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost samo je posljednji u nizu muzičara koji se odlučio na prodaju svojih prava velikim izdavačkim kućama i korporacijama, podsjeća Hina.
Istopila se zarada od prodaje ploča
Prije 75. rođendana, nasljednici Dejvida Bouvija dobili su 250 miliona dolara prodajom prava na cijeli njegov muzički katalog.
Bouvijev opus, koji obuhvata šest decenija stvaralaštva, uključuje više od 25 studijskih albuma sa hitovima među kojima su "Space Oddity", "Changes", "Heroes" i "Let’s Dance". Sve to sada pripada izdavačkoj kući Warner Chappell Music.
Brus Springstin je prodao cijeli svoj rad Soniju. Red Hot Čili Pepers (RHCP), Šakira, Tina Tarner i mnogi drugi takođe su zaradili značajne sume odričući se prava na svoju muziku.
To je rezultat pada u prodaji ploča zato što se ljudi okreću strimingu muzike na platformama poput Spotifaja. Osim toga došlo je i do pada koncertnih prihoda zbog pandemije.
"Ne mogu da radimo", objavio je prije godinu dana na Tviteru američki kantautor Dejvid Krosbi, uz odluku da prodaje svoja prava.
"Striming mi je ukrao novac od ploča… Imam porodicu i hipoteku i moram da se brinem o njima pa mi je to jedina opcija".
RHCP zaradio oko 140 miliona dolara od prodaje, Springstin oko 500
Kada se jednom prodaju, teško je vratiti prava na pjesmu. Ali barem kratkoročno, umjetnici odlično zarade. Navodi se da je bend RHCP zaradio oko 140 miliona dolara od prodaje britanskoj korporaciji Hipgnosis.
Procjenjuje se da je Springstin na vrhu liste sa rekordnom prodajom od 500 miliona dolara, što je znatna svota za čovjeka čije pjesme govore o problemima radničke klase.
Hipgnosis se smatra pionirom upravljanja pravima. Britansku investicijsku kompaniju osnovao je Merk Merkuriadis, muzički veteran koji je bio menadžer Bijons, Ajron Mejden i Pet Šop Bojs, i Najl Rodžers, bend Chic i poznati producent.
Američki kantautor Beri Manilou, Nil Jang i Šakira takođe su dio te kompanije.
Iako ih obožavaoci ovih umjetnika često optužuju da rasprodaju njihove idole, iz Hipgnosisa su u više navrata izjavili da plasiraju muziku isključivo pod uslovima koje postavlja umjetnik, kao na primjer u oglašavanju.
Taj potez može imati smisla, posebno za mlade muzičare, jer može biti finansijski isplativ čak i za samo jednu pjesmu, budući da je prihod od striming platformi relativno nizak u poređenju sa prodajom ploča, što je problem koji muzičari često ističu.
Vokal Radioheda Tom Jork smatra se jednim od najžešćih protivnika striming servisa i dugo je odbijao da svoju muziku učini dostupnom putem Spotifaja i drugih platformi.
Džekson vs. Mekartni
Pop zvijezda Tejlor Svift čak je i privremeno povukla cijeli svoj muzički katalog sa svih striming servisa, što pokazuje njeno stajalište o njihovom načinu plaćanja.
Svift ima još snažnije stavove o autorskim pravima na pjesme. Prava na njenih prvih šest albuma pripadaju izdavačkoj kući Big Machine Records pošto je sa 15 godina potpisala ugovor o ustupanju izdavačkih prava unaprijed.
Od tada su prava na njene albume nekoliko puta preprodana, ali Svift nikada nije uspjela da ih otkupi. Nedavno je iznova počela da snima tih šest albuma za svoju sadašnju izdavačku kuću Universal, kako bi ponovno mogla da ima kontrolu nad svojim radom.
Svađa oko prava na pjesme nije novost u muzičkoj industriji.
Osamdesetih godna prošlog vijeka Majkl Džekson kupio je prava na kompletan uzički katalog Bitlsa za 45 miliona dolara – što se nije svidjelo bivšem članu grupe Polu Mekartniju.
Iako su prije toga zajedno snimili dvije pjesme, "The Girl is Mine" i "Say, Say, Say", problem je na kraju uništio prijateljstvo između Džeksona i Mekartnija kada je Džekson dopustio da kompanija Najk koristi pjesmu Bitlsa "Revolution" u reklami za patike.
Decenijama kasnije, kralj popa je pritisnut dugovima preprodao prava na katalog Bitlsa, pri čemu je zaradio dvostruko veću svotu od one koju je platio.
( Vijesti online )