Kada nevidljiva podloga ispriča vidljive priče

„Jedan dijapozitiv nikad ne može biti isti”, kazala je istoričarka umjetnosti Kristina Radović otvarajući, na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, izložbu slikarke Isidore Sarić.

Te posebnosti dijapozitiva svjesna je i mlada umjetnica koja priznaje da je htjela da napravi svoje dijapozitive, ali je odustala od toga i pustila da nevidljiva podloga ispriča vidljive priče.

“Nijesam mnogo izašla iz dijepozitiva. Držala sam se sve vrijeme da on prevladava na svim crtežima. Dijapozitivi imaju tu boju i strukturu i sve što mi odgovara - to što je blijedo i prozirno, a meni to odgovara. Cilj mi je bio da posmatrač može da izađe iz prostora, da bude dio tog filma i tog crteža i da može da sagleda svoje autentično posmatranje”, kazala je slikarka koja je do sada imala dvije samostalne izložbe i učestvovala na brojnim kolektivnim.

Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, na katedri Slikarstvo - crtež, fotografija i multumedijalna umjetnost, a trenutno je na master studijama na Fakultetu likovnih umjetnostu na Cetinju, na odsjeku Slikarstvo - Intermedijalna umjetnost. Članica je udruženja “Instart” i Sabirnog centra “Kunst”. Slikarska priča o dijapozitivima počela je od jednog djedinog filmoskopa (dijaprojektora) koji je kupio u Rusiji.

“Uvijek sam ga nosila sa sobom gdje god sam išla. Pomislila sam kako to ne treba da bude suvenir koji stoji na polici, već da iskoristim to na svoj način i napravim diplomski rad od toga. Počela sam da pravim nešto što će da podsjeća na sve to, da koristim filmoskope i dijapozitive iz tih filmoskopa i da pravim svoje radove. Na osnovu tog jednog rada počela sam da gradim, napravila diplomsku i još jednu izložbu i radovi su se samo nadovezivali jedan na drugi. Ovo je sad kompletna izložba i jako sam zadovoljna kako je sve ispalo”, kazala je Sarić i dodala da nije sigurna da li će biti još radova sa sličnom tematikom.

Prema riječima Kristine Radović, radovi raznovrsnih okvira, prozirne fotografije sa tonovima boja koji odgovaraju stvarnosti, doprinose tome da kompozicije dobijaju obličje pozitivne fotografske ploče - dijapozitiva.

“Umjetnica foto-filmove tretira na dva načina: kao fizički integrisan dio rada/objekat koji materijalno konstituise sliku ili kao dio koncepta/subjekat gdje se koristi starim foto-filmovima kao prethodnim iskustvima u cilju strukturisanja i de/kodiranja subjektivnih iskustava, čime ih čini pogodnim za analizu, integraciju i dalju upotrebu”, kazala je Radović.

Prema njenim riječima, Isidora pogled na svijet iznosi pomoću kadriranja, a njeni dijapozitivi su varijacije jednog motiva sa različitim značenjima, jer ma koliko se puta matrica ponavlja, ona uvijek posjeduje različita značenja.

“Poput pasioniranog fotografa, ona pristrasno odabira, izdvaja jedan dio određenog polja stvarnosti te slika postaje isječak iz njene stvarnosti i iskustva. Ovaj postupak umjetnica objašnjava time da su elementi realnog života i stvarnosti koja je predstavljena, dosadili i stvaraocima i gledaocima, tako da se javlja težnja ka mijenjanju te stvarnosti, kako u smislu vizuelnog, tako i u smislu konceptualnog”, kazala je Radović.

Umjetnica se sugrađanima predstavila sa dvadesetak cjelina koje opet, sve zajedno, predstavljaju jednu veliku umjetničku cjelinu koja priča Isidorinu, ali i našu priču, u zavisnosti od toga šta na njenim radovima tražimo i vidimo.

“Kroz nepregledni svijet likovnih mogućnosti, Isidora Sarić kroz svoje dijapozitive, preko foto-filma, doslovno preuzima djelove izvornog citata, interveniše na njima, prenosi nam lično upamćeno iskustvo te tako na jedan nekonvencionalan način ostvaruje konekciju između djela i umjetnika, djela i posmatrača, a samim tim i umjetnika i posmatrača. Na ovakav način, umjetnica nas uvodi u svoj spoznajni svijet i otvara nam vrata našeg svijeta”, zaključila je Radović.

Izložba, koju su organizovali JU Muzeji i galerije i Filozofski fakultet, uz podršku Opštine Nikšić, biće otvorena dvije sedmice.

( Svetlana Mandić )