Vraćaju li se oni koji nisu ni otišli

Ulazak dijela vlasti u političke aranžmane s opozicionom Demokratskom partijom socijalista (DPS), predstavljao bi veliki rizik jer ta stranka nije značajnije oslabljena nakon gubitka tridesetogodišnje vlasti, niti su njene loše prakse djelovanja iskorijenjene.

Politički analitičar i bivši poslanik Srđan Perić, kazao je da je DPS u trenutku kad je na pomolu "rušenje" Vlade zbog nesuglasica unutar parlamentarne većine, u značajno aktivnijem položaju nego prije 10-ak dana, kad je vladajuća koalicija "Crno na bijelo" (CnB) ponudila svim subjektima u Skupštini formiranje manjinske vlasti.

Partija Mila Đukanovića tako je, prema njegovim riječima, iz pozicije apsolutno nepoželjnog partnera, došla do toga da bi od njenih glasova mogle da zavise krucijalne odluke za funkcionisanje zajednice.

"Ulazak u aranžman u kom vladate tako što bi vaše zakonodavne inicijative podržavali poslanici DPS-a, imao bi na više ravni ogroman politički rizik po onog ko uđe u to. Na perceptivnoj - ali i suštinskoj ravni - promijenjene su i strategija i retorika u odnosu na ono što smo mogli da čujemo u predizbornoj kampanji. Na operativnoj, da biste na taj način uklanjali loše prakse prethodne vlasti, potreban vam je izuzetno uigran, prije svega pravni tim s ogromnim znanjem, a potom i istinski stručni ljudi s višeslojnim vještinama koji poznaju sistem javne uprave i koji znaju kako se osmišljavaju i sprovode istinske reforme. I veliki sistemi kubure s takvim kadrovima, a naša zajednica je tu u veoma velikom deficitu", navodi Perić za "Vijesti".

Politički analitičar iz Beograda Đorđe Vukadinović, upozorava da bi ulazak dijela vlasti u bilo kakve kombinacije s DPS-om, koji u parlamentu ima najviše poslanika (30) - u ovom trenutku bio opasan. "Čini mi se da bi taj aranžman bio riskantan, i u suštini bi, na neki način, značio iznevjeravanje volje birača, jer Đukanovićev DPS nije ni mali, ni manjinski", ističe on za "Vijesti".

Koalicija CnB ponudila je prošle sedmice svim poslanicima da formiraju manjinsku vladu bez DPS-a i vladajućeg Demokratskog fronta (DF).

Da bi se to desilo, 4. februara će se u parlamentu - na zahtjev CnB i opozicije - glasati o nepovjerenju Vladi premijera Zdravka Krivokapića. Taj predlog zasad ima sigurnu podršku najmanje 44 poslanika, iako je dovoljnan 41.

Inicijativa koja bi podrazumijevala parlamentarnu podršku manjinskoj vladi od strane DPS-a ili učešće u njoj nema podršku većeg dijela parlamentarne većine, koji tvrdi da bi izbor takve vlasti predstavljao davanje "vještačkog disanja" i prečicu za povratak te stranke na vlast.

Neki subjekti, kao što je Socijalistička narodna partija (SNP), tek treba eksplicitno da se odrede o toj ponudi, dok neki drugi, kao što je DF, traže formiranje tehničke vlade, koju bi činile parlamentarna većina i manjinske stranke.

Iz GP URA tvrde da DPS neće biti dio manjinske vlade, da "ne smijemo biti zarobljenici straha" od povratka DPS-a na vlast, te da od toga nema ništa.

S druge strane, iz DPS-a navode da će se o modelu manjinske vlade izjasniti kad dođe vrijeme za to, te poručuju da će u narednih 14 mjeseci biti najjača partija i ona koja odlučuje u vlasti.

"I tada ćemo se odnositi prema svima koji su naši tradicionalni, ali i potencijalni partneri, taman onako kako su se oni odnosili prema nama i kako će se, posebno, odnositi od sada prema nama", rekao je prije dva dana poslanik DPS-a, Nikola Rakočević.

"Vijestima" iz te partije nisu odgovorili da li bi im bilo prihvatljivo da podrže manjinsku vladu, a da ne učestvuju u njoj.

Strah od "uskrsnuća" DPS-a, prizvao je paralele s povratkom Socijalistička partije Srbije (SPS) Slobodana Miloševića na vlast u toj državi.

Ta stranka je nakon Miloševićevog svrgavanja s vlasti 5. oktobra 2000. godine, u martu 2004. podržala manjinsku vladu Vojislava Koštunice, da bi 2008. postala dio vlade Mirka Cvetkovića.

Vukadinović kaže da između pozicija SPS-a nakon 2000. i DPS-a nakon izbora 30. avguta 2020. postoje određene sličnosti, ali i velike razlike.

"Prva i najveća razlika je što je SPS izgubio, ali ne i 'pao' na izborima, već na velikom narodnom protestu povodom izbora 5. oktobra. Milošević je izgubio predsjedničke izbore od Koštunice dosta ubjedljivo, pa je zbog njegovog nepriznavanja rezultata došlo do tih protesta, na kojima su i Milošević i SPS 'pali'. S druge strane, u Crnoj Gori se to nije dogodilo. Nije bilo predsjedničkih izbora, Đukanović nije formalno delegitimisan, i nije bilo protesta jer su on i DPS, makar i nevoljno, prihvatili ishod izbora. To situaciju i olakšava i komplikuje. Komplikuje, prije svega, jer nije bilo dovoljno oštrog reza kog je u Srbiji bilo. SPS se vratio na mala vrata na vlast bez Miloševića, dok je Đukanović formalno dio vlasti jer obavlja predsjedničku funkciju, a sad bi se, kroz podršku manjinskoj vladi, i suštinski vratio - a da zapravo nikad nije ni otišao", naglašava Vukadinović.

Perić navodi da DPS, zahvaljujući ponašanju aktuelne vlasti, nije marginalizovan, i da prakse koje je uspostavio nisu demontirane, već da su na mnogim poljima prigrljene.

"Od partijskog kadriranja na svim nivoima, pa sve do isključivosti i verbalnih napada na nesitomišljenike", podvlači on.

S najavom formiranja manjinske vlade, sve glasnije se priča i o potencijalnom Đukanovićevom povlačenju sa čela DPS-a.

"Vijesti" su u više navrata pisale da je dio vladajućih partija - da bi podržao manjinsku vladu - tražio od međunarodne zajednice čvrste garancije da će se Đukanović politički penzionisati.

Vicepremijer i lider GP URA, Dritan Abazović saopštio je krajem prošle godine da je uvjeren da Đukanović ide, te da je pitanje da li će se to desiti u prvom kvartalu ove godine ili kasnije manje važno. Lider DPS-a nije komentarisao te ocjene, ali je prije toga za ovu godinu najavio neposredne izbore za šefa stranke.

Promjenama u DPS-u mogla bi da doprinese i "crna lista" Stejt departmenta, čije se objavljivanje očekuje, i na kojoj bi mogli da se nađu neki funkcioneri te stranke.

Vukadinović ocjenjuje da bi skori odlazak Đukanovića donekle olakšao stvar s rješavanjem krize vlasti u Crnoj Gori, ali da je pitanje koliko bi njegovo povlačenje oslabilo DPS.

"Vjerovatno donekle, ali ne mogu da tvrdim da bi to bilo drastično. Ova tranzicija bi u toj situaciji bila realno olakšana. To bi relaksiralo poziciju DPS-a u nekim drugim eventualnim aranžmanima u vezi sa vlašću i proširilo njihov koalicioni kapacitet", objašnjava on.

Perić, s druge strane, kaže da je uvjeren da Đukanović - a to, prema njegovim riječima, potvrđuju i skore izjave funkcionera DPS-a - nema namjeru da se povuče iz politike.

U konačnom, to je, dodaje, i on sam više puta izjavio, prognozirajući da će se vratiti na vlast.

"U nekoliko navrata se pokazivalo da on umije vješto da brani svoju poziciju. Prisjetimo se priča da se zbog određenih pritisaka neće kandidovati za predsjednika države 2018. Prisjetimo se onda teza o njegovom povlačenju koje slušamo bezmalo dvadeset godina, s gotovo istim obrazloženjima", napominje sagovornik, dodajući da će Đukanovićeva pozicija biti oslabljena "tek kad pustimo da zažive principi demokratije".

"A demokratija je vladavina većine koja se ne uspostavlja isključivošću, već dijalogom u kome ćete uvažiti drugu stranu i u kome će svaka strana učiniti ustupak kako bi zajednica bila funkcionalna, kako spoljnopolitička pozicija države ne bi bila konstano narušavana i kako bismo se konačno mogli čuti bez teških i dehumanizujućih riječi i medijskih strategija, kojima su, nažalost, mnogi skloni", zaključuje Perić.

Perić: Samo DPS može sebe reformisati

Upitan da li najavljeno eventualno povlačenje Đukanovića i potencijalni odlazak još nekih aferama kompromitovanih kadrova DPS-a, zaista mogu biti dovoljni da se konstatuje da se ta partija "pročistila", ili je ipak potrebno uraditi još mnogo toga, Perić odgovara da ne zna zašto bismo bili opsjednuti reformisanjem DPS-a.

"Ako oni žele da uđu u taj proces, mogu to učiniti isključivo sami, jer bilo kakav pritisak od drugih političkih subjekata izvjesno će pokrenuti unutrašnje odbrambene mehanizme u kojima kadrovi koji se plaše pravosudnih sankcija, po pravilu bivaju agresivniji u unutarpartijskim - ako ne borbama, a ono lobiranjima. U tom slučaju, mi bi više trebalo da se pretvorimo u navijače u potencijalnim unutarpartijskim prestorjavanjima i nadamo se najboljem ishodu - ali šta je onda cilj i poenta izbora? Reforma DPS-a? Treba se oslobađati nerealnih strategija. Znate, to vam je kao u životu - ispada da nemamo dovoljno sopstvenih problema u zajednici, nego još treba i da 'pročišćavamo' DPS...", ističe on.

( Nikola Dragaš )