Čega se pametan stidi… (4)

Nakon inicijanih primjena “evropa-brže-bolje-neplana” prije vikenda, ministar finansija i socijalnog staranja Instagram-isao je post sljedeće sadržine: “EVROPA SAD! Poštovani ministre S******, Danas je mojoj majci uplaćena plata 140€ veća nego u decembru 2021 godine. Meni 450€. Hvala Vam velika. Puno uspjeha u daljem radu. Ne damo vas. Branićemo Vaš uspjeh koji smo čekali 30 godina i nećemo ga dati!!!”

Na stranu što je nezrelim post-om ministrova ekipica sama sebi čestitala, a trebala bi da se stidi… Mlađani profili pritisnuti činjenicom-da-ne-znaju-što-čine čeznu za that a boy tapšanjem oko nečeg što je u opisu odgovornosti i ovlašćenja pozicija, koje pokrivaju. No, zaplakao je Twitter… Rida bez zaustavljanja...; kako je moguće da post ode drugdje, dok je on dika i ponos svih MFSS “uspjeha”.

Dodatno… Slučajno ili namjerno mlađani zaposleni oko dvojca-bez-kormilara su okončali u uporedivim političkim agendicama oko primata nad predatorstvom oko CG ekonomije, zbog iskazane sklonosti ka uskličnicima po tragu neoliberalnog gurua sa donjogoričkih poljana. Uskličnici/boldovana i velika slova, kao i slična nedostojna metrika postovanja na socijalnim mrežama ne prikazuju život odnosno sakrivaju neznanje, koje lokalna diplomatska zajednica lagodno popije kao gorku žuč u čašici meda, što uvijek porodi štetočinstvo u vezi CG ekonomskog razvoja.

Nešto drugo oko “prvih mačića” primjene je sistemski bolnije… Zašto je ministrov post loš, i, slijedeći citat ministra ekonomskog razvoja sa jutrenja sa novinarima, (ne)”moralan”?

U petak su počele isplate zarada za januar 2022. godine shodno izmjenama i dopunama zakonske regulative. Usputno, udarna uprava nije dobila zaradu, kad i državna uprava. Moraju se strpiti jer je v.d.direktorica odlučila da TV-medijski-gazi kvalitet rada institucije(1), pošto ne razumije odgovornosti iz opisa mandatnog rasporeda (citat s kraja oktobra 2021. godine).

Ispod površine Twitter-ljepuškastosti, nezaustavljivom snagom tinja neobičan moment oko neutemeljenog-u-primjeni. Kroz primjer, a koji se može uvezati sa ministrovim postom: zaposlena u državnoj upravi sa trodecenijskim iskustvom i zaposleni-a sa tri i manje godina iskustva, uz koeficijent složenosti sa srednjom školom, dobili su neto, skoro pa jednaku, zaradu.

Zakon o zaradama u javnom sektoru(2) definiše elemente zarade (član 11), dok se članom 15 propisuju dodaci na osnovnu zaradu; među njima je “dodatak po osnovu godina radnog staža (minuli rad)” (pod 4). Dodatno, u članu 22 prikazani su rasporedi u grupe poslova shodno “nivou kvalifikacije obrazovanja, složenosti poslova, odgovornosti ili drugih elemenata bitnih za vrednovanje određenog posla…”.

Dan prije usvajanja budžeta, ozbiljni novinar i njegov top sagovornik(3), besprijekornim argumentima, precizno i van svake sumnje, zakonodavnoj vlasti(4) su obezbijedili neupitnu legalnu osnovu da se izbjegne sistemsko urušavanje koeficijenta složenosti. To je zaustavilo usvajanje predloga ministarstva(5), kojim je bilo planiralo da se pitanje nejednakosti rješava sa krivog kraja, krivim načinom, što bi pride kreiralo užasavajuće-totalitarističku igranku diskrecionog-u-samovolji. Pod-sistemi zdravstva i obrazovanja ostaju visoko-osjetljivi po pitanju složenosti koeficijenata; u dijelu zdravstva zbog nekvalitetnih sindikalaca, a kod obrazovanja tek stižu zabrinutosti.

Naredni ključni parametar prilikom obračuna zarada je minuli rad. Državnu upravu čini veliki broj srednjoškolskih zaposlenih. Ishitrenošću neplana je izgleda trebalo da se ne vidi da su izjednačeni zaposlena ogromnog iskustva i zaposleni-e, koji su tek počeli da rade. Obračun je navodno sproveden na sljedeći način(6): koeficijent pomnožen sa vrijednošću minulog rada. Uz definisanu vrijednost boda, tridesetogodišnjoj zaposlenoj je diskreciono dopunjena neto zarada za neveliki iznos eura do €450, a maminom-sinu-iz-ministrovog-posta značajnija suma do PR-famoznih €450. Zaposleni u državnoj upravi moraju da slijede drugi zakonski okvir od “minimalne zarade”. Zato je poslije vikenda, tokom okupljanja sa Privrednom komorom CG, predstavnica resornog ministarstva kao opravdanje uvela zakonski-neutemeljeu kategoriju “neka vrsta pozitivne korekcije”(7).

Ovakav navodni obračun, posebno sa “nekom vrstom pozitivne korekcije” ne predstavlja dobru primjenu Zakona o zaradama u javnom sektoru. Ne predstavlja dobru primjenu poruka od oktobra do decembra oko “evropa-brže-bolje-neplana”, pa kao i potrošeni kalkulator, tako i sve ostalo se u primjeni prikaza kao neodrživa post-istina. Ovakva inkorporirana demotivacija iskusnih zaposlenih ne može niti treba da odglumi razlog da se mladi vrate u Crnu Goru.

Prikazano slamanje iskustva unutar državne uprave pali sve crvene lampice. Simbolički, ako majke imaju zeru poštovanja prema sebi, imaju dovoljno razloga da se naljute na svoje sinove, kao i svoje sindikalce. Ili rječitije, trebale bi da imaju zeru dostojnog da odbace navode iz citata: ”Zato je za očekivati da se iznivelišu zarade shodno stručnim spremama i doprinosima koje pojedinci daju u stvaranju nove vrijednosti. Naravno, to će zavisiti od ekonomske moći svakog poslodavca pojedinačno. Ipak, mislim da do tog trenutka, mali rasponi zarada između zaposlenih sa nižim spremama i zaposlenih sa visokom školskom spremom, ne bi smjeli nikoga da destimulišu, jer treba se radovati svačijem dobru - zaključio je K******.(8)

Ugrožavanje koeficijenta složenosti se jedva izbjeglo u državnoj upravi. Minuli rad je ostao osnov alternativnog fakta o “iznivelisavanju”/ “vrsti pozitivne korekcije”, što su druga imena za sistemski-ružno-u-i-oko-nerazvoja-timova u Crnoj Gori. Radovanje tuđem dobru nije problem upitno primijenjene regulative. Sistemski alarm treba da bude političarenje dvojca ministara i njihovih sindikalaca o tome da se a priori pravdaju u vezi nastupajućih značajnih troškova za CG budžet. Laicima je jasno da je kreiran dugogodišni rizik po osnovu sudskih sporova iz radnih odnosa, što je nesumnjivo uporedivo sa višedecenijskom praksom ranijeg sistema upravljanja državnom upravom po modelu kreiraj-i-primijeni-netačno-pa-neka-plati-nesrećni-budžet u stilu nvo-populističkog “to su naše pare”.

Ako bude tako, dični sinovi, ta nehrabra generacija Twitter-aša, pristali su na ovakvu navodnu primjenu “evropa-brže-bolje-neplana”, čime priznaju da nisu shvatili da su sistemski postali nevažniji od generacija svojih majki. Ako bude tako, sve majke Crne Gore su na putu da, po sili istjerivanja sa tržišta rada, budu zasute novim iskazima mladalačke jogunastosti potomaka, koji ih ministrovim postom obezvrjeđuju na nivo irelevantnosti njihovih mnogodecenijskih radnih napora i kvaliteta. Ili sažeto: kad se i ako se mijenjaju sistemske postavke obračuna zarada u javnom sektoru i/ili u privredi, tada se to ne radi na ovaj asertivno-neupućeni način, koji sakriva ozbiljno neznanje o postavkama sistema.

Stigla su ozbiljna vremena suočenja sindikalaca i poslodavaca i političara, koji su bez jasnih detalja nerezonski podržali “evropa-brže-bolje-neplan”. Inicijalnim aktivnostima primjene takva nepripremjena reforma pokazala je da će uskoro trebati nova sredstva za sistem, kao i da uskoro treba očekivati povećanje stope PDV. Stoga, očigledno je da su Instagram-isanje i Twitter-anje vidovi javnog poniženja državne uprave. Onaj 30-i-avgust-ljeta-kojeg-ono-bješe odavno je polomljen u-poruci-građanski-hrabrog, pa je razvojno-ozbiljno da se javno prihvati činjenica da su institucije sistema važnije od bilo kojeg pojedinca-ke.

P.S: Treba uputiti javnu pažnju da je krucijalno da se zaustavi navodna prinuda potpisivanja pristupnica imaginarnim partijama u udarnim kabinetima države Crne Gore.

***

1) http://www.rtcg.me/tv/emisije/informativni/okvir/350001/okvir-28012022.html;

( Mila Kasalica )