Da li je Hitlera bilo moguće zaustaviti?

Stvar neće dobro završiti. Većini gledalaca to je jasno već na samom početku, jer istorijske su činjenice da smrtonosna ekspanzionistička politika Adolfa Hitlera nije zaustavljena, niti je on pao kao žrtva nekog atentata. Pa ipak, film će gledaoce uspjeti snažno da zaokupi zahvaljujući dobrim dijalozima, detaljnoj scenografiji i odličnoj glumi. Ali i univerzalnim pitanjima: šta pojedinac može da uradi ako svijet oko njega poludi? Šta biste Vi učinili u takvoj situaciji?

„Mislim da svaki čovjek može da utiče na istoriju“, kaže u intervjuu za DW njemački glumac Janis Nivener, koji u ovom filmu igra jednu od glavnih uloga. A koliko to „uticanja na istoriju“ može da da bude teško i koje sve sile djeluju protiv toga, to gledaoci mogu da vide na primjeru lika Paula fon Hartmana, kojeg Nivener glumi. Čini se u početku da je taj diplomata koji radi u njemačkom Ministarstvu spoljnih poslova ubijeđeni nacista. Ali, odjednom mu postaje jasno kakvu opasnost predstavlja Hitler. „Njemu se čini da je nemoguće odlučno djelovati, ali ipak ne gubi vjeru. To je najvažnija poruka“, kaže Nivener.

Navodni mir

Novi Netfliksov film ima za temu Minhenski sporazum iz 1938. koji su potpisali predsjednici vlada Nevil Čemberlen, Adolf Hitler, Eduar Daladje i Benito Musolini. Njime je okončana Sudetska kriza, međunarodni konflikt koji su izazvali nacisti. Hitler je pod svaku cijenu insistirao na aneksiji Sudeta, dijela tadašnje Čehoslovačke u kojem je živjela njemačka manjina. Tamošnjih tri miliona Njemaca trebalo je da bude „vraćeno u Njemački rajh“. U stvarnosti, to je bio početak nasilne ekspanzionističke politike nacističke Njemačke. Hitler je od 1933. naoružavao Vermaht i ratna mašina bila je spremna za start.

Invazija na Čehoslovačku izazvala bi lančanu reakciju. Francuska bi u tom slučaju morala da pomogne savezniku, isto kao i Velika Britanija. Da bi spriječile taj međunarodni sukob, zapadne sile su svojom politikom popuštanja željele da Hitleru oduzmu vjetar iz jedara.

U Minhenskom sporazumu pristale su da područja koja je tražila Njemačka njoj i pripadnu, a predstavnici Čehoslovačke nisu bili ni pozvani. Hitler je nevoljno potpisao. On je već sanjao o ratu, kasnije je u svom monologu iz 1945. poznatom kao „Bormanovi diktati“, rekao: „S vojne tačke gledišta, mi smo bili zainteresovani da ga (rat) počnemo godinu dana ranije. Ali nisam mogao ništa da uradim, jer su Englezi i Francuzi u Minhenu prihvatili sve moje zahtjeve.“

Šta bi bilo kad bi bilo? Šta bi bilo da zapadne sile tada nisu udovoljile Hitleru da s vojskom uđe u Sudete? Upravo time se bavi film „Minhen - na ivici rata“ (Munich - The Edge of War), čija se radnja oslanja na istoimeni roman Roberta Herisa. On pripoveda fiktivnu priču uklopljenu u istorijski kontekst, priču o dva mlada muškarca, njemačkom diplomati Paulu fon Hartmanu (Janis Nivener) i Čemberlenovom privatnom sekretaru Hjuu Legatu (Džordž Mekej). Njih dvojica se upoznaju 1930-ih, tokom studija na Oksfordu. Nekoliko godina kasnije jedan za Hitlera prevodi članke iz stranih novina, a drugi pomaže britanskom premijeru u pisanju govora.

Odličan izbor glumaca

Kad Paul fon Hartman potajno dobije dokument koji do u tančine potvrđuje da je razorni rat već isplaniran, on želi da ga proslijedi Britancima kako bi spriječio da Minhenski sporazum bude potpisan i kako bi zaustavio Hitlera.

Radnja koja se u početku odvijala sporo, odjednom dobija ubrzanje i to postaje napeti špijunski i akcioni film. Dvojica mladih diplomata na sve načine pokušavaju da Čemberlenu predaju dokument i navedu ga da ne pristane na Hitlerove zahtjeve.

Posebnu privlačnost filmu daje odabir glumaca i odlična gluma mladih glumaca Nivenera i Mekeje. „Najteže mi je bilo to kako se Paul fon Hartman ekstremno mijenja i koliko se bori sam sa sobom dok pokušava da se suprotstavi Hitlerovom režimu“, kaže Nivener.

Svoje uloge su odlično odigrali i Džeremi Ajrons kao premijer Čemberlen, kao i Ulrih Mates kao Adolf Hitler. Ovaj drugi zapravo, nakon uloge Jozefa Gebelsa u filmu „Hitler, poslednji dani“ (Der Untergang, 2004), nije htio da ikad više igra ulogu bilo kog visokorangiranog naciste, kako je to nedavno ispričao za list „Zidojče cajtung“.

To svoje obećanje prekršio je sasvim slučajno: prvobitno planirani glumac neposredno pred snimanje je otkazao. A Matesa je oskarovac Džeremi Ajrons za večerom upitao: zar to ipak ne bi bila uloga za njega. Nakon što je jednu noć prespavao, ipak je pristao. S obzirom da je snimanje tada već počelo, Ulrih Mates nije mogao detaljno da se pripremi za ulogu. Zato se koncentrisao samo na ono najbitnije. Pritom mu je, kako kaže, bilo važno da se potrudi oko neke vrste „anti-monstruoznosti“.

Za glumce je često veliki izazov da glume Hitlera, a Mates to uspijeva veoma vješto. Naročito su intenzivni dijalozi koje Matesov Hitler vodi s likom kojeg tumači Nivener. „Ja mogu ljude da čitam“, ponavlja on preteći, a njegov pogled gotovo da probada mladog prevodioca. Ta tiha napetost čini ovaj film odličnom istorijskom dramom.

( Dojče vele )