Priznanja i plakete na "buvljaku", Vušurović: Poražavajući osjećaj
Plakete sa imenom čovjeka, koji je u Sidneju 2000. osvojio zlatnu medalju, kao član kultnog odbojkaškog tima – selekcije SR Jugoslavije (braća Grbić, Vujević, Miljković, Gerić, Mešter, Mijić...), poređane su na prašnjavom ćebetu i izložene na prodaju
Na “buvljaku” na Tuškom putu u Podgorici može da se vidi, pronađe i kupi bukvalno sve i svašta, pa čak i zahvalnice i priznanja, koje je u ime jednog državnog organa primio jedan od naših legendarnih sportista, zlatni olimpijac Igor Vušurović, dok je obavljao funkciju direktora Uprave za sport, od 2013. do 2016. godine.
Plakete sa imenom čovjeka, koji je u Sidneju 2000. osvojio zlatnu medalju, kao član kultnog odbojkaškog tima – selekcije SR Jugoslavije (braća Grbić, Vujević, Miljković, Gerić, Mešter, Mijić...), poređane su na prašnjavom ćebetu i izložene na prodaju.
“Dobio sam fotografije i, najblaže rečeno, neprijatno se iznenadio. Ovim stvarima, valjda je jasno svima, nije mjesto na pijaci. To što je moje ime na njima najmanje je važno. Na pijaci su, uostalom, i priznanja koje je dobila Uprava za sport, a ne ja, kao njen predstavnik u određenom periodu”, kazao je Vušurović.
On je ove poklone, koji možda jesu simbolični, ali predstavljaju na neki način i svjedočanstvo vremena, dobijao kao državni funkcioner, kao neko ko je sa pozicije koju je pokrivao uradio nešto, pomogao nekome, ili samo pružio podršku.
“Kada sam odlazio iz Uprave za sport, nisam preuzeo nista sem faksimil mog potpisa, jer na toj funkciji nisam predstavljao samo sebe, već državu u jednoj oblasti. Kada sam dosao na funkciju, pozvao sam mog prethodnika da dođe i da pogleda bukvalno iste stvari lično naslovljene i da odluči da li će da ih odnese sa sobom, ili će ostati u kancelarijama, kao dio neke istorije Uprave za sport. Mene niko nije zvao, a šta je uradio sa njima – očito ih nije zadržao, posložio, ili sačuvao na nekom mjestu...”, kazao je Vušurović, koji je zatražio odgovor Uprave za sport na pitanje kako su ovi predmeti završili u prašini, gdje se prodaju u bescijenje.
“Mislim da sportska zemlja kao što je Crna Gora, nema pravo da se odrekne bilo kog od ovih predmeta, koji su svjedok jednog vremena, sportskih plaketa i medalja za koje je neko prethodno uložio trud da se na simboličan način zahvali na pomoći i razumijevanju”, ističe Vušurović.
Na “buvljaku” nisu samo predmeti iz skorijeg vremena.
“Plaketa koje je nekadašnje Ministarstvo sporta dobilo od naših iseljenika iz SAD 1994. godine, plaketa Svjetske atletske federacije, Udruženja ljekara sportske medicine Crne Gore, Karate kluba Omladinac... mislim da treba da krase prostorije Uprave za mlade i sport. Svi bi oni, siguran sam, dijelili moj poražavajući osjećaj po ovom pitanju. Prava cijena ovih predmeta su, valjda, (ne)odgovornost i (ne)poštovanje”, kazao je Vušurović.
( Aleksandar Radović )