Vladavina bez presedana - kraljica Elizabeta 70 godina na prijestolu

Elizabet Aleksandra Meri Vindzor nije bila rođena da nosi krunu, ali sudbina se umiješala, piše AP.

Žena koja je postala kraljica Elizabeta II obilježila je 70 godina na prijestolu, vladavinu bez presedana koja ju je učinila simbolom stabilnosti dok je Ujedinjeno Kraljevstvo prolazilo kroz doba neizvjesnosti.

AP u svom tekstu navodi da je kraljica bila svjedok kraja Britanske imperije, pojave multikulturalizma, porasta međunarodnog terorizma i izazova koje postavlja Bregzit i pandemije koronavirusa.

U svijetu nemilosrdnih promjena, ona je bila konstanta - zastupajući interese Ujedinjenog Kraljevstva u inostranstvu, pozdravljajući uspjehe nacije i sažaljevajući zbog njenih neuspjeha, i uvijek ostajala iznad sukoba politike.

Ta postojanost bi Elizabeti trebalo da donese kraljevski epitet poput onih njenih prethodnika, rekao je kraljevski istoričar Hugo Vikers.

"Uvijek sam mislio da bi je trebalo zvati Elizabeta Čvrsta", rekao je Vikers za Asošijeted pres.

"Mislim da je to savršen način da je opišem. Nije nužno očekivala da će biti kraljica i prihvatila je tu dužnost".

Kao starija ćerka drugog sina kralja Džordža V, Elizabeta, očekivalo se da će živjeti životom maloljetne kraljevske porodice kada je rođena 21. aprila 1926. Psi i konji, seoska kuća, odgovarajući spoj - udoban ali život bez događaja - izgledao je kao njena budućnost.

Ali sve se promijenilo deceniju kasnije kada je njen ujak, kralj Edvard VIII, abdicirao kako bi se oženio amerikankom Volis Simpson. Elizabetin otac postao je kralj Džordž VI, čime je mlada princeza postala nasljednica.

Džordž VI, čija je borba da prevaziđe mucanje prikazana u filmu "Kraljev govor" iz 2010. godine, zadobio je naciju kada je odbio da napusti London dok su bombe padale tokom prvih mjeseci Drugog svjetskog rata.

Elizabeta je slijedila oca u davanju primjera, pridruživši se Pomoćnoj teritorijalnoj službi početkom 1945. godine, postavši prva ženska članica kraljevske porodice koja se pridružila oružanim snagama kao aktivni član sa punim radnim vremenom. Na svoj 21. rođendan posvetila je svoj život naciji i Komonveltu, dobrovoljnom udruženju država koje je izraslo iz Britanske imperije.

"Izjavljujem pred svima vama da će cio moj život, bio on dug ili kratak, biti posvećen vašoj službi i službi naše velike carske porodice kojoj svi pripadamo", rekla je ona u radijskom obraćanju emitovanom širom svijeta.

Godine 1952. mlada princeza je krenula na turneju po Komonveltu umjesto bolesnog oca. Bila je u udaljenoj kenijskoj kući, gdje su ona i njen suprug princ Filip posmatrali babune sa krošnji drveća, kada je čula da joj je otac umro.

Odmah se vratila u London, iskrcavši se iz aviona u crnoj odjeći, da bi započela život kao kraljica. Od tada je vladala, sa krunom i žezlom u velikim prilikama, ali češće je nosila šešir širokog oboda i jednostavnu torbu.

U proteklih sedam decenija, kraljica je podijelila povjerenje sa 14 premijera Velike Britanije i srela se sa 13 predsjednika SAD.

Jednom godišnje putuje oko kilometar od Bakingemske palate do Doma lordova na svečano otvaranje parlamenta. A kada dođu svjetski lideri, ona priređuje državne bankete tokom kojih njeni dijamanti trepere pod TV svjetlima, a predsjednici i premijeri brinu da li da se poklone i kada da nazdrave.

Ali manje raskošni događaji daju kraljici vezu sa javnošću.

Na baštenskim zabavama koje odaju počast služenju svih, od vojnika i dobrotvornih radnika do dugogodišnjih školskih bibliotekara i čuvara prelaza, gosti nose svečane šešire i piju čaj dok pokušavaju da vide kraljicu na travnjaku ispred Bakingemske palate. Dobitnici je mogu uočiti na daljinu, jer se kaže da voli svjetle boje kako bi je javnost mogla uočiti u gomili.

Britanski monarh sa najdužim stažom, jedini suveren koga je većina Britanaca ikada poznavala, bio je stalno prisutan od Suecke krize 1956. godine, kada je egipatsko zauzimanje Sueckog kanala naglasilo opadajuću moć Britanije, kroz radničke sukobe 1980. i terororističkog napada 2005. u Londonu.

Kada je princ Filip umro tokom pandemije, ona je stavila crnu masku za lice i sjedela sama tokom njegove društveno distancirane sahrane, ćutke pokazujući da se pravila primjenjuju na sve, posebno na nju.

"Ona nije dužna biračkom tijelu. Ona ne zavisi od svog posljednjeg hita ili posljednjeg filma", rekla je Emili Neš, kraljevska urednica Hello časopis.

"Ona je samo tamo. Ona radi ono što radi. Ona izvršava svoje dužnosti, a da se nikada ne žali ili ne pravi ličnu dramu. I ljudi je poštuju zbog toga".

Nije da nije bilo kontroverzi.

Početkom 1990-ih, kritike na račun monarhije su se povećale usred izvještaja o kraljičinom privatnom bogatstvu i zabrinutosti za trošak monarhije. Godine 1992. kraljica je pristala da plati troškove većine svoje porodice i postala prvi monarh koji je platio porez na prihod od 1930.

Tenzije su se ponovo rasplamsale 1997. godine kada je ćutanje kraljevske porodice nakon smrti princeze Dajane, bivše žene princa Čarlsa, podstaklo negodovanje brojnih Dajaninih obožavalaca.

Čak i sada, monarhija se bori da se distancira od skandala izazvanog tužbom za seksualno zlostavljanje protiv princa Endrjua, kraljičinog drugog sina, i posljedicama nakon što su dvojica najpopularnijih članova kraljevske porodice, princ Hari i njegova supruga Megan, napustili svoje kraljevske dužnosti i otišli ​​u Kaliforniju.

Ali kraljica je prevazišla skandal i ostala popularna i nakon svega, rekla je Keli Biver, izvršna direktorka kompanije za ispitivanje javnog mnjenja Ipsos UK, koja decenijama prati njenu popularnost.

"Dio ovoga zato što je ona tako sinonim za... monarhiju, što je nešto na šta se Britanci ponose", rekao je Biver.

Ipak, Tiva Adebajo, komentatorka na društvenim mrežama i spisateljica koja je naslijedila fascinaciju monarhijom od svoje bake, vjeruje da mlađi ljudi žele "više transparentnosti" - da vide kako kraljevska porodica prelazi izreku "nikad se ne žali, nikad ne objašnjavaj" tipično za vladavinu kraljice.

Za kraljicu će nedjelja vjerovatno biti gorko-slatka, obilježavajući i njenu dugu vladavinu i 70. godišnjicu smrti njenog oca.

"Uvijek sam mislio da je jedna od njenih filozofija zaista bila ta da je, znate, samo željela da bude zaista dobra ćerka svom ocu i da ispuni sve njegove nade za nju", rekao je Vikers.

"I, znate, pod pretpostavkom da postoji život poslije smrti i da se ponovo sretnu, moj Bože, on će moći da joj zahvali što je uradila upravo to".

( D.C. )