Okupimo se oko Crne Gore

Preživjesmo, nadam se! Pad Vlade u crnogorskom parlamentu doživljavam kao veliki demokratski iskorak koji prevazilazi političke implikacije toga čina.

Naime, ovdje se radi i o širem društvenom značaju proživljenog jer smo sa jedne strane imali predstavnike naroda i njihovo ponašanje u parlamentu, a sa druge strane građane koji su se trudili da sve razumiju, svare i ostanu prisebni, iako bombardovani svakog dana informacijama svake vrste u medijima i na društvenim mrežama. Bila je to velika škola politike na naš način, ali ipak pristojna.

Odlazeća Vlada nije imala podršku u parlamentu od početka. Da ne dužim, DF je svako malo rušio Vladu nastupima svojih lidera, Demokrate su bile uzdržane, Ura je podržavala računajući da možemo napraviti iskorake vezane za Koalicioni dogovor (Platforma). Evropska komisija je i pohvalila domete institucija koje su bile u nadležnosti Ure. Ne mogu se negirati energija i rad nekih drugih resora u vladi. Ipak, mnogo toga je išlo traljavo, sa puno nesporazuma, spletkarenja, zastoja u EU integracijama (Izvještaj Evropske komisije), istupa premijera, pojedinih ministara bez političkog iskustva, uplitanja SPC, beogradske politike, EU i SAD izaslanika.

Bilo je, a i sada je, mnogo prstiju u crnogorskom tijestu. To će dugo biti realnost, nažalost!

Zato sada plač pojedinih političkih sudionika i dijela građana zbog pada Vlade smatram bezrazložnim. Nešto što je bilo loše i neobećavajuće je trebalo srušiti i ponuditi nešto novo, na način predviđen Ustavom Crne Gore! Nije se moglo vladati četiri godine na mantri zasluga za obaranje DPS-a, a ne biti mnogo bolji od njega.

Dok ovo pišem prisjećam se jednog mog osvrta u Vijestima kad sam crnogorski parlament nazvao cirkusom koji što prije treba raspustiti i tražiti druga rješenja. U istom tekstu sam rekao da bi bilo prelijepo kad bi parlamentarna većina u odlasku i crnogorski Srbi uveli Crnu Goru u EU, što bi bilo simboličko okupljanje oko zajedničkog ognjišta. Nažalost, to očigledno ne ide tako lako.

Živim dugo u Crnoj Gori, a osjetio sam i mirise svijeta gdje sam boravio. Ima rješenja za sve nas ako se politički okupimo oko Crne Gore. Tada će spoljni uticaji biti manje važni ili opasni. To moraju uraditi aktuelni crnogorski političari.

Jedno je sigurno - Crna Gora neće nestati, preživjela je toliko toga, dok je crnogorska sirotinja umirala za njenu slobodu i državnost. Svako ko u Crnoj Gori insistira da je Crna Gora prolazna državna kategorija grdno se vara i radi porazan i uzaludan posao. Podržavam pad ove Vlade sa vjerom da možemo stvoriti bolju i efikasniju državnu administraciju. Niko nema pravo da iz političke utakmice isključi 200.000 građana koji su glasali DPS. Ko to zagovara želi da oslabi političku ponudu i politički ušićari, za ne znamo koje ciljeve. Odgovornost pojedinaca iz vrha DPS-a je očita i time će se baviti institucije koje se formiraju. Ura ne može niti hoće da supstituiše institucionalni okvir, tako da su salve optužbi koje slušamo svakog dana od naših koalicionih partnera na račun Ure neutemeljene i raspršiće se brzo kao mjehuri od sapunice. Ostaće nam prostor za razgovore i dogovore!

Uvijek sam se zalagao da Srbi budu dio svake crnogorske vlasti shodno izbornim rezultatima. Sad je prilika da iskoračimo u tom smislu zajedno, da budemo konstruktivni, da ubrzamo EU integracije zrelim državničkim ponašanjem i djelima, da formiramo slobodne i kompetentne institucije koje će preuzeti breme problema koje opterećuje crnogorsko društvo. Vrijeme je da budemo manje emotivni a više racionalni, vrijeme je da se više poštujemo uprkos razlikama, pa i u parlamentu, vrijeme je da učimo od boljih i da se sa njima družimo. Tako đemo brze rasti u svakom pogledu i kao lijepi, umiveni i sposobni dati ljudskom rodu prepoznatljiv doprinos! Hoću da vjerujem!

Autor je hirurg i član Predsjedništva GP URA

( Dr sci. med. Miodrag Caro Pavličić )