Vejn Runi i njegovi demoni
Svijet u iščekivanju dokumentarnog filma o legendarnom engleskom fudbaleru
U iščekivanju dokumentarnog filma “Runi” na Amazonovoj platformi “Prime video”, koji bi trebalo da izađe do kraja sedmice, javnost pokušava da odgonetne u kom će smjeru teći priča filma. Vejn Runi, najbolji strijelac u istoriji engleske reprezentacije i Mančester junajteda, i ranije je znao da otkrije detalje iz svog zanimljivog života “demonima” koji su ga pratili...
Najčešće su ekskluzivne intervjue sa sjajnim napadačem uspijevali da naprave “Tajms” ili “Dejli mejl”. U njima je Runi otkrivao uzroke problema sa kojima se suočavao. Bez intrige ne prolazi ni njegov život nakon igranja, pošto svijet sa nevjericom gleda kako mu uspijeva da se kao trener izbori sa svim problemima u Derbi kauntiju, kojeg uprkos bankrotu, oduzimanju čak 21 bod, te zabrani transfera, vodi ka zoni spasa u Čempionšipu.
Umjesto što troši svoj novac kako bi klub opstao, Runi je mogao da basnoslovno zaradi na klupi Evertona, čiju je ponudu imao, ali...
”Navikao sam da se borim. To je za mene važno! Odrastao sam u najsiromašnijoj četvrti Liverpula i znam koliko život može da bude surov i težak”, objasnio je Runi svoju odluku.
Pogodio je gol Arsenala sa svega 16 godina, a nakon Evropskog prvenstva 2004. postao je planetarna zvijezda i prešao u veliki Mančester junajted. Pritisak i ogromna pažnja javnosti svalili su se na pleća tek punoljetnog tinejdžera.
”Trebalo je puno vremena da naučim kako sa tim da se nosim. Našao sam se u položaju u kojem mi je bilo neugodno. Pravio sam puno grešaka, neke su dospjele u medije, neke ne, a bilo je teško nositi se sa svim tim informacijama u medijima, autoritetom trenera Fergusona i stavovima roditelja. U periodima kada dva dana nije bilo fudbala, zaključao bih se u neki ćošak i samo pio. Pokušavao sam sve da alkoholom izbacim iz glave. Ljudi su bili svjesni da sam ponekad volio da popijem, ali sve je bilo puno komplikovanije”, govorio je ranije Runi.
On je kasnije shvatio razloge bijega od stvarnosti i utjehe u alkoholu.
”Dok sam odrastao, nije bio običaj da se o pristiscima i strahovima razgovara sa bilo kim. To je bila slabost. Trebalo je da sam rješavaš svoje probleme. Sada su ljudi skloniji raspravi o takvim stvarima. Tada nisam smio ni da pomislim da uđem u svlačionicu i pričam o tome kako se stvarno osjećam. Rezultat toga je unutrašnja patnja, ne puštate misli vani. Skuplja se unutrašnji bijes. I onda posegneš za alkoholom, a ja nikada trijezan nisam napravio nijedan problem...”, prisjeća se Runi.
On sa suprugom Kolin ima četiri sina, ali i dalje isti problem da nema jednog trenutka u javnosti da sva pozornost nije okrenuta prema njemu.
”Sada nemam problema sa alkoholom. Povremeno popijem, ali sve je pod kontrolom. Nikada i nije bilo trenutka kada sam se osjećao alkoholičarem. Bio sam ljut i agresivan i kao dijete. Naučen da se borim za ono što želim i da dobijem to. Zato sam osvojio sve te trofeje i pomoglo mi je u igri. Ipak sam na vrijeme shvatio da imam problem, otišao sam psihoterapeutu i spoznao da kada imam neke nedoumice i nije mi pravo, o tome treba da razgovaram sa nekim. Dobro, neko će reći da fudbaleri zarađuju sjajno, skupa auta... Ipak, kada ni deset minuta ne možeš da provedeš sa djecom u parku, ne možeš da ih zadržiš na oku zbog svih tih ljudi koji traže autogram, shvatiš da bi brojni fudbaleri pristali da mijenjaju taj novac za slobodu ‘običnog’ čovjeka..” objasnio je Runi.
( Slaviša Živaljević )