Sto godina od Oktobarske revolucije: Sličnosti između Rusije 1917. i danas
Predsovjetska Rusija je zaostajala za velikim svjetskim silama po industrijskoj moći, ali se smatralo da je ravnopravna sa Brazilom i Meksikom. Situacija je i danas prilično ista
Danas je sto godina, po starom ruskom kalendaru, od kada su boljševici Vladimira Lenjina zauzeli Zimsku dvorac u sadašnjem Sankt Peterburgu i osvojili vlast. Nije se puno toga promijenilo.
Makar nije u ekonomskom smislu, pokazalo je istraživanje Renesans kapitala, investicione banke specijalizovane za taj region. Ono kaže da Rusije 1917. i 2017. imaju više toga zajedničkog nego što bi se moglo očekivati, piše Rojters.
Uzmimo, na primjer, dug. Neposredno prije Oktobarske revolucije, oko trećina ruskog duga je bila u rukama stranaca. Danas je ista situacija.
Prije 1917, strancima se isplaćivalo 5-8 osto dividende od ruskih akcija. Tako je i danas.
Predsovjetska Rusija je zaostajala za velikim svjetskim silama po industrijskoj moći, ali se smatralo da je ravnopravna sa Brazilom i Meksikom. Situacija je i danas prilično ista.
Sirovine su bile glavni ruski kapital i činile su dvije trećine njenog izvoza. I danas je to isti udio, prema Renesansu, investicionoj banci fokusiranoj na tržišta u razvoju.
Na kraju, Rusija je tada bila najveći izvoznik žitarica. Prema istraživanju banke, tokom perioda od 2015. do 2017, države stare imperijalne Rusije su ponovo bile najveći svjetski izvoznik žitarica.
Ipak, nije da se baš ništa nije promijenilo. Sovjetsko doba je, na primjer, donijelo rasprostranjenu pismenost, iako ekonomista Renesansa Čarli Roberston primjećuje da su danas najuspješnije oblasti u Rusiji one gdje je 1917. pismenost bila najveća.
U Sovjetskom Savezu se desila i industrijalizacija, iako nekonkurentna u poređenju sa Britanijom, Sjedinjenim Državama i Japanom.
Robertson smatra da je Rusija mogla postići puno više da revolucija i sovjetske godine koje su uslijedile nisu zaustavile razvoj moderne ekonomije.
„Rusija se približavala Italiji, industrijalizovala brzo kao Japan, i prestizala Španiju u prvoj polovini 20. vijeka“, napisao je.
„Da se taj napredak nastavio, i bez...gladi i invazija stranih neprijatelja, mislimo da bi Rusija bila naseljenija, bogatija i demokratskija nego što je danas“, rekao je Roberston.
„Bez 1917, Rusiju bi možda zadesilo samo tri (ili manje) takvih katastrofa, poput Kine ili Njemačke, i bila bi znatno prosperitetnija...danas“.
Međutim, u komentaru londonskog „Tajmsa" se ističe da je do pada komunizma na kraju došlo zato što revolucija više nije mogla da proizvodi robu. Bilo je sve više očigledno da planska ekonomija ne može odgovoriti na potrošačku tražnju.
„Jaz između obećanja i ispunjenog i životnog stila razmaženih zvaničnika partije i običnih Rusa je postao toliko velik da je poslijeratna generacija postala duboko cinična. I dok je zapad vidio sovjetsku silu kao prijetnju, većina Rusa ju je vidjela samo kao paravan za sistem koji propada“, piše list.
„Tajms“ dodaje da su se neposredni efekti revolucije naročito osjetili u kulturi, jer je ruska inteligencija pozdravila ono što je smatrala oslobađanjem. Uzbuđenje, međutim, nije trajalo jer je komunizam učvršćivao birokratski stisak.
„Na vrhuncu staljinizma, svaki aspekt kulturnog života je bio upregnut u podržavanje vladajuće ideologije“, navodi „Tajms“.
List navodi da su tragovi revolucije jedva vidljivi danas u Rusiji.
„Lenjinove statue koje su bodrile mase na svakom gradskom trgu samo što nisu nestale. Srp i čekić više ne krase nacionalnu zastavu. Internacionalističku poruku je zamijenio autoritarni nacionalizam. Ateizam i državna propaganda su zamijenjeni posvećenošću ruskom hrišćanskom nasljeđu“, navodi list.
„Ugasila se vatra revolucije. Okončana je bolno, diskreditujući svoja dostignuća. Neće biti puno zvaničnih proslava ove godišnjice“, zaključuje se u komentaru.
( Nada Bogetić, Angelina Šofranac )