Trošak markiranja goriva da plati država
Grupacija distributera nafte i naftnih derivata uputila primjedbe Vladi na tekst zakona o energetici
Trošak markiranja goriva treba da snosi država ili da se ukalkuliše u novu Uredbu o formiraju maksimalne cijene naftnih derivata, saopšteno je “Vijestima” iz Grupacije distributera nafte i naftnih derivata pri Privrednoj komori.
Markiranje goriva je postupak unošenja mikro neutralnih čestica u gorivo tokom njegovog carinjenja, kako bi se kasnije ispitivanjem goriva u prometu moglo utvrditi da li je legalno ili nije. Vlada je pripremila tekst izmjena Zakona o energetici gdje se ovaj trošak prebacuje na trgovce naftnim derivatima, bez mogućnosti da je ukalkulišu u cijenu goriva.
Prije tri dana izvor “Vijesti” iz ovog posla kazao je da su spremni i na štrajk, odnosno prekid rada od nekoliko dana ako se nastavi sa procedurom usvajanja ovakvog predloga, jer će im trošak za markiranje i ostale procedure značajno smanjiti prihod. Takođe, naveli su da je tekst prepisan iz Srbije koja ima drugačiju proceduru carinjena goriva tek kada uđe u promet, a ne na ulazu u državu, zbog čega je besmislen za Crnu Goru i da neće državi donijeti nikakve prihode, a ne očekivanih 40 miliona godišnje.
”Na sastancima ove Grupacije razmatrane su i odredbe Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetici, posebno odredbe koja se odnose na markiranje goriva. Zauzeto je mišljenje koje je upućeno prema nadležnom Ministarstvu pri čemu je naročito ukazano na potrebu dalje detaljne razrade sistema markiranja kod postupka uvoza u zavisnosti od transportnog sredstva kojim se gorivo uvozi (uvoz cistijernama ili brodovima). Takođe, postavilo se pitanje neophodnosti markiranja lož ulja, budući da se isto boji prilikom uvoza, kao i potrebe postojanja tzv. markera B koji se koristi za obilježavanje prilikom izvoza. Privrednici su naročito istakli da je potrebno jasno i precizno definisati ko snosi troškove markiranja, jer po njihovom mišljenju ove troškove i troškove kontrola povezanih sa markiranjem trebalo bi da snosi država. Ukoliko to nije slučaj, potrebno je da se realni trošak markiranja detaljno definiše Uredbom o formiranju maksimalne cijene naftnih derivata”, naveli su iz ove Grupacije.
Oni podržavaju strože kontrole prometa goriva “jer smatraju da samo u kontrolisanim uslovima mogu da napreduju u svom poslu, ističući pri tome da obrazloženje za uvođenje markiranja goriva ne smije biti to što inspekcijske i ostale nadležne službe ne rade svoj posao na odgovarajući način”.
Na pitanje koliko bi iznosio trošak, navode da će to zavisiti od više elemenata, a veći bi bio ukoliko se gorivo uvozi u manjim količinama sa cistijernama sa više komora u kojoj gorivo mora da se markira u svakoj od njih, u odnosu na to kada se gorivo uvozi tankerom.
”Kada su u pitanju markeri za gorivo, ističemo da se samo par kompanija u svijetu bavi proizvodnjom hemijskih markera”, naveli su iz ove Grupacije, koja preporučuje da je prije usvajanja zakona, neophodno “uraditi analizu svih troškova i benefita koji bi pratili ovaj postupak kako bi se sagledao uticaj na poslovanje privrednih subjekata, kao i šta bi to značilo za krajnjeg potrošača.
( Marija Mirjačić )