Konstantno potcjenjujemo publiku

Ekspanzija serija na prostorima Balkana donijela je mnoštvo najrazličitijih tema, pa se odavno rijetko snimaju one porodične. Najpopularniji su svakako projekti koji sa sobom nose krimi priču, no i one serije u kojima ima mistike. Ipak do sada serije koje su se snimale na ex-Yu prostorima nijesu imale prefiks “horor”, a jedna takva priča od šest epizoda počinje sa emitovanjem večeras i to na Superstar kanalu.

Riječ je o prvoj tinejdž horor seriji “Blok 27” čiji scenarista Ivan Knežević tvrdi da će se dopasti i starijoj publici. Zaplet ove napete priče počinje nestankom četrnaestogodišnjeg Rastka u blokovima, nakon čega njegova sestra bliznakinja Milica, uz pomoć prijatelja i vršnjaka Darka i Bogdana, počinje sopstvenu istragu o okolnostima njegovog nestanka. Tako će serija “Blok 27” tokom šest epizoda, kako tvrde iz produkcijske kuće Firefly pomjeriti granice srpske i regionalne televizije, a ljubiteljima televizijskog programa donijeti uzbudljivu priču koja će povesti gledaoce u novi, do sada neistraženi svijet Novog Beograda koji krije tajne misterioznog (i u stvarnosti nepostojećeg) Bloka 27.

Režiju potpisuju Momir Milošević i Milica Tomović, dok su glavne uloge povjerene tinejdžerima Emi Pendlberi, Veljku Ilinčiću i Stefanu Laziću.

Više o ovom projektu za “Vijesti” priča scenarista Ivan Knežević.

Od večeras kreće tinejdž horor serija po Vašem scenariju “Blok 27”. S obzirom na to da Vam je ovaj scenario naručen od strane produkcijske kuće Firefly, kako ste gradili priču i koliko je bilo teško napisati nešto što će zainteresovati današnje tinedjžere?

Kada mi je produkcija zatražila projekat na tom tragu, našao sam se u neprilici: nemam previše kontakta sa tinejdžerima, njihovim životima i interesovanjima, i nemam naročite tendencije ka hororu osim kao gledalac. Međutim, u procesu razmišljanja i razvoja mi se formirala tema kojom sam bio nevjerovatno zadovoljan - generacijski sukob, i to konstantno i neograničeno plaćanje dugova koje su napravile generacije prije nas.

Horori su uglavnom bazirani na strahu i atmosferi. Međutim, Vaša serija bazirana je na socijalnom ili ljudskom problemu, tako da ne spada u klasični horor žanr. Koliko Vam je ovaj žanr uopšte bio poznat prije nego što ste krenuli da pišete scenario? Koliko se razlikuje taj krajnji proizvod od te neke osnovne ideje sa kojom ste počeli?

Bio sam kežual gledalac horora, oduvijek. Ali ono što sam znao je da svaki dobar horor govori o nekom ljudskom ili socijalnom problemu. Kroz proces razvoja, snimanja i postprodukcije, “Blok 27” se stalno mijenjao, ali je zadržao svoju osnovnu, krajnje ljevičarsku ideju.

Iako je prvenstveno namijenjena tinejdžerima, hoće li “Blok 27” zainteresovati i one starije?

”Blok 27” će prvenstveno zainteresovati starije. To je serija u kojoj su glavni likovi tinejdžeri, ali ne nužno i publika.

Interesantno je da glavne uloge igraju naturščici. Kako je trajao proces biranja glumaca, je li to bio najteži dio?

Glumce su, ovaj put, birali reditelji. U proces kastinga nisam bio direktno uključen, i mislim da je to ispalo odlično. Bio bih previše opterećen svojom unutrašnjom, dvije godine građenom slikom o likovima, koja ne mora obavezno da bude i najbolja. Ono što znam je da sam prezadovoljan izabranima.

Po obrazovanju ste montažer. Jeste li montažu “Bloka 27” prepustili nekom drugom ili ste i tu “umiješali prste”?

Od previše obaveza nisam stigao da se involviram u montažu. Proces je prelijep, i dalje ga volim, ali nema dovoljno sati u danu da bih mogao i to da radim. Nadam se tome u budućnosti.

Prije nekoliko godina pobijedili ste zajedno sa scenaristom iz Zagreba Marjanom Alčevskim na konkursu HBO. I dok je njegova serija “Uspjeh” snimljena i prikazana još 2018, Vaše “Ostrvo” do sada nijesmo imali priliku da gledamo. Šta se desilo sa tim projekatom?

Serija “Ostrvo” je razvijena i napisana do kraja. Međutim, mislim da ju je diskvalifikovao prevelik budžet - serija je ispala preskupa. Scenariji su i dalje odlični, više nego relevantni, te se i dalje nadam da će možda doći do realizacije. Sa HBO ili nekom drugom platformom.

Posljednjih godina velika je ekspanzija posebno serija u Srbiji. Koliko je teško odabrati pravu temu da najprije zainteresuje produkcijske kuće, a onda i publiku? Imate li teksove koji čekaju u nekoj fioci?

Kod nas je to i dalje misterija - šta je projekat koji može da zainteresuje producenta, pa onda emitera? Imam gomilu projekata koji su formirani i započeti, ali nažalost nisu naišli na razumijevanje producenata. Uglavnom jer su, po njihovom mišljenju, previše egzotični i komplikovani za našu publiku. Što je zabluda - tu publiku konstantno potcjenjujemo, a svaki put kad se pojavi nešto novo, to bude veliki hit.

Imali ste priliku da radite u Berlinu. Svi mislio da su umjetnicima životi negdje drugo lakši, da imaju priliku da pokažu talenat, da se on vrjednuje, da lakše uspijevaju. Je li to zaista tako?

Kontinuirano radim i u Njemačkoj, od kraja studija. Situacija nije mnogo lakša, i kod njih radi i od toga živi srazmjerno isti broj umjetnika kao kod nas. Ali vrednovanje truda i talenta je značajno bolje. U Njemačkoj u svakom momentu imam tri do četiri projekta u razvoju za koje me zovu producenti koje uopšte ne poznajem, samo na osnovu preporuka i pročitanog materijala. Kod nas se sve to i dalje radi na osnovu ličnih prijateljstava i veza. Na dva prsta jedne ruke mogu da nabrojim producente iz regiona koji su me zvali da pitaju da li bi mogli da pročitaju nešto što sam pisao.

Učestovali ste i kao koscenarista u nekim filmovima među kojima je “Jesen u mojoj ulici”. Volite li pisanje scenarija za film ili Vas serije više privlače?

Jednako me privlače i serijska i filmska forma. Igrom slučaja je serijska forma ta koja je trenutno aktuelnija i traženija, i time sam imao više prilike da se u njoj pokažem.

( Marija Vasić )