Gornji tok Ćehotine postaje park prirode
Na javnoj raspravi do 7. marta studija zaštite gornjeg toka rijeke koju je uradila Agencija za zaštitu životne sredine
Opština Pljevlja namjerava da proglasi gornji tok rijeke Ćehotine parkom prirode, kao područje od nacionalnog značaja.
Park prirode “Gornji tok rijeke Ćehotine” imao bi kategoriju IV zaštićenih područja, u koju spadaju područja u kojima su zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva i njihova staništa.
Ukupna površina iznosila bi oko 1.330 hektara, od čega je 109,40 hektara u II zoni zaštite, a 1.217 u III.
Postupak stavljanja pod zaštitu novog zaštićenog područja Opština Pljevlja pokrenula je 3. marta prošle godine, podnošenjem zahtjeva Agenciji za zaštitu životne sredine za izradu Studije zaštite.
Agencija je u međuvremenu uradila dokument koji će na javnoj raspravi biti do 7. marta.
Pitka voda razlog više za zaštitu
”Gornji tok rijeke Ćehotine, predložen za zaštitu, čini njen tok prije grada, na području sela Otilovići i Mataruge. To područje čini 11 kilometara slobodnog toka rijeke Ćehotine u njenom gornjem toku, oko 2 kilometra rijeke Maočnice pri ušću u Ćehotinu, 3,5 kilometara Kozičke rijeke pri ušću u Ćehotinu i 11 kilometara vještačke akumulacije ‘Otilovići’ na rijeci Ćehotini. Otilovićko jezero je napravljeno prije 35 godina za potrebe TE Pljevlja, ali se voda iz akumulacije koristi i za vodosnabdijevanje grada, što predstavlja i razlog više za zaštitu gornjeg toka rijeke Ćehotine koji bi ujedno bio i zona sanitarne zaštite vodozahvata Otilovićkog jezera u cilju zaštite vode za piće”, navodi se u Studiji zaštite gornjeg toka rijeke Ćehotine.
Pojašnjeno je da se prostor parka prirode stavlja pod zaštitu radi stvaranja uslova za opstanak i dugoročnu zaštitu velikog broja vrsta i staništa, kao i sprečavanja štetnih aktivnosti koje mogu ugroziti posebne ili značajne komponente biodiverziteta.
Parkom prirode “Gornji tok rijeke Ćehotine” upravljaće Sportsko ribolovni klub “Lipljen”, u saradnji sa Turističkom organizacijom Pljevalja.
Meandri rijeke prirodni dragulj
“Na području gornjeg toka rijeke Ćehotine se nalazi i turistički reper Opštine Pljevlja - Meandri rijeke Ćehotine, koji treba da budu valorizovani u većoj mjeri, ali i na održiv način. Zahvaljujući aktivnom promovisanju ovog područja od strane Turističke organizacije opštine Pljevlja, pogotovo vidikovca Meandri Ćehotine, u posljednje tri godine došlo je do znatnog povećanja broja posjetilaca. Zaštitom područja gornjeg toka rijeke Ćehotine očekivano je da će doći do daljeg povećanja broja posjetilaca, što posljedično dovodi do bolje promocije ne samo ovog područja već i opštine Pljevlja… Meandri Ćehotine su prirodni fenomen rijeke, koji je postao vidljiv nakon izgradnje akumulacije Otilovići za potrebe TE Pljevlja, nakon što je došlo do izdizanja nivoa rijeke, širenja njenog korita i ispunjavanja meandara vodom. Zbog kanjonskog predjela kroz koji jezero vijuga, Otilovićko jezero nije čitavom dužinom dostupno posjetiocima. Međutim, na jezeru postoji nekoliko prilaza sa kojih mogu da polaze čamci, kajaci, turistički brodići”, navodi se u Studiji.
Na ovom području, tvrde obrađivači dokumenta, još je očuvana autohtona flora i fauna, područje nije previše opterećeno urbanizacijom i devastacijom prostora.
”Da bi tako i ostalo, mora se zaštititi kako bi se spriječile potencijalne prijetnje u budućnosti koje bi mogle da ugroze vrijednosti ovog područja, prije svega mladicu koja se smatra ugroženom vrstom”.
Poseban značaj za istoriju i kulturu
Obrađivači studije navode da gornji tok Ćehotine ima poseban značaj za razumijevanje kulturne istorije ne samo pljevaljskog kraja, već i središnjeg dijela Balkanskog poluostrva.
”Kako je rjetkost da jedna relativno ograničena cjelina sadrži tako dobro dokumentovane tragove ljudskih zajednica iz različitih praistorijskih perioda, mišljenja sam da u kontekstu zaštite gornjeg toka Ćehotine pažnju treba pokloniti očuvanju i prezentaciji tri paleolitska lokaliteta - Pećine pod Gospića vrhom, Mališine pećine i Medene stijene. U neposrednoj okolini kanjona gornjeg toka Ćehotine, tačnije u selima koja se nalaze uz obod kanjona, nalaze se brojni, mahom neistraženi lokaliteti (tumuli i humke), za koje se pretpostavlja da su iz različitih faza metalnog doba (najvjerovatnije bronzanog doba), ostaci utvrđenog srednjovjekovnog grada Koznika, više lokaliteta sa nadgrobnim spomenicima - stećcima i crkvištima, ostaci građevina iz osmanskog perioda, kao i aktivni manastir Dubočica iz XVI vijeka”.
Prirodni i ambijentalni uslovi, prirodne ljepote sa prostranstvima šuma, pašnjaka i livada, pružaju sve mogućnosti za razvoj ruralnog turizma, posebno na područjima uz gornji tok i na lijevoj strani rijeke Ćehotine, piše u studiji.
”Kulturno-istorijsko nasljeđe i arheološka nalazišta u gornjem toku rijeke Ćehotine predstavljaju lokalni i nacionalni potencijal za razvoj održivog, kulturnog, vjerskog i izletničkog turizma. Tu spadaju manastir Dubočica, srednjovjekovni grad Koznik, Mališina pećina, Medena stijena, Pećina pod Gospića vrhom, stećci, seoska naselja sa očuvanom tradicionalnom arhitekturom. Obilazak kulturnih resursa u zaštićenom području svakako je turistička ponuda koja se može prikazati gostima u kombinaciji sa rekreativnim aktivnostima: pješačenjem ili vožnjom biciklima… Koncept razvoja turizma podrazumijeva stvaranje uslova za valorizaciju turističkog potencijala područja: Vrulja, Maoče, Borova, Podborova, Vodno, Kordovina, Gradina i više manjih zaseoka. Područje Vrulja sa svojim značajnim prirodnim resursima, šume, livade, pašnjaci, obilje zdrave vode, očuvana prirodna sredina i bogatstvo prirodnih ljepota, ima veoma povoljne uslove za razvoj turizma, a naročito biološke čiste hrane... Ovakva mjesta treba sačuvati od degradacije i na održiv način ih valorizovati jer su pravi turistički potencijal opštine Pljevlja”.
Troškovi nepoznanica
U studiji nije data procjena potrebnih finansijskih sredstava za sprovođenje odluke o proglašenju zaštićenog područja.
”U Crnoj Gori zasada nema dobre prakse niti zadovoljavajućeg modela procjene troškova upravljanja zaštićenim područjem i zahtijevanog monitoringa… Finansiranje rada upravljača zaštićenim područjima propisano je Zakonom o zaštiti prirode i obezbjeđuje se: iz budžeta Crne Gore, odnosno budžeta jedinice lokalne samouprave u skladu sa godišnjim programima, planovima i projektima u oblasti zaštite prirode; naknada za korišćenje zaštićenog prirodnog dobra; donacija; drugih izvora… Za procjenu neophodnih sredstava potrebno je napraviti specifikaciju opreme i sistematizaciju radnih mjesta što će zavisiti od aktivnosti koje će upravljač obavljati. Izgradnju kapaciteta treba razvijati postupno u narednih 5 godina, pa se na samom početku ne može očekivati da će upravljač u potpunosti moći sopstvenim kapacitetima da odgovori na sve zahtjeve”.
( Goran Malidžan )