STAV
Da li to neko štedi na pacijentima bolesnim od malignih bolesti?!
Vjerovatno ni sami pacijenti suočeni sa svojom bolešću, nemaju snage da se još bore sa našim institucijama pa puste da to prođe tek tako
Na osnovu člana 81 Zakona o socijalnoj i dječijoj zastiti ("Službeni list CG", broj 27/13), Ministarstvo rada i socijalnog staranja donijelo je Pravilnik o medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena.
Shodno ovom pravilniku obratiću pažnju na član 2 - medicinske indikacije za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje podrazumijevaju bolesti ili povrede kod kojih period liječenja traje duže od šest mjeseci. Član 4, medicinske indikacije za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, stav 6. - Maligne neoplazme - inoperabilne, sa udaljenim metastazama, terminalne faze 100%.
Nepoznanica je mnogim pacijentima bolesnim od karcinoma da imaju pravo na ovu ličnu invalidninu na osnovu svoje dijagnoze. Šta me je navelo da pišem na ovu temu? Emisija "Reflektor", od 17. oktobra 2017. na TV Vijesti. Priča gošće, pacijentkinje bolesne od karcinoma.
Prije priče ove pacijentkinje, tu je i priča pacijentkinje koja je onkološki slučaj, za koju znam kako je liječena, kako se osjećala tada, kako se osjeća i sada nekoliko godina poslije dijagnostikovanja bolesti. Ona je po ovom zakonu primala ovu ličnu invalidninu godinu dana, a potom bila odbijena. Pisala je žalbu Ministarstvu rada i socijalnog staranja, koja je odbijena. Potom, i sada je u proceduri njena tužba Upravnom sudu na osnovu odbijene žalbe iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.
Priča pacijentkinje bolesne od karcinoma u pomenutoj emisiji, sasvim jasno opisuje put pacijenata bolesnih od karcinoma. Ako neko nije gledao emisiju "Reflektor", ukratko ću ispričati. Samim saznanjem da boluje od karcinoma i pacijent i porodica su svakodnevno pod stresom. I kada pacijent završi sa hirurškim i onkološkim liječenjem, slijede mjesečne, polumjesečne, godišnje kontrole. Svaka nova kontrola novi je stres. Da li će nalazi biti u redu? Da li ima metastaza? A šta ako bude? Neću ja to moći izdržati! I tako stalno. I kada nalazi budu u redu, nauče svi vremenom da funkcionisu "normalno", ali ono ALI nikada se ne izgubi. Samo ovi pacijenti i njihove porodice, kao što reče pacijentkinja, znaju koliki su troškovi ljudi bolesnih od karcinoma. I ono što vam mogu poželjeti je samo da to nikada ne saznate.
Nikada nijesam pročitala, ni čula, da je neko pokrenuo ovu priču. Vjerovatno ni sami pacijenti suočeni sa svojom bolešću, nemaju snage da se još bore sa našim institucijama pa puste da to prođe tek tako.
Pitam se, ako je već zakon omogućio da ovi ljudi imaju pravo na tu minimalnu finansijsku pomoć na svoju bolest, ko su ljudi koji im je uskraćuju? I da li neko od ljudi koji sjede u tim komisijama, kada ispred sebe vide medicinsku dokumentaciju, dijagnozu ovih pacijenata, u ovom slučaju karcinom, mogu da donesu odluku da taj pacijent nema pravo na tu pomoć?
Prihvatam, možda ja nijesam u pravu. Ali zašto se onda svi boje da se ne razbole od karcinoma? I da, dobro je rekla pacijentkinja gošća emisije, kojoj se divim, koja ima hrabrosti da sjedi, otvoreno o tome priča, koja vodi bitke svog života jer joj je i suprug bolestan: "Niko ne zna koliki su to troškovi i niko to ne razumije. Mi smo obiljezeni ljudi." I nije ona to rekla bez razloga. "Ja za sebe kazem da sam zdrava". Ali zna ona dobro da uvijek postoji ono ALI, samo ne zna kad. Ja vam vjerujem gospođo i vjeruje vam svako ko je imao takav slučaj u svojoj porodici. Vjerujem i da vam vjeruju zaposleni na Klinici za onkologiju.
Ali očigledno to ne razumiju članovi komisija za dodjelu ovih pomoći. Kako se nekom može odobriti pomoć, a nekome ne? Sticaj okolnosti je i to što sam provela 30 godina na Klinici za onkologiju pa znam dosta pacijenata koji nijesu ni znali da imaju pravo na ovo. I zašto komplikovati put ovim pacijentima? Zašto na samom početku liječenja ne reći ovim pacijentima da imaju pravo na tu pomoć i predložiti ih za nju već na prvom pregledu onkologa? Poslije je, valjda, dovoljno da samo obnavljaju izvještaj da su još tu među nama.
Vjerujem da će nadležni obratiti pažnju na ovaj veliki problem, kojeg očigledno nijesu svjesni. Ili možda jesu, ali namjerno uskraćuju pomoć ovim ljudima.
Autorka je potpredsjednica Radničke partije
( Željka Savković )