Golgota crnogorskih košarkaša - dvije besane noći, pješačenje 27 kilometara i čekanje na granici od sinoć
„U stalnom smo kontaktu sa Nikolinom Karanikić iz Ambasade Crne Gore u Ukrajini, a sad i sa ljudima iz naše Ambasade u Poljskoj. Čini mi se da su neki ljudi tek danas shvatili u koliko smo ozbiljnoj situaciji. Svi su se ‘digli’, zovu nas i mislim da će sve brzo da se završi”, rekao je Miloš Popović za „Vijesti”
Crnogorski sportisti su u ratnom vihoru krenuli u bijeg iz Ukrajine. Fudbaler Ilija Martinović je uspio prije nekoliko dana, odbojkaš Rajko Strugar danas, a košarkaši Miloš Popović i Miloš Latković preživljavaju golgotu već treći dan.
Nekadašnji saigrači iz Lovćena su ove sezone igrali za Krivbas, u kojem im je saigrač bio Stefan Vuković. Bivši član Sutjeske i Lovćena je napustio Ukrajinu prije nekoliko dana, ali su Podgoričanin i Cetinjanin ostali na nagovor uprave.
Ni slutili nisu tada da će ih sačekati velika drama.
U četvrtak, kada je počela ruska invazija na Ukrajinu, krenuli su autom iz Krivog Roga ka granici sa Poljskom u blizini Ljvova, ali još nisu stigli na cilj.
Nakon što su se preko 24 sata vozili putem koji se obično pređe za manje od 12, Popović i Latković su stali u koloni.
Nije se moglo naprijed, nazad se nije imalo kud, pa su odlučili da 27 kilometara do granice prepješače.
„Već poslije petog kilometra smo bili ‘gotovi’, jer smo vukli kofere, nosili rance... Nismo, ipak, mogli da stanemo, jer nam je vozač, koji nas je čekao u Poljskoj, rekao da ne može cijeli dan da bude tu, jer ima drugu vožnju”, započinje priču Popović.
Na granicu su došli sinoć oko 22 časa, mislili da će procedura trajati kratko, ali je agonija tek počela.
„Mislili smo da će samo da nas sprovedu preko granice, ali su vojnici nas strance samo poslali udesno i nikoga nisu htjeli da puste. Neki migranti su počeli da preskaču ogradu, ali su uhvaćeni i to nisu bile nimalo lijepe scene. Vojnici se ne ponašaju kako bi trebalo, diktiraju šta će da se radi, s puškama nas tjeraju u redove, viču, guraju sve... Miloš i ja smo htjeli da se sklonimo negdje na toplo, ali nam nisu dozvolili. Radimo sve što nam kažu, samo da bismo što prije otišli odavde. Nikad u svom životu ovo nisam doživio, ovo su mi tri najteža dana”.
Već treću noć su bez sna.
„Krenuli smo autom od Krivog Roga do Ljvova i nismo spavali cijelu noć. Stali smo kad se više nije moglo dalje i krenuli pješke. Nismo spavali ni sinoć, od vojske ne smijemo ništa da radimo. Nadam se da će sve na kraju biti dobro, da ćemo se izvući. Iskreno, popuštamo sa živcima, ali je dobro što smo nas dvojica zajedno, pa sve ovo lakše podnosimo. Ne smijem ni da pomislim kako bismo sve ovo preživjeli da smo sami”, kaže Popović.
Kada je Vuković otišao, sa njim su htjeli i Latković i Popović, ali su ostali nakon razgovora sa ljudima iz uprave Krivbasa.
„Iz kluba su nam obećali da će da nas sprovedu do granice ako nešto krene po zlu, ali su nas uvjeravali da neće biti rata, da je to samo zastrašivanje”.
Popović se nada da će sve uskoro biti gotovo.
„U stalnom smo kontaktu sa Nikolinom Karanikić iz Ambasade Crne Gore u Ukrajini, a sad i sa ljudima iz naše Ambasade u Poljskoj. Čini mi se da su neki ljudi tek danas shvatili u koliko smo ozbiljnoj situaciji. Svi su se ‘digli’, zovu nas i mislim da će sve brzo da se završi”.
Na 800 kilometara dugom putu od Krivog Roga do granice vidjeli su u blizini i ratna dejstva.
„Na dijelu puta blizu Kijeva je bilo nekih stvari koje nisu lijepe za gledanje, a na ostalim je bilo mirno. Čuli smo danas da je napadnut Ljvov, koji je oko 80 kilometara odavde. Iako smo na granici, nije lijepo kada to čujete. Želimo i jedan i drugi samo da se dočepamo kuće, da zaboravimo na sve ovo”, zaključio je Popović.
( Nikola Nikolić )