Pao “berlinski zid” u Totošima
Rušenje zida sagrađenog 2017. pozdravili mještani ulcinjskog naselja u kome dominantno žive pripadnici jedne manjinske etničke zajednice, koji su godinama negodovali zbog diskriminacije...
Zid koji je dijelio dvorište ulcinjske OŠ “Maršal Tito” i naselje Totoši u kome dominantnožive pripadnici jedne manjinske etničke zajednice srušen je prije nekoliko dana po nalogu direktorice te ustanove Medine Čoba.
”Ne znam zašto je zid sagrađen, to je pitanje za bivše direktore škole. Znam samo da je tu uvijek bio prolaz i biće i ubuduće. Postavićemo kapiju i urediti taj kutak kako i priliči renomeu škole”, kazala je Čoba “Vijestima”.
Navela je da je zid predstavljao i opasnost za djecu:
”Vremenom, zid je propao, armatura je izbila na sve strane. Bilo je i ružno i opasno”.
Rušenje zida sagrađenog 2017. godine pozdravili su mještani Totoša, koji su godinama negodovali zbog “diskriminacije”.
Građanski aktivista i direktor NVO “Info portal MNE” Enes Uković kazao je da je nakon godina pregovora, razgovora i uloženog truda, pravda iznjedrena na demokratski način. Zahvalio se direktorici OŠ “Maršal Tito”.
”Bez njene solidarnosti i spremnosti da pomogne rješavanju ovog problema, vjerovatno bi zid još dugo razdvajao dvije strane. Njeni demokratski i ljudski kapaciteti su primjer koji treba da slijedimo svi mi, prije svega oni prije nje, ali i poslije nje”, kazao je Uković “Vijestima”.
Naglasio je da se simbolika rušenja zida ne ogleda samo u jednostavnom infrastrukturnom zahvatu, već u zaustavljanju dijeljenja građana.
”Taj put postojao je oduvijek, a posebno značajan je nakon izgradnje škole, kao najbliži i najbezbjedniji našoj djeci”, kazao je on.
Uković je ranije upozoravao upravu škole da je zatvarnjem puta ugrozila bezbjednost djece.
”Umjesto za 2 ili 3 minuta koliko je djeci potrebno da iz svojih domova bezbjedno stignu do škole, njima sada treba 10-15 minuta, jer moraju ići zaobilaznicom, koja nije nimalo bezazlena jer jednim dijelom nema trotoara, odnosno prostora za pješake”, pisao je Uković upravi škole.
Pitao ih je tada šta bi se dogodilo da neko od djece strada na zaobilaznici do škole.
”Da li biste bili ravnodušni, da kojim slučajem vaše dijete treba da prođe putem koji sam naveo. Zar to nije grijeh prema našoj djeci, kojima ste vi direktori”.
( Samir Adrović )