Sila ne daje pravo, nepravednim ratovima je suđeno da budu izgubljeni

U ovim mračnim trenucima, dok gledamo ničim izazvanu i neopravdanu rusku invaziju na Ukrajinu i pratimo velike kampanje dezinformacija i manipulisanja informacijama, od suštinske je važnosti da razdvojimo laži – smišljene da se opravda ono što se opravdati ne može – od činjenica. Činjenica je da je Rusija, velika nuklearna sila, napala i izvršila invaziju na susjednu mirnu i demokratsku državu, koja joj nije bila prijetnja niti je provocirala. Šta više, predsjednik Putin prijeti odmazdom bilo kojoj zemlji koja bi pritekla u pomoć ukrajinskom narodu. Za takvu primjenu sile i prinude nema mjesta u 21. vijeku.

Predsjednik Putin time ne samo da teško krši međunarodno pravo, već narušava i osnovne principe ljudske koegzistencije. Njegov izbor da ponovo donese rat u Evropu vraća nas u vrijeme „zakona džungle“, po kom sila daje pravo. Cilj nije samo Ukrajina, već i evropska bezbjednost, kao i cijeli međunarodni poredak utemeljen na pravilima, principima sistema UN-a i međunarodnom pravu.

Ova njegova agresija za posljedicu ima gubitak nevinih života, te gazi po ljudskoj želji za životom u miru. Gađaju se civilne mete, čime se jasno narušava međunarodno humanitarno pravo i ljudi se prisiljavaju na bijeg. Pred našim očima se razvija humanitarna katastrofa. Mjesecima smo ulagali ogromne napore da se dođe do diplomatskog rješenja. Međutim, Putin je lagao sve sa kojima se sretao, praveći se da želi da postigne mirno rješenje. Umjesto toga se opredijelio za punu invaziju, za potpuni rat.

Rusija mora odmah da prestane s ratnim akcijama i bezuslovno se povuče s ukrajinske teritorije. Isto se odnosi i na Bjelorusiju, koja mora odmah da obustavi svoje učešće u ovoj agresiji, i vrati se poštovanju svojih međunarodnih obaveza. Evropska unija je jedinstvena u pružanju snažne podrške Ukrajini i ukrajinskom narodu. Ovo je pitanje života i smrti. Pripremamo paket hitnih mjera za podršku ukrajinskim oružanim snagama u njihovoj borbi.

Međunarodna zajednica će se u odgovoru na ova događanja sada opredijeliti za potpunu izolaciju Rusije, kako bi predsjednika Putina pozvali na odgovornost za ovu agresiju. Uvodimo sankcije onima koji finansiraju rat, nanoseći udarac ruskom bankovnom sistemu i njihovoj mogućnosti pristupa međunarodnim rezervama.

Evropska unija je već uvela obimne sankcije koje su usmjerene protiv ruskih lidera i elite, te ciljaju na strateške privredne sektore kojima upravlja Kremlj. Nije nam želja da naudimo ruskom narodu, već da oslabimo sposobnost Kremlja da finansira ovaj nepravedni rat. Djelujemo potpuno usklađeni s našim partnerima i saveznicima – SAD-om, Kanadom, Ujedinjenim Kraljevstvom, Japanom, Južnom Korejom i Australijom. Svjedoci smo i toga da se mnoge zemlje sveta udružuju da zaštite teritorijalni integritet Ukrajine i njen suverenitet, uključujući i naše prijatelje na Zapadnom Balkanu. Zajedno stojimo na pravoj strani istorije, protiv užasavajućeg ruskog napada na jednu slobodnu i suverenu državu.

Kako bi opravdali svoje zločine, Kremlj i saveznici su pokrenuli masivnu dezinformacionu kampanju, koja je otpočela još prije nekoliko nedjelja. Vidjeli smo kako ruski državni mediji i njihov medijski eko-sistem šire neistine na društvenim mrežama da bi manipulisali i varali. Predugo već je i Zapadni Balkan na meti dezinformacionih operacija Kremlja, te jako dobro zna da prepozna kada je izložen informacionim manipulacijama.

Propagandisti iz Kremlja su ovu invaziju nazvali „specijalnom operacijom“. Ovakav cinični eufemizam, međutim, ne može da sakrije činjenicu da smo svjedoci sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, koja za cilj ima uništenje njene slobode, legitimne vlasti i demokratskih struktura. Nazivati vladu u Kijevu „neo-nacističkom“ i „rusofobnom“ je besmislica: svaki oblik nacizma je u Ukrajini zabranjen zakonom. U savremenoj Ukrajini, kandidati ekstremne desnice su marginalni fenomen, s minimalnom podrškom i šansama, bez mogućnosti da prođu cenzus za ulazak u parlament. Ukrajinska vlada nije izolovala Donbas , niti zabranila ruski jezik i kulturu. Donjeck i Lugansk nisu republike, već ukrajinske regije koje kontrolišu separatističke grupacije koje podržava Rusija.

Mi to znamo, i mnogi u Rusiji to znaju. Od početka agresije vidjeli smo hrabre proteste u mnogim ruskim gradovima, sa zahtjevima da se prekine agresija na mirnu susjednu zemlju. Čujemo njihove glasove, i odajemo priznanje njihovoj hrabrosti. Svjedoci smo toga da mnoge ugledne javne ličnosti u Rusiji protestvuju protiv ove sumanute invazije.

Nastavljam da sarađujem s partnerima širom svijeta kako bismo osigurali zajedničko djelovanje međunarodne zajednice protiv ovakvih postupaka Kremlja. 25. februara, Rusija je uložila veto na rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN kojom se osuđuje ova invazija, dok su Kina, Indija i Ujedinjeni Emirati bili uzdržani. U cijelom svijetu, države osuđuju rusku agresiju i neophodno je da cijeli svijet udruži snage i da Generalna skupština donese rezoluciju kojim će se osuditi ova ruska agresija. Posebno se zahvaljujemo Albaniji koja je bila supredlagač ove rezolucije.

Ljudi na Zapadnom Balkanu, nažalost, i suviše dobro znaju šta je to rat. Iskusili su patnje nedužnih civila i znaju zašto je važno boriti se za slobodu. Jako dobro razumiju ono kroz šta sada prolazi ukrajinski narod.

Upravo zbog gorkih ratnih uspomena i zbog toga što znaju da cijene vrijednosti mira, narodi Zapadnog Balkana žele da se pridruže Evropskoj uniji – najuspješnijem mirovnom projektu u istoriji čovječanstva. I oni i mi znamo da im je mesto u Evorpskoj uniji.

Poslije ovog rata protiv Ukrajine, svijet nikada više neće biti isti. Sada je trenutak, više nego ikada ranije, da se društva i savezi udruže i zajedno grade budućnost zasnovanu na povjerenju, pravdi i slobodi. Vrijeme je da se ustane i progovori. Sila ne daje pravo. Nikada nije davala i nikada i neće.

Autor je visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost

( Žozep Borelj )