Nestabilan i prozračan identitet

Izložba “Fluksni identitet” predstavlja sjajan početak saradnje crnogorske i kanadske savremene likovne scene, s obzirom na to da je postavka u Dvorcu Petrovića u Podgorici predstavila autore i njihova djela iz obje zemlje. Time utemeljena saradnja trebalo bi da doživi i nastavak u vidu nekog narednog zajedničkog projekta koji će za cilj imati povezivanje umjetnika iz Crne Gore i Kanade u budućnosti, ali i ponuditi više prostora za međusobna istraživanja istakao je za “Vijesti” ambasador Kanade akreditovan za Crnu Goru, Džajlz Norman.

On je to kazao na jučerašnjem zatvaranju izložbe “Fluksni identitet” koja je u Podgorici bila otvorena od početka februara, a nakon dobre posjećenosti, juče je organizovano i vođenje kroz postavku. Izložba je organizovana u produkciji VISART-Asocijacije za vizuelnu umjetnost i kulturu, uz podršku Ambasade Kanade i Centrom savremene umjetnosti Crne Gore kao partnerom, a kustoskinja je istoričarka umjetnosti Svetlana Mladenov.

Savremena umjetnička scena Kanade predstavljena je u Podgorici kroz radove devet kanadskih umjetnika koji stvaraju širom zemlje, a to su: Boja Vasić, Koko Guzman, Milutin Gubaš, Sadko Hadžihasanović, Sandra Brester, Stjuart Rid, ”Dva Gulivera” (Besnik i Flutura Haxhillari) i Vesna Perunović.

”Oni ulaze u umjetnički dijalog na teme fluksnog identiteta sa renomiranim savremenim umjetnicima iz Crne Gore”, istakao je Norman i nabrojao crnogorske umjetnike i umjetnice zastupljene na izložbi: Ivana Radovanović, Jelena Tomašević, Nenad Šoškić, Vesko Gagović.⁣

Bliskih, ali originalnih izraza i motiva, svi oni se na specifičan način izdvajaju na likovnoj sceni svoje zemlje, ali i svijeta, istražujući slične lokalne i/ili globalne fenomene. Norman je dalje istakao da cijeni tradiciju poštovanja umjetnosti koja važi i u jednoj i u drugoj zemlji.

”Podgorica ima dugu tradiciju poštovanja umjetnosti, kulturnog nasljeđa i njegovanja kulturne različitosti. Ponosan sam što isto to važi i za Kanadu”, rekao je on i podsjetio da je umjetnost u Kanadi obilježena stvaralačkim uticajem domorodačkog stanovništva Kanade, ali i talasima umjetnika koji su se doselili u Kanadu.

”Naša umjetnost je uvijek prikazivala ta raznorodna porijekla i tradicije koje su kanadski umjetnici porijeklom iz raznih djelova svijeta donijeli i prilagodili tako da odražavaju njihove živote u Kanadi... A pojam identiteta se potpuno uklapa u pojam šta znači biti Kanađanin. Kanada je u svijetu poznata po svom uspješnom ‘kulturnom mozaiku’ u koji su doseljenici iz čitavog svijeta utkali svoje različite identitete. Ovi identiteti su i sami u stalnoj ‘fluksnosti’”, istakao je Norman.

Istraživanje sopstvenog identiteta

Mladenov je dalje brojne posjetioce izložbe sprovela kroz postavku. Većina umjetnika bavi se pitanjima sopstvenog porijekla, porodičnog identiteta ili zajednice. Jedna od njih je i Sandra Brewster koja se, ističe Mladenov, bavi temama i problemima afroameričke zajednice koja živi u Torontu i njihovom potrebom za stalnom relacijom sa područjem odakle oni potiču, gdje su rođeni i gdje su njihove porodice.

Crnogorski umjetnik Vesko Gagović predstavio je dva interesantna rada objedinjena nazivom “Kolekcionar”, a koje je sačinio od starih znački iz doba socijalizma i stare Jugoslavije, a čiji simboli su uticali na identitet mnogih generacija na Balkanu, primijetila je Mladenov, a Gagović ispričao i kako je došlo do stvaranja rada:

”Devedesetih godina čovjek koji je živio u Sarajevu izbjegao je i došao u Podgoricu. Ja sam mu na neko vrijeme ustupio svoj atelje... On je, sa svojim najdragocjenijim i najznačajnijiom stvarima koje je uspio da ponese iz Sarajeva, ponio i dva albuma značaka. Inače je bio jedan od kolekcionara, što je u to vrijeme bilo jako bitno mnogima od nas. Većina nas je sakupljala značke. Na kraju, ja sam ovaj rad posvetio upravo njemu, tom periodu i nekoj nostalgiji za tim vremenom. Istovremeno, i ta sudbina koja je pratila devedesete i sve ono što se dešavalo tada, ratovi i izbjeglištvo, malo nostalgičan rad koji podsjeća na to vrijeme, a istovremeno nas poziva i na ovaj trenutak i ono što imamo sad i kod nas i u okruženju. Nadam se da se sudbina ovog čovjeka neće nikome više ponoviti”, poručio je Gagović.

Umjetnica španskog porijekla Koko Guzman svoje radove stvara na licu mjesta, kazala je Mladenov i dodala da nekada direktno crta na zidove galerije ili predmete u prostoru, sve zavisi gdje radi. Njen rad ima kontakt i sa arhitekturom i prostorom u kojem se nalazi, a najviše se bavi rodnim identitetom, rekla je kustoskinja.

Milutina Gubaša, umjetnika koji živi i radi u Montrealu i Kvebeku, a rođen je u Novom Sadu, najviše interesuje lični i porodični identitet.

”Takođe, zanima ga kako dnevni događaji utiču na pojedinca, odnosno kako neke političke odluke i pritisci mogu da promijene stav o nekim događajima, ako ih ubacite u neke istorijske periode ili u filozofske kontekste. Ovdje nije predstavljen klasičan video, pokretna slika na kakvu smo navikli, već video koji je sastavljen iz isječaka iz novina i njegovih privatnih fotografija. Isječci iz novina su zapravo tekstovi koji govore o zločinima, ubistvima i tome kako te informacije koje svakodnevno primamo utiču na pojedinca, njegovu porodicu i život”, rekla je Mladenov.

Jednu od prostorija u dvorcu Petrovića dijele Stjuart Rid, umjetnik i dizajner koji svoje radove vezuje za arhitekturu i velike staklene površine i crnogorski vajar Nenad Šoškić. Prikazani su različiti radovi iz svakodnevice dva umjetnika.

”Rad Stjuarta Rida nastao je u metrou, a započet je na malim skicama crtežima ljudi koje je gledao i pratio ih šta rade i kako se ponašaju u metrou. To je bilježio i od tih malih skica crteža je napravio radove mnogo većeg formata, a na izložbi je predstavljen i dokumentarni video o cijelom procesu toga kako su se crteži pretvorili u velike površine i oslikale čitav jedan stakleni zid metroa u Torontu”, kazala je Mladenov i dalje nastavila govoreći o Šoškićevom djelu:

”To je rad koji se sastoji iz metalnih ploča koje su uglačane pa su skoro nalik ogledalu. Kombinovao ih je sa radnim rukavicama koje je koristio pri radu i na taj način je unio i lični pečat sopstvenog identiteta čije je prisustvo evidentno kroz ovaj rad”, kazala je ona i predstavila umjetnika Sadka Hadžihasanovića koji živi i radi u Torontu.

”Kao mladi umjetnik bio je član grupe ‘Zvono’ koja je ostavila veliki trag i bila poznata na umjetničkoj sceni bivše Jugoslavije. On se predstavio instalacijom u tri segmenta, od kojih je jedan slika, zatim crtež i digitalna animacija. On se inače bavi identitetom kao temom. U jednom od segmenata glavnu ulogu imaju djeca”, kazala je ona

Performansi i instalacije

Kao umjetnik iz Kanade predstavljen je i Boja Vasić koji se uglavnom izražava u formi videa, ali tako što izvodi specifične performanse koje priprema za snimanje videa. Njegov rad prikazan u Podgorici bavi se izbjeglicama i sniman je na granici između Srbije i Hrvatske.

I teme Vesne Perunović uglavnom usu vezane za migracije, granice, izbjeglištvo, a bavi se i ženskim pitanjima, rodnim temama i identitetom.

Crnogorska umjetnica Jelena Tomašević se predstavila prostornom i zvučnom instalacijom, a bavi se odnosom čovjeka prema društvu i obrnuto, ali i time kako pritisci i političke odluke utiču na pojedinca i silom mu mijenjaju identitet, kaže Mladenov.

Na izložbi je prikazan i video zapis performansa Ivane Radovanović koji je umjetnica izvela u Italiji a koji govori o tome kako se identitet može izgubiti i nestati i da sve može biti nestabilno i nesigurno, primijetila je Mladenov, a Radovanović dodala da je rad nastao 2018. godine kada je kao crnogorska predstavnica bila pozvana da pruži svoj osvrt na problem koji je tada zahvatio jug Italije.

”Bila je u pitanju jedna bakterija koja je tada napala veliki broj stabala masline, u tom trenutku skoro milion stabala i to je bilo ne samo ekonomsko i političko, već i pitanje nasljeđa, tradicije i kulture tog stanovništva. Taj lokalni karakter mog rada prenešen je na šire polje djelovanja, što je dokaz i predstavljanje na ovoj izložbi”, kazala je Radovanović.

Predstavljen je i performans umjetničkog dua “Dva Gulivera”, koji su saradnici Marine Abramović od koje su dobili dozvolu da mogu ponovo da izvode njene performanse koje je nekada izvodila sa Ulajem. Posjetioci su mogli vidjeti video snimak performansa koji su izveli sa balonima smještenim u jednom kvadru u prostoru, objasnila je Mladenov, obučeni u specijalna odijela sa bodljama.

”U tom radu postoji i opasnost od povređivanja, ali i neizvjesnost, jer se ne zna kako će se sve do kraja izvesti i kako će se sve odvijati, a tu je i nestabilnost”, istakla je Mladenov i zaključila:

”Ono što su svi umjetnici pokazali na ovoj izložbi jeste da identitet nije ništa fiksirano, već je promjenljiv, može se mijenjati tokom vremena i kao takav je fluksni, prozračan, nestabilan, a to se vidi i na radovima svih zastupljenih umjetnika. Svi oni dejstvuju u proširenom polju umjetnosti, što znači da je njihova praksa multimedijalna, kombinuju različite discipline, teme, tehnike i izraze”, objasnila je Mladenov.

( Jelena Kontić )