Invazija Rusije na Ukrajinu - zašto sankcije neće srušiti Putina
Nove sankcije Rusiji nakon njene invazije na Ukrajinu znatno su oštrije od onih koje su uvedene ranije. Strana aktiva centralne banke je zamrznuta i Rusija ne može da se zadužuje iz inostranstva
Rusija poznaje sankcije. Godine 2009, smrt moskovskog advokata za borbu protiv korupcije Sergeja Magnitskog u pritvoru motivisala je Bila Braudera, preduzetnika koji je nekada radio u Rusiji i zapošljavao ga, da lobira kod vlade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) da uvede sankcije Rusiji.
Američke sankcije su propisno primijenjene na 18 ljudi 2013. koji su bili direktno povezani sa smrću Magnitskog ili istragom o poreskim prevarama koja je dovela do njegovog zatvaranja.
Nije im bilo dozvoljeno da imaju bankovne račune u SAD niti da uđu u zemlju.
Kao odgovor, Rusija je zabranila strancima da usvajaju rusku siročad. Kasnije su američke sankcije proširene na druge pojedince koji su umiješani u kršenja ljudskih prava, dok su druge zemlje poput Velike Britanije uvele slična pravila.
Kada su ruske snage ušle na Krim 2014. godine, to je dovelo do sankcija za više ljudi. One nisu bile usmjerene samo na pojedince koji su direktno uključeni u kršenje ljudskih prava, već i na one koji su kršenja organizovali. Ovo je išlo visoko kao naftni izvršni direktor Igor Sečin, osoba iz užeg kruga predsjednika Rusije Vladimira Putina, jasno naznačujući ko će biti sledeći na meti.
Sankcije su takođe uključivale naftne i odbrambene kompanije i banke, navodeći da američkim kompanijama nije dozvoljeno da trguju sa njima.
Moskva je ponovo najavila kontrasankcije, zabranjujući namirnice proizvedene u EU. Ovo je proizvelo dosta video snimaka sireva i toga kako ih je zgnječio buldožer, ali je malo uticalo na zapad.
Kada je iste godine oboren let MH-17 u regionu Donbasa, protiv ruskih oligarha uvedene su dalje sankcije, koje su predvodile SAD. Najviše je pogođena Sberbanka, jedna od najvećih ruskih banaka, ali i veliki broj projekata velikih razmjera koji su zavisili od strane mašinerije.
Rusija je odgovorila zakonom koji je dozvoljavao zapljenu strane imovine, iako mislim da nikada nije korišćen. Državni BDP po glavi stanovnika pao je u naredne dvije godine za skoro 40 odsto, pa su sankcije bile značajne. Ali ruska politika se nije promijenila.
Nove sankcije Rusiji nakon njene invazije na Ukrajinu znatno su oštrije od onih koje su uvedene ranije. Strana aktiva centralne banke je zamrznuta i Rusija ne može da se zadužuje iz inostranstva.
Banke su spriječene da koriste Svift sistem, što im otežava slanje novca bankama u inostranstvu. Plaćanje je ključna komponenta u uvozu i izvozu, a ograničenja unose rizike. Kada šaljete stvari u inostranstvo, što traje nedjeljama, želite da budete sigurni da ćete brzo dobiti svoj novac nazad. Najboljim bankama u Rusiji takođe je zabranjeno korišćenje američkog bankarskog sistema.
Njemačka, koja u početku nije bila voljna da sankcioniše Rusiju, suspendovala je na neodređeno vrijeme novi gasovod Sjeverni tok 2 i obećava da će se osloboditi ruskog gasa i nafte. EU i SAD obećavaju da će pronaći sve rođake svih oligarha. Švajcarska nije neutralna prvi put od 1815. I po prvi put u istoriji, aktuelni predsjednik je meta pojedinačnih sankcija. Intenzitet međunarodne osude i saradnje je jednostavno bez presedana.
Vojna operacija u Ukrajini je od početka bila šok za tržište. Mnoge ruske akcije su depresirale za 40%-50% u rubljama otkako je ruska "mirovna operacija" u Donjecku i Lugansku objavljena 21. februara.
Moskovska berza je u padu za oko 30% i zatvorena je posljednjih nekoliko dana. Mnogi ljudi su prodavali rublje da bi kupili devize, što je dovelo do pada kursa za oko 30%, što je dodatno pogoršalo gubitke stranih investitora.
Ruska centralna banka je morala da proda milijardu američkih dolara (745 miliona funti) internih deviznih rezervi da bi podržala devizni kurs, kao i da uvede zahtjev za izvoznike da prodaju svoju stranu valutu, i više nego udvostručivši kamatne stope. Međutim, dugoročno gledano, Rusija se čini sigurnom.
Rusiji nije potrebno inostrano zaduživanje: ono varira oko 30% BDP-a u poređenju sa 102%, na primer, u SAD. Rusija će biti dovoljno srećna ako kapital bude teško iznijeti iz Rusije kao posljedica izbacivanja iz Svifta. Godišnje iznose milijarde dolara, i to ne samo tako što oligarsi kupuju jahte, već i obični ljudi koji svoju ušteđevinu prebacuju u manje rizične jurisdikcije.
Pad kursa učiniće ruske radnike relativno siromašnijim. Visoka kamata će im otežati kupovinu imovine i automobila. Ako vlada ne donese paket podrške, moglo bi doći do nezaposlenosti, ljudi koji će ostati bez kuća i još gore stvari poput gladovanja.
Ali čak i uz podršku, dalji pad prosječnog ruskog dohotka izgleda vjerovatno na duži rok. Njihovi prihodi se još uvjek nisu oporavili od sankcija iz 2014. A sa najnovijim sankcijama, uključujući opremu i djelove za popravku, produktivnost rada neće biti bolja.
Što se tiče oligarha, oni će sigurno osiromašiti i možda će morati da kupe nove jahte za plovidbu u Rusiji ako ne mogu da pristupe onima u drugim zemljama.
Ali u suštini oni će i dalje biti veoma bogati i veoma srećni.
Hoće li Rusija preživjeti? Vjerovatno. Mnogi ljudi su proveli mnogo vremena da bi se postarali da Rusija može da izdrži izolaciju. Na primjer, banke su planirale načine da olakšaju međunarodne transfere bez upotrebe Svift-a.
Takođe, drugi agenti kao što je Kina će vjerovatno kupovati naftu i aluminijum koje zapad više neće kupovati. Dakle, dok će ove sankcije naštetiti Rusiji, one neće slomiti Rusiju.
Takođe sumnjam da će ovo srušiti Putina. Njegova podrška ionako nije bila tako velika: zašto bi se inače administracija upuštala u masovnu izbornu prevaru? Stoga je malo vjerovatno da će sankcije koje Ruse čine siromašnijima motivisati da glasaju drugačije.
Godine 1992. Jugoslaviji je uveden širok spektar zapadnih sankcija kao rezultat zločina u balkanskim ratovima. To je uključivalo zabranu sporta, zabranu međunarodne trgovine, pomorske blokade, zabranu jugoslovenskih avio-kompanija i embargo na oružje. Jugoslavija je zbog toga morala da proživi hiperinflaciju. Ipak, zvjerstva su se nastavila. Slobodan Milošević je doveden u Hag. Milošević, naravno, nije imao nuklearno oružje.
Autor je viši predavač ekonomije na Univerzitetu u Kardifu
( Sergej V. Popov )