Pasoš po mjeri čovjeka ili glasa

Jelena Kulidžan u Crnu Goru je iz Mostara sa porodicom izbjegla 1992. godine. Tek je krenula u osnovnu školu. Nakon tri decenije, tokom kojih je dvadeset godina imala status raseljenog lica i deset ličnu kartu za strance, pravo na državljanstvo Crne Gore stekla je tek 2021. Dvadeset i devet godina kasnije.

“Nakon završenog fakulteta sam aplicirala za crnogorsko državljanstvo, ali sam odbijena, jer sam u tom trenutku imala pasoš Bosne i Hercegovine, koji sam izvadila da bih mogla da putujem (to nije bilo moguće sa identifikacijom raseljenog lica). Status raseljenog lica sam imala sve do 2011, kada sam dobila ličnu za strance sa stalnim nastanjenjem. Na dan kada sam dobila taj dokument, zvanično su izbrisane sve prethodne godine koje sam provela u Crnoj Gori i počelo je računanje 10 godina stalnog boravka, u tom trenutku neophodnih da bi se dobilo crnogorsko državljanstvo. Pravo na crnogorsko državljanstvo sam stekla u novembru 2021, nakon 29 godina provedenih u Crnoj Gori”, ispričala je Kulidžan “Vijestima”.

Ona danas ima 36 godina. U Crnoj Gori završila je osnovnu i srednju školu, fakultet, zaposlila se, stekla imovinu. Nikada nije imala pravo glasa, jer na to, kao lice bez državljanstva, nema prava.

Tokom rata i nakon njega, značajan dio njene šire porodice raselio se po svijetu.

”Svi su relativno brzo dobili državljanstva država u kojima i danas žive: Švedske, Austrije, Njemačke, Kanade, Amerike…”.

Ona je bivša novinarka, a sada se bavi odnosima sa javnošću i komunikacijama.

I porodica Tamare Cupać, novinarke agencije Mina iz Podgorice, u Crnoj Gori je već 27 godina. Izbjegli su iz Hrvatske 1995. godine, nakon akcije “Oluja”. Po dolasku, dobili su “izbjegličke” knjižice, koje su do 2011. bile i njihov glavni identifikacioni dokument.

”Godinu-dvije prije toga, napravila sam hrvatsko državljanstvo, tada dobiti crnogorsko državljanstvo bilo je otprilike nemoguće. Od 2011. moglo se aplicirati za taj stalni boravak, što smo mi i uradili i tada nam je on odobren. Dobijamo lične karte koje izgledaju kao ove koje imaju crnogorski državljani - s tim što u nastavku onog lična karta stoji ‘za strance’. Posljednji put kad sam je produžavala, prošle godine, na tom mjestu piše dozvola za stalni boravak. Sad kao osoba sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori nemam pravo glasa i ne mogu da radim u institucijama gdje je državljanstvo jedan od uslova”, ispričala je Cupać “Vijestima”.

KAD POLITIKA UMIJEŠA PRSTE...

”Vijesti” su nedavno objavile upitnik čiji je cilj bio da se identifikuju eventualni problemi u procedurama, ali i ostvarivanju građanskih prava za ona lica koja žive u Crnoj Gori, a koja još nisu dobila državljanstvo.

Od 504 popunjena upitnika, na pitanje da li ste aplicirali za državljanstvo Crne Gore, 205 lica odgovorilo je “da”. Njih 299, kako su naveli, nije podnosilo takav zahtjev. Jedno od pitanja odnosilo se i na trenutni status lica koja popunjavaju upitnik, gdje su se ponuđeni odgovori odnosili na boravak, kako je to opisano i u propisima države - privremeni u trajanju od jedne do pet godina, trajni od jedne do 10 godina, te prijavljen privremeni i trajni boravak 15 godina ili duže. Ovaj posljednji, prema popunjenim upitnicima, ima 181 lice.

Ukupno 15 godina - pet privremenog i 10 trajnog boravka u Crnoj Gori, bio je donedavno i jedan od preduslova za pravo na sticanje crnogorskog državljanstva. Nedavno je taj uslov izmijenjen, pa se sada 10 godina boravka smatra pet godina privremenog, plus pet godina stalnog boravka u Crnoj Gori.

Zakon o crnogorskom državljanstvu donijet je 2008. godine. Predviđa četiri načina sticanja - porijeklom, rođenjem na teritoriji Crne Gore, po međunarodnim ugovorima i sporazumima i prijemom.

Uslovi za sticanje državljanstva prijemom uređeni su posebno odlukama Vlade. Posljednju takvu odluku usvojila je Vlada Zdravka Krivokapića neposredno prije nego joj je izglasano nepovjerenje u Skupštini 4. februara.

Izmijenjenom odlukom, predviđeno je da se 10 godina boravka smatra pet godina privremenog plus pet godina stalnog boravka u Crnoj Gori. Raniji zakonski uslov za prijem u crnogorsko državljanstvo bio je 10 godina stalnog boravka u državi.

Iz Centra za građanske slobode (CEGAS) podsjećaju da su odluke kojima se uređuju uslovi za sticanje državljanstva prijemom donošene i 2020, 2018, 2016, 2012, 2010, te dva puta 2008. godine.

Izvršna direktorica te NVO Marija Popović Kalezić kazala je “Vijestima” da se zbog čestih izmjena “stiče utisak da se radi isključivo o političkom uticaju”.

”A ne želji da se polje dobijanja crnogorskog državljanstva nepristrasno i krajnje, sa najboljom pravnom namjerom, uredi”, kazala je ona.

Prema njenim riječima, posljednja Izmjena Odluke o kriterijumu za utvrđivanje crnogorskog državljanstva prijemom, koja je na snagu stupila 21. februara, predstavlja presedan.

Na tom dokumentu Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) radilo je više od godinu, ali je tekst povučen nakon protesta opozicije. Na kraju je Odluka usvojena mimo znanja i i predstavnika resora na čijem je čelu Sergej Sekulović.

Prije donošenja Odluke plan je bio da Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu razmatra radni MUP-ov dokument, pa tek kada se u Skupštini usvoji zajedničko mišljenje pošalje Vladi na usvajanje.

Iz CEGAS-a su “Vijestima” kazali da mišljenje članova nadležnog Odbora ne obavezuje na postupanje po tom mišljenju, ali da bi se time Vladi uputila jasna sugestija na dobre i loše strane dokumenta o kojem se odlučuje. Dodali su i da je to, u smislu donošenja odluka, moglo biti dobar slijed u postizanju demokratskih vrijednosti društva.

”Tako bi se smanjio prostor za partikulatne interese i političke uticaje prilikom uređenja pravnih pravila i propisa. Ne može biti dobro da se donošenjem odluka od strane Vlade, ma koja ona bila, u biti mijenja zakonski tekst koji uređuje jedno široko pravno polje”, kazala je Popović Kalezić.

Po usvajanju Odluke, tada potpredsjednik Vlade i mandatar za sastav nove, Dritan Abazović, kazao je da će ona biti poništena.

Advokat i član Predsjedništva SDP-a Miloš Vukčević u međuvremenu predao je inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbi Odluke o izmjeni Odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom. Pored ostalog, naveo je da bi njena dalja primjena mogla biti značajno izmijenjena struktura birača.

Novinarka Tamara Cupać kaže da je, u vezi sa pitanjem državljanstva, prošla vlast bila “vrlo izbirljiva”.

”Nakon rata i svega što nam je donio tj. odnio, došli smo u Crnu Goru i našli se na ‘unakrsnoj vatri’. Ovih koji te gledaju i koji će te uvijek gledati kao građanina drugog reda, jer prvo treba da budeš građanin po njihovoj političkoj mjeri, pa sve drugo. Sa druge strane su isto političke perverzne igrarije onih koji te uglavnom gledaju kao potencijalni glas na izborima. U zabrinjavajućoj manjini je grupa građana oslobođena predrasuda, nametanja stavova i izopštavanja, čiji, usudila bih se reći, identitet je izgrađen, pa svoje frustracije ne emituje putem obične administrativne stvari kao što je državljanstvo. U suštini, znamo da postoje zakonske norme koje reguliše uslove i način dobijanja državljanstva, i to na papiru sve stoji, ali kad zapravo znate šta je iza svega, kad znate da neko neće da vam odbori aplikaciju za državljanstvo samo jer misli da vaš stav o određenim pitanjima u državi, ne podudara se sa njegovim, i to vrlo otvoreno govori, tu više nema riječi o pravnim normama”, kaže ona.

DISKRIMINACIJA I DVOJNO DRŽAVLJANSTVO

Većina onih koji su popunili upitnike “Vijesti”, njih 473, naveli su da imaju državljanstvo druge države, što prema Zakonu o državljanstvu, bez odricanja tog, isključuje mogućnost dobijanja crnogorskog. Odgovori onih koji su popunili upitnik “Vijesti” pokazuju i da su među onima koji su bez crnogorskog, osobe sa državljanstvom skoro svih država regiona. Najviše njih ima državljanstvo Srbije - 240, slijedi BiH, čije državljanstvo imaju 133 osobe iz upitnika. Državljanstvo Hrvatske ima 28 lica, Kosova 17, Sjeverne Makedonije 12, Albanije 11, Slovenije tri. Neko drugo državljanstvo imaju 42 osobe koje su ispunile upitnik “Vijesti”.

Prema Zakonu, crnogorski državljanin koji je na dan 3. juna 2006. imao i državljanstvo neke druge države ima pravo da zadrži crnogorsko državljanstvo. Crnogorski državljanin koji je nakon tog datuma stekao neko drugo državljanstvo “može zadržati i crnogorsko, do potpisivanja bilateralnog sporazuma sa zemljom čije je državljanstvo stekao, ali najduže godinu dana od dana usvajanja Ustava Crne Gore”.

Iz CEGAS-a su kazali da ti stavovi “čak i laičkoj javnosti ukazuju koliko su diskriminatorni po pitanju ostvarivanja prava građana na državljanstvo”.

”Odlukom Ustavnog suda Crne Gore, koja je donešena još 14. februara 2014. utvrđuje se da date odredbe člana 39 Zakona o crnogorskom državljanstvu nisu u saglasnosti sa Ustavom”, dodaju.

Iz CEGAS-a ukazuju na član 8 Ustava, prema kojem je “zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu”.

”Neće se smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju. Posebne mjere se mogu primjenjivati samo dok se ne ostvare ciljevi zbog kojih su preduzete”, piše u tom članu.

”Jasno je da se donošenjem člana 39, stava 2 i 3 diskriminišu građani kojima je uskraćeno pravo na dvojno državljanstvo, u odnosu na kategoriju lica kojima se omogućava da pod povlašćenim uslovima, zadrže crnogorsko državljanstvo i državljanstvo neke druge države, što je nesaglasno sa odredbama člana 8, 12 i 147 Ustava Crne Gore”, navode iz CEGAS-a.

SPORNA ODLUKA I 60.000 POTENCIJALNIH DRŽAVLJANA

Advokat Miloš Vukčević nedavno je kazao da ukupno oko 60.000 ljudi po osporenoj Odluci mogu aplicirati i dobiti crnogorsko državljanstvo u bliskoj budućnosti.

Ekspert za statusna pitanja stranaca i migranata i bivši funkcioner MUP-a Bojan Bugarin kazao je nedavno da bi u narednoj godini za crnogorsko državljanstvo moglo da se prijavi do 5.000 građana.

Prema podacima CEGAS-a, u narednih deset godina državljanstvo Crne Gore moglo bi da stekne 39.358 lica. To su osobe koje imaju rješenje o trajnom boravku i lica sa privremenim boravkom na osnovu spajanja porodice, autonomnog boravka, korišćenja i raspolaganja nekretninama, te lica sa privremenim boravkom radi rada...

Istraživanje CEGAS-a kroz zahtjeve za slobodan pristup informacijama (SPI) pokazuje da skraćenjem neprekidnog boravka sa 15 na deset godina, državljanstvo Crne Gore može da nakon pet godina trajnog boravka stekne 15.578 lica. Oni to pravo mogu steći od sad za godinu do deset.

”Do ovoga broja smo došli kada smo sabrali broj potencijalnih kandidata za dobijanje crnogorskog državljanstva prijemom i to na bazi privremenog boravka. Po osnovu spajanja porodice broj tih lica je 9.816, po osnovu autonomnog boravka 110, po osnovu korišćenja i raspolaganja pravom na nepokretnosti koju posjeduju u Crnoj Gori 1.866 lica”, kazali su iz te NVO.

Ukupnom broju dodaju i 3.786 lica, koji imaju privremeni boravak radi rada u kategoriji dozvola za privremeni boravak i rad izvršnom direktoru i privrednog društva...

”Kada se spekuliše o ostalim kategorijama privremenog boravka i privremenog boravka radi rada, lica koja spadaju u tu kategoriju se ne mogu smatrati potencijalnim kandidatima za dobijanje crnogorskog državljanstva zbog zakonskog isključenja. Iako Zakon faktički ne isključuje lica koja su na privremenom boravku radi školovanja, specijalizacije, stručnog osposobljavanja, naučno-istraživačkog rada, liječenja, humanitarnih razloga, obavljanja vjerske službe, volonterskog rada... mala je šansa da ova lica borave u Crnoj Gori po ovom osnovu duže od 10 godina neprekidno”, mišljenja su u CEGAS-u.

Dodaju i da privremeni boravak radi rada prilikom izdavanja dozvole za zapošljavanje stranaca, sezonskog zapošljavanja, pružanja ugovorenih usluga, kao i kretanja lica unutar stranog privrednog subjekta, ne mogu trajati neprekidno od pola godine do dvije.

Od 23.780 lica sa trajnim boravkom, u zavisnosti od toga koliko godina trajnog boravka već broje, može se očekivati da u narednih pet godina i oni budu aplikanti za dobijanje crnogorskog državljanstva, kazali su iz CEGAS-a.

”Prema podacima koje smo dobili od MUP-a, Crna Gora ima nešto više od 760.000 državljana, dok prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori ima oko 640.000. Ovo ukazuje na to da čak 120 hiljada državljana ili petina crnogorske populacije nema prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori. Da li nam, između ostalog, potencijalno pravo na državljanstvo 15.578 lica istinski izaziva strah zbog kojeg ne smijemo zadirati u zakonsku regulativu državljanstva, prebivališta i boravišta ili nam strah izaziva mogućnost prijave prebivališta ovih 120 hiljada”, pitanje je koje nadležnima upućuju iz te NVO.

BEZ PASOŠA NEMA NI SIM KARTICE

To što nema pravo glasa u Crnoj Gori, državi u kojoj živi skoro tri decenije, za novinarku Cupać nije jedino što čini da se osjeća kao građanka drugog reda.

”Iako kad se govori o našem statusu, neko bi rekao da imamo manje-više sva prava kao o državljani Crne Gore, međutim na nekim najbanalnijim primjerima vidjela sam da to nije tako - kupovina SIM kartice, otvaranje računa u banci... i to je promjenljivo, negdje može, negdje ne. Zanimljivo mi je bilo kad mi je gospođa u banci tražila pasoš da bih ugasila opciju primanja SMS poruke o prilivu novca. Sve te situacije jesu banalne i smiješne, ali kad se češće dešavaju onda postaju frustrirajuće, čine da se osjećate neravnopravno, kao građanin drugog reda. Sa druge stvari, govoreći o ozbiljnijim starima, stranci mogu da upišu fakultet ali samo ako se sami finansiraju, nema opcije za budžet, granični prelaz zemalja regiona (Srbija, BiH, Abanija…) koji je državljanima Crne Gore dozvoljen uz ličnu kartu, mogu da pređem samo uz pasoš”, priča ona.

Kaže da nikad nije aplicirala za državljanstvo Crne Gore.

”Nisam htjela nikad toliko da rizikujem, znajući stav prošle vlasti, i možda, odnosno vrlo vjerovatno, postanem apatrid, jer da bih apicirala moram da se odreknem ovog državljanstva koje već imam”, dodaje ona.

Nakon stupanja na snagu najnovije Odluke, područnim jedinicama MUP-a, od 21. februara i naredna dva dana stiglo je 60 zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo. To je, kako su “Vijesti” objavile nedavno, tri puta više nego u prvom dijelu februara, dok je važila stara Odluka o uslovima za sticanje crnogorskog državljanstva, kada je, između ostalog, bilo potrebno 10 godina stalnog boravka u zemlji. Tokom januara, ukupno su evidentirana 74 zahtjeva.

Državljanstvo po osnovu prijema steklo 25.630 osoba za deceniju i po

Od 2006. do 2021. godine, za 23.780 lica usvojeno je rješenje o trajnom boravku. Najveći broj zahtjeva usvojen je 2011. godine, kada je donijeto 5.356 rješenja o trajnom boravištu.

”Ovaj broj rezultirao je na osnovu prve Odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticnje crnogorskog državljanstva prijemom i ona se odnosi na osnovu prebivališta i boravišta po Zakonu o prebivalištu i boravištu sa akcentom na lica sa statusom izbjeglice i raseljenih lica”, pojašnjava Marija Popović Kalezić.

Od 23.780 lica za koje je usvojeno rješenje o trajnom boravku, u zavisnosti od toga koliko godina trajnog boravka već broje, može se očekivati da u narednih pet godina i oni budu aplikanti za dobijanje crnogorskog državljanstva, kazali su iz CEGAS-a.

Prema podacima koje je ta NVO dobila na osnovu Zakona o SPI, od početka juna 2006. do 24. maja 2021. državljanstvo Crne Gore prijemom steklo je 25.630 osoba. U istom periodu, crnogorsko državljanstvo, po zahtjevu, odnosno otpustom, te po sili zakona, izgubila su 3.853 lica - po zahtjevu 3.292, a po sili zakona 561.

( Damira Kalač )