Povezuje ekonomiju i poeziju i uživa u tome

Mlada crnogorska pjesnikinja Nataša Gudelj aktivno radi na pripremi svoje prve zbirke pjesama koja će se zvati “Heterotopija”, otkriva u razgovoru za “Vijesti” i ističe da je sve ostalo i dalje podložno promjenama. Gudelj će zbirku objaviti u izdanju Ratkovićevih večeri poezije u okviru kojih je 2021. godine osvojila prvu nagradu za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis autora do 27 godina. Tako trenutno radi na procesu selekcije i birajući pjesme kojima je najzadovoljnija, kaže.

Gudelj trenutno pohađa master studije ekonomije u Beču, gdje je je završila i osnovne studije. S obzirom na to da je diplomirana ekonomistkinja, uskoro i magistar ekonomskih nauka, Gudelj je otkrila da su ekonomija i poezija za nju prilično povezane, čemu svjedoči i naziv njene buduće zbirke poezije.

”Ekonomija je društvena nauka koja svakodnevno zahtijeva da se naprave određeni izbori. Slično je i sa poezijom. Obje oblasti me navode da živim u asimetričnim svijetovima, krećem se u asimetričnim krugovima ljudi, gdje ima bezbroj podskupova. Meni to prija, daje mi slobodu kretanja, ponekad čak i mogućnost bijega kad se zasitim jednog od pomenutih svjetova”, priča ona i dodaje:

”Sigurna sam da se u mojoj poeziji provlače mnogi motivi iz ekonomije. Ipak, ne mogu reći da se to dvoje međusobno nadopunjuje, ali definitivno oba poziva podstiču jedan drugi, iako čudno zvuči. Na primjer, naslov moje zbirke dolazi baš iz jedne stručne, ekonomske knjige koju smo koristili na fakultetu. Te dvije sfere definitivno na neki način komuniciraju, iako ni sama ne umijem dovoljno dobro i detaljno da objasnim kako i na koji tačno način”, priznaje ona.

Na pitanje da li planira da se opredijeli za jednu od tih oblasti “Vijestima” kaže da to odavno nije pitanje izbora, već da planira jednako da njeguje obje svoje ljubavi.

”To su dvije strasti kojima sam odlučila da se posvetim. Nekad jedna trpi zbog druge, ali život je konstantno traženje balansa. Alen kaže da je haos dobar za kreativnost, loš za živce, ja se sa tim uglavnom slažem ali uživam u procesu i dok god je tako ne odustajem ni od jedne karijere”, poručuje mlada poetesa, ekonomistkinja.

Gudelj piše poeziju već duže vrijeme, svoje stihove je govorila i na ovogodišnjem rođendanu Foruma mladih pisaca Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” čiji je član od osnivanja. Tom prilikom je istakla da ne voli kada neko njeno stvaralaštvo doživljava kao hobi, a to sada ponovo ističe.

”Pisanje doživljavam kao drugu profesiju i ne volim kad to neko nazove hobijem jer to svakako nije. Dugo i posvećeno se bavim pisanjem i tako zadovoljavam različite potrebe i aspiracije. Teško da može da se izbjegne potreba da se nešto stavi na papir, da se izrazi misao, želja, viđenje stvari i pojava, prošla ili trenutna dešavanja, a često i neka vrsta kritike na društvo. Sa druge strane, želim da to uradim najbolje što mogu, da se izrazim na vješt i originalan način, da značenje bude otvoreno za čitaoca ali i da mu ostavi prostora za razmišljanje. Važno je da čitaoci ne ostanu indiferentni nakon čitanja, da dobiju priliku da nešto posmatraju iz jednog novog ugla ili da se identifikuju sa tekstom”, poručuje Gudelj.

Ona nerijetko piše o temama od globalnog značaja, poput migracija, ali i onim vječnim kao što su ljubav, smrt, život... Ona pjesništvo ne posmatra kao društveni angažman ili vid protesta i bunta, već je to pisanje iz potrebe, želje, ljubavi.

”Nikad nisam angažovano ili namjerno pisala o nekoj temi. Uvijek je to pisanje o onome što mi je blisko. Kasnije, kad sam htjela da to stavim u određene cjeline da bih formirala smislenu zbirku, ispostavilo se da me određene teme zanimaju više od drugih. Pjesništvo se različito posmatra od pjesnika do pjesnika i onoga što neko želi da postigne. Lično, mislim da pjesništvo treba da teži originalnom izrazu i bavljenju temama kojima je pjesnik najbolje upoznat. Književnost nudi bezbroj mogućnosti za eksperimentisanje”, ističe ona.

Gudelj dalje otkriva i kako teče proces pisanja poezije, šta je inspiriše i kako od običnih stvari i svakodnevnih pojava i suočavanja, nastaje umjetnost...

”Inspiraciju pronalazim šta god da radim ili posmatram, počevši od najbanalnijih stvari. Jedna od mojih pjesama je nastala tako što je profesor odbio da bude moj mentor za diplomski rad... Druga je nastala tako što je neko zaista zalijepio slinu ispred lifta i mene je mjesecima kopkalo zašto bi to neko uradio. Par pjesama je inspirisala moja bivša cimerka koja je odigrala bitnu ulogu u mom životu. Jednu pjesmu je inspirisao i moj prvi komšija o kojem ne znam ništa do njegovog imena i adrese. Ovim putem pozdravljam pomenutog komšiju, Markusa Grubera, ako ikad naiđe na tu pjesmu i hvala mu što mi je jednom otvorio vrata od stana kad sam ostala zaključana. Šalu na stranu, pišem o stvarima koje me tangiraju i u isto vrijeme pokreću. Pisanje nekad traje mjesecima, a nekad odmah izađe sve što treba. Često se vraćam napisanom i dorađujem i unapređujem tekst”, kaže mlada pjesnikinja.

Ona ističe da je posebno važna kondicija, odnosno kontinuitet u pisanju, ali i u čitanju, a svemu tome dodatno doprinose konstruktivni komentari, kritika, nagrade i priznanja.

”Kontinuitet u pisanju i čitanju je od velikog značaja, usudila bih se da kažem da je čak bitniji kontinuitet u čitanju. U periodima kad najviše čitam, najviše i pišem, tako da jedno teško da ide bez drugog. Nagrade i priznanja su svakako bitni na putu do afirmacije. Najviše volim kad mi donesu priliku da prisustvujem festivalu, gdje mogu da se sretnem sa drugim autorima, razmijenim iskustva i književne preporuke. Tako sam upoznala i sjajne ljude koji su mi danas prijatelji. Komentari i smjernice mi znače kad dolaze od ljudi kojima vjerujem. Volim da primim konstruktivnu kritiku jer se najčešće desi da propustim bitne stvari što više čitam tekst”, ističe ona.

A život na relaciji Beč - Podgorica, kaže, dodatno utiče na njenu percepciju života, ali i pisanja.

”Preselila sam se u Beč u momentu koji je bio bitan za moje stvaralaštvo, ali i za moje odrastanje i formiranje ličnosti. To se desilo u pravom trenutku i to je jedna od najboljih odluka koje sam donijela. Moje umjetničko biće zavisi od svega što se oko njega dešava. Ono se prilagođava i opire u isto vrijeme, doživljava svijet na načine koje pokušava da podijeli i opiše na papiru što je bolje moguće”, priča ona i dodaje da uvijek osjeća uticaj sredine na svoj rad, bilo da su u pitanju društveno-političke okolnosti, slike iz svakodnevice ili ljudi kojima je okružena...

”Naravno da osjećam, a sve to vjerovatno osjeća i svako ko čita moju poeziju, što mislim da je prirodno. Najbolje pišemo o onome što najbolje poznajemo ili što najbolje izučimo ili istražimo. Opet se vraćam na to, da najviše pišem o stvarima koje me tangiraju na bilo koji način”, zaključuje Gudelj.

Sve je krenulo od Foruma mladih pisaca KIC-a

”Sve je krenulo tako što me je najbolji drug, Alen, nagovorio da odemo na prvi sastanak Foruma mladih pisaca u KIC-u ‘Budo Tomović’. Tamo nas je dočekala naša divna koordinatorka Valentina Knežević i dosta zbunjenih, ali entuzijastičnih lica. Danas, članovi Foruma čine značajan dio crnogorske književne scene, ja pišem jer ne mogu da ne pišem, a Alen je i dalje moj najbolji drug i podrška uvijek i u svemu”, priča Nataša Gudelj o svojim počecima.

Ona je članica Foruma od samog osnivanja, a “Vijestima” je tada kazala da njen izraz ne bi bio isti da je suprotno.

”Članstvo u Forumu mi mnogo znači i mnogo je značilo i doprinijelo stvaranju moje poezije za koju sam sigurna da ne bi bila ista da nijesam članica Foruma. Mislim da je ovo inicijativa koja je definitivno svima nama doprinijela mnogo kada je u pitanju pisanje poezije, stil, sazrijevanje... Ne bih rekla da se mi međusobno oblikujemo ili da oblikujemo stvaralaštvo drugih, više je to davanje sugestija ili otvaranje načina čitanja naše poezije za druge. Važna je spoznaja da neka pjesma koju smo napisali neko drugi može pročitati na drugačiji način, a u odnosu na to mi kao autori stičemo utisak o tome da li nešto i na koji način treba da se mijenja. Pored toga što razmjenjujemo utiske o poeziji jedni drugima dajemo i književne preporuke za čitanje, jer, svi znamo da je čitanje pola pisanja”, istakla je Gudelj.

Ukoliko ste dovoljno uporni, kvalitet će doći do izražaja

Na pitanje o položaju književnika u Crnoj Gori i inostranstvu, Nataša Gudelj kaže da dosta toga zavisi od sredine...

”Ali i od toga koliko se informišemo i kako ga sami kreiramo. Postoji dosta konkursa na prostoru bivše Jugoslavije kao i rezidencija u Evropi koje omogućavaju da se posvetite pisanju ozbiljno. Činjenica je da se od poezije ne živi u finansijskom smislu, ali i to da ostavlja prostor da se kombinuje sa različitim djelatnostima. Ukoliko ste dovoljno uporni, kvalitet će svakako doći do izražaja”, zaključuje Gudelj.

( Jelena Kontić )