SAD pregovaraju s Venecuelom u potrazi zamjene za rusku naftu

Posjeta američke delegacije Venecueli proteklog vikenda poklapa se s nastojanjem administracije predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) da, nakon finansijskih sankcija Rusiji koje su ograničile njen izvoz nafte, prikupi druge izvore tog energenta, ali i nagovještava mogući veliki zaokret u pristupu SAD-a prema socijalističkoj vladi u Karakasu, pišu svjetski mediji.

Zamjena za rusku naftu

Predsjednik Venecuele Nikolas Maduro (Nicolas) nagovijestio je u ponedjeljak, 7. marta, spremnost za povećanje proizvodnje nafte u svojoj zemlji ako ruske zalihe budu isključene s međunarodnog tržišta, budući da je sastanak s američkim zvaničnicima proteklog vikenda opisao kao "pun poštovanja, srdačan, vrlo diplomatski", ukazuje Njujork tajms (The New York Times).

Venecuela, ruski saveznik čija je naftna industrija pod američkim sankcijama, pojavila se kao moguća zamjena za neke od zaliha ruske sirove nafte koje su zabranjene, dok Sjedinjene Države povećavaju svoje napore da kazne Moskvu uslijed invazije na Ukrajinu.

Američki zvaničnici navodno razmatraju ublažavanje sankcija kako bi se venecuelanska nafta vratila na globalna tržišta i kako bi riješili problem naglog rasta cijena sirove nafte.

Međutim, takvi napori nailaze na niz prepreka, ističe Njujork tajms i dodaje da su neki članovi Kongresa oštro kritikovali svaki napor da se ožive veze s Venecuelom, rekavši da pokušaji izolacije ruskog predsjednika Vladimira Putina ne bi trebali podstaknuti druge autoritarne lidere.

Pored političkog udarca nastavka trgovine naftom s Venecuelom kako bi se suočile s onim što Sjedinjene Države vide kao neposredniji izazov iz Rusije, postoje i praktični problemi za povećanje proizvodnje. Venecuelanskim naftnim poljima je godinama loše upravljano dok, naglašava Njujork tajms, neki industrijski analitičari kažu da bi povećanje ponude moglo biti sporo.

Veliki politički zaokret

Čini se da je sastanak američkih zvaničnika i Madura označio veliku promjenu politike za SAD, koje su nekada bili najveći kupac venecuelanske nafte sve dok administracija Donalda Trampa (Trump) nije uvela sankcije Karakasu 2019., zatvorivši svoju ambasadu u toj zemlji i optuživši Madura za krađu predsjedničkih izbora prethodne godine, napisao je Fajnenšl tajms (The Financial times).

Ruska invazija na Ukrajinu i sankcije SAD i Evropske unije (EU) Moskvi navele su zapadne zemlje da širom svijeta traže alternativne izvore energije naročito kako je Vašington zabranio uvor ruske nafte i drugih energenata. Vašington bi takođe mogao vidjeti ukrajinski sukob kao priliku da, kako ističe londonski list, nagovori Madura da se udalji od zagrljaja Moskve u zamjenu za ublažavanje sankcija na venecuelansku naftu.

Trampova administracija priznala je opozicionog lidera Huana Gvaida (Juan Guaido) kao legitimnog predsjednika Venecuele 2018. umjesto Madura i ubijedila oko 60 drugih zemalja da slijede njihov primjer.

Od tada je Gvaidova podrška opala i mnoge zemlje koje su ga nekoć priznale, posebno u EU, to više ne čine. Sankcije iz Trampove ere, kako ističe Fajnenšl tajms, slomile su venecuelansku ekonomiju, ali je Maduro učvrstio svoju vlast i preživio uz podršku Kube, Rusije i Kine.

Maduro je, prema pisanju Blumberga (Bloomberg), uspio ukrotiti hiperinflaciju i stabilizovati ekonomiju nakon višegodišnjeg kolapsa koji je pokrenuo humanitarnu krizu i potaknuo oko šest miliona Venecuelanaca da pobjegnu iz zemlje.

Ekonomija je imala rast prvi put u sedam godina, a proizvodnja nafte počela se oporavljati 2021. nakon što je Maduro proveo niz reformi.

Ipak, naglašava Blumberg, s otprilike 800.000 barela dnevno, proizvodnja sirove nafte je samo djelić od tri miliona barela koje je Venecuela godinama svakodnevno proizvodila, a ima više potvrđenih rezervi od bilo koje druge zemlje na svijetu.

Kritike i istraga ICC

Potencijal za zagrijavanje odnosa između Bajdenove administracije i Madurovog režima, koji je pod istragom Međunarodnog krivičnog suda za zločine protiv čovječnosti, ilustruje kako su globalni odnosi i vrijednosti narušeni tokom ruske invazije na Ukrajinu, ukazuje Vašington post (The Washington Post).

Odluka da se Venezueli pruži čak i vrlo mlaka ruka dolazi s drugim političkim rizikom za Bajdena i demokrate naročito u Floridi gdje živi više od 200.000 Venecuelanaca, među kojima su mnogi nedavno pobjegli od Madurovog režima.

"Napori Bajdenove administracije da ujedini cijeli svijet protiv tiranina ubice u Moskvi ne bi trebali biti potkopani podupiranjem diktatora u Karakasu koji je pod istragom za zločine protiv čovječnosti", kazao je predsjednik Senatskog odbora za vanjske poslove, demokrata Robert Menendez.

Međunarodni krivični sud (ICC) je u novembru objavio da otvara službenu istragu o navodnim mučenjima i vansudskim ubistvima političkih protivnika od strane Madurovih snaga bezbjednosti, djela koja su istražitelji UN-a opisali kao "zločine protiv čovječnosti". To je, naglašava list, prva istraga te vrste u Latinskoj Americi.

U 2020., najviše tijelo UN-a za ljudska prava objavilo je izvještaj u kojem je dokumentovano kako su Maduro i njegov uži krug izdavali naredbe i snabdijevali resurse za proizvoljna pritvaranja, mučenja, nestanke i vansudska ubistva.

Nazivajući Madura diktatorom, Bajdenovi kritičari tvrde da bi predsjednik mogao izgubiti kredibilitet kod birača koji su emigrirali iz različitih zemalja i koji se mogu poistovijetiti s patnjama Venecuelanaca.

Međutim, dodaje Vašington post, dok Bajden radi na izolaciji Rusije uvođenjem sankcija, njegov je tim bolno svjestan povećanja cijena nafte kod kuće i u potrazi je za drugim potencijalnim dobavljačima – iako ostaje nejasno da li Venecuela može proizvesti dovoljno nafte da obori cijene, čak i ako Sjedinjene Države ublaže sankcije.

Strateška greška?

Ublažavanje venecuelanskih sankcija bila bi strateška greška koja pruža finansijski spas Maduru, a malo pomaže da ublaži skok cijena nafte, ocjenjuje u uredničkom komentaru Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

Uprkos višegodišnjim sankcijama Venecuela je uz pomoć Rusije i Irana uspijevala pumpati oko 800.000 barela dnevno. Madurov režim je, kako ističe konzervativni američki list, uzvratio uslugu podržavajući Putinov rat protiv Ukrajine i osudivši "ekonomski rat" Zapada protiv ruskog naroda.

Venecuelanske naftne kompanije sada tvrde da mogu povećati proizvodnju za nekoliko stotina hiljada barela dnevno u osam mjeseci. Rat u Ukrajini bi do tada mogao biti gotov, napisao je njujorški list.

Bajdenovo nastojanje da obuzda skok cijena nafte traženjem pomoći od Putinovog klijenta u Venecueli, a ne od američkih proizvođača škriljaca ili kanadskih prijatelja govori mnogo o ovoj administraciji, ističu urednici Volstrit džurnala, ukazujući da proizvođači škriljaca mogu povećati proizvodnju dvostruko brže od venecuelanskih naftnih kompanija, a dobit bi išla američkim radnicima i dioničarima, a ne drugoj diktaturi.

RSE

( Radio Slobodna Evropa )