Da li ruska vojska ostvaruje strateške ciljeve u Ukrajini?
Neki eksperti kažu da spori i skupi napredak u Ukrajini ne bi trebalo tumačiti kao potpuni neuspjeh vojnih ciljeva Rusije
Kako je rat u Ukrajini 4. marta ušao u drugu nedjelju, Rusija je usmjerila 95 odsto nagomilane vatrene moći na Ukrajinu iz različitih pravaca u pokušaju da je primora da se pokori. Ukrajinci su, međutim, pružili jak otpor i spriječili drugu po veličini vojsku u svijetu da proglasi brzu pobjedu.
Rusija je zauzela značajnu teritoriju na jugu, ali još nije osvojila nijedan veći grad na sjeveru ili istoku Ukrajine, a jurišne snage su zastale na auto-putu sjeverno od Kijeva.
Ipak, prema mišljenju nekih eksperata, sporo i skupo napredovanje Rusije u Ukrajini ne bi trebalo pogrešno tumačiti kao potpuni neuspjeh vojnih ciljeva Moskve.
"Izvještavanje o ratu se skoro isključivo fokusira na taktički nivo. Štaviše, vidimo samo ukrajinsku stranu borbi, o čemu izvještavaju novinari koji su naklonjeni braniocima. Iskreno, ne vjerujem da Rusima ide tako loše kao što izvještavaju zapadni mediji", izjavio je za Radio-televiziju Turske (TRT) Edvard Erikson, bivši američki vojni oficir i profesor vojne istorije u penziji.
"Na operativnom nivou rata, gledajući na ruske operacije kao na integrisanu kampanju, čini se da Rusima ide dobro. Oni napreduju na više osa napredovanja i ostvaruju značajne dobitke na dnevnoj bazi", rekao je Erikson za TRT. On je ocijenio da Rusi ostvaruju značajan napredak na jugu Ukrajine.
"Izolovali su Harkov, i mislim da će uskoro izolovati Kijev. Oni zapravo još nigdje nisu masovno upotrijebili svoje ogromne vatrene resurse, i još nismo vidjeli da rusko vazduhoplovstvo izvodi velike operacije", kaže Erikson.
Ruske snage napreduju ka Kijevu iz nekoliko pravaca, a Ukrajinci strahuju da će sljedeća velika meta biti Odesa, ključna luka na Crnom moru.
Rojters je prenio da se građani spremaju da brane istorijski grad od milion stanovnika, poliglotski kulturni centar koji ima širok odjek i za Ukrajince i za Ruse.
"Odesu nismo predali Hitleru i nećemo je predati nikom drugom", poručila je Galina Zicer, direktorka Odeske filharmonije, koja je u utorak nastupila prvi put od početka krize.
Joanis Koskinas, viši saradnik na međunarodnom bezbjednosnom programu Nove Amerike, američkog istraživačkog centra, ima stav sličan Eriksonovom.
"Komentatori se najčešće fokusiraju na namjeru Ruske Federacije da zauzme velike djelove, ako ne i čitavu Ukrajinu. Smatram da bi razmatranje tajminga različitih faza trebalo da bude sporedno u odnosu na postizanje ciljeva", kaže Koskinas za TRT.
Iz javno dostupnih informacija je teško zaključiti da li se ruska vojska kreće sporo da bi zašitila linije snabdijevanja, nedostatak goriva ili to radi namjerno da bi iscrplila Ukrajince, dodao je Koskinas, bivši američki vojni oficir.
Drugi eksperti vjeruju da Rusiji ne ide dobro, posebno na sjeveru i istoku, gdje živi veliki procenat ruskog stanovništva.
Nema dovoljno ruske pješadije da napadne i zauzme glavne gradove sa milionima gnjevnih naoružanih ljudi
Majk Repas, penzionisani general-major američke vojske, koji je obučavao i savjetovao ukrajinsku vojsku, izjavio je da je iznenađen letargijom ruskog napada na sjeveru i istoku.
On je, međutim, saglasan sa Eriksonom povodom ruske invazije na jugu Ukrajine, gdje Moskva izgleda, "stabilno napreduje".
Erikson je dugo služio u američkoj vojsci i raspoređivan je u različitim zemljama od Turske do Iraka tokom invazije SAD na tu zemlju 2003.
Povodom finalnog ishoda plana ruske kampanje, on kaže: "Mislim da je okupacija Ukrajine duž linije Kijev-Odesa, uključujući mali priobalni crnomorski dio zapadno od Odese, ostvariva s obzirom na ono što znamo da je Rusija do sada obavila".
Nema dovoljno ruske pješadije da napadne i zauzme glavne gradove sa milionima gnjevnih naoružanih ljudi, dodao je, misleći na ukrajinske civilne odbrambene snage, koje su formirane širom zemlje da se bore protiv ruske invazije.
Većina vojnih stručnjaka kaže da će Rusija na kraju pokoriti ukrajinsku vojsku. Ruska armija, sa 900.000 aktivnih vojnika i dva miliona rezervista, osam je puta veća od ukrajinske. Rusija ima napredne borbene avione i impresivnu mornaricu.
Ipak, neće biti lako okupirati drugu po veličini evropsku državu sa više od 40 miliona stanovnika.
Vjerujući da Ukrajinci neće pružati otpor i da će biti u Kijevu za 48 sati, Rusija je oklijevala da upotrijebi kombinovane elemente avijacije i pješadije simultano protiv Ukrajine, smatra Henrik Polson, profesor ratnih studija na Univerzitetu odbrane u Švedskoj.
Takav pristup bi mogao skupo koštati Ruse ako se nastavi žestok otpor Ukrajinaca. Erikson, međutim, vjeruje da Rusija sprovodi usporenu invaziju, primoravajući ukrajinske gradove na predaju korak po korak.
"Stoga računam da će opkoljavanje, praćeno elektronskom i fizičkom izolacijom, prekidom komunikacija, struje, vode, hrane i medicinskog snabdijevanja, uz neprekidno teško bombardovanje, natjerati glavne gradove na predaju. Rusija ne treba da zauzima gradove silom, njoj je potrebno da se gradovi predaju", smatra on.
Prema mišljenju Repasa, cilj napada na ukrajinsku komunikacionu infrastrukturu je da se građani odvoje od vlade u psihološkom ratu i "da se stvori masovni šok i panika u društvu", čime bu se vladi u Kijevu onemogućilo da upravlja.
Takođe, primoravanjem ljudi da bježe iz Ukrajine, ruska invazija će stvoriti ogromne talase izbjeglica u evropske zemlje, šireći strah od destabilizacije širom EU, navodi TRT.
U analizi se dodaje da je stvarni cilj ruske vojske da zauzme zapadne granice Ukrajine i prekine linije snabdijevanja iz Poljske i Rumunije, nakon čega bi Rusija ostala jedini izvor hrane i medicinskih zaliha za stanovništvo Ukrajine.
"Kada dođe vrijeme da se ruska armija bori da primora ukrajinske gradove na predaju, ona će se žestoko boriti masivnim indirektnim paljbama i imaće punu podršku ruskog vazduhoplovstva, koje je do sada bilo upadljivo odsutno. To će biti užasno," rekao je Erikson.
Stvarni cilj ruske vojske je da zauzme zapadne granice Ukrajine i prekine linije snabdijevanja iz Poljske i Rumunije, nakon čega bi Rusija ostala jedini izvor hrane i medicinskih zaliha za stanovništvo Ukrajine
Joanis takođe smatra da će "prije bilo kakvog napredovanja u gradove, Rusija lansirati salve teškog bombardovanja iz aviona" uz podršku kasetne municije, raketa i artiljerije. "Za razliku od petodnevnog rata u Gruziji 2008, ovaj sukob u Ukrajini će više ličiti na Grozni i Alepo, sa teškim gađanjem gradova, namjernim raseljavanjem ogromnog broja civila".
Erikson vjeruje da je načelnik generalštaba ruske vojske Valerij Gerasimov, koji je na toj funkciji od 2012. godine, "briljantan" general.
"Pratim ga od 2014. Mislim da plan ruske kampanje sigurno ima ostvarive strateške ciljeve, a Gerasimov je izbalansirao operativni model neophodan za uspjeh".
Drugi zapadni eksperti vjeruju da ruska armija doživljava neuspjeh u ukrajinskom ratu, nazivajući je "tigar od papira", "Potemkinova vojska". Međutim, vojni zvaničnici kažu da je, na kraju, presudna veličina vojske.
"Rusko napredovanje je glomazno", rekao je penzionisani general Filip Bridlav, bivši vrhovni komandant NATO snaga za Evropu, na virtuelnoj Atlantskoj konferenciji prošlog petka. "Ali, ono je nemilosrdno i ogromna sila još nije upotrijebljena".
"Potemkinova vojska"
Prema brojnim izvještajima, ruska vojska je pogođena padom morala i nestašicama hrane i goriva. Neke trupe su prešle granicu sa obrocima kojima je rok trajanja istekao 2002, kažu zapadni zvaničnici. Neki vojnici su se predali i sabotirali sopstvena vozila da se ne bi borili.
Problemi u vojsci su i odraz endemske korupcije.
"Kremlj u posljednjih 20 godina pokušava da modernizuje svoju vojsku", napisao je na Tviteru Andrej Kozirjev, bivši ministar spoljnih poslova Rusije.
"Veliki dio tog budžeta je ukraden i potrošen na megajahte na Kipru. Ali, kao vojni savjetnik, to ne možete da prijavite predsjedniku. Umjesto toga mu prijavljuju laži. Potemkinova vojska".
Rusija ima velike izdatke za vojsku, ali ta suma je prilično skromna po standardima "velike sile", kaže Daniel Gros iz Centra za evropske političke studije.
"Procjenjuje se da je Rusija potrošila oko 60 milijardi dolara na odbranu 2020. godine, u poređenju sa njemačkim izdacima od 50 milijardi dolara. Sa tim nivoom potrošnje, i s obzirom na korupciju koja prožima rusku vladavinu, izgradnja velike moderne borbene sile sposobne da izdrži produženi sukob, uz održavanje ogromnih nuklearnih snaga i globalno unapređenje ambicije velike sile, to bi bilo zaista zapanjujuće dostignuće. Rusija ne može da tvrdi da je to ostvarila. U stvari, izgleda da je Rusija sve vrijeme imala Potemkinovu vojsku", navodi Gros.
( Angelina Šofranac )