Crna Gora ne mora da brine, ima jake prijatelje

Ambasador Njemačke u Crnoj Gori Robert Veber poručio je da je zadatak kolegijuma parlamenta da omogući rad Skupštine, kako bi ona “obavljala svoj važan zadatak”.

On je kazao i da umjesto iscrpljivanja unutrašnjepolitičkim sporovima i koračanja u mjestu, treba energično da preduzimati potrebne korake.

Komentarišići to što se država našla na ruskom spisku neprijateljskih zemalja, diplomata kaže: “Crna Gora ima mnogo jakih prijatelja u svijetu, koji stoje jedno uz drugo, i iz tog razloga ne mora da se brine”.

Koliko po Crnu Goru, njen pravni poredak i njene evropske integracije može biti štetno i opasno to što su, u trenutku geopolitičkih previranja koja se reflektuju i na Zapadni Balkan, ključne institucije zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u v. d. stanju?

U suštini, važno je da svaka država ima vladu i institucije sposobne da djeluju. Ovo se posebno odnosi na Crnu Goru, kandidata za pristupanje EU. Da bi se postigao napredak u procesu pristupanja, potrebno je sprovesti niz važnih ključnih reformi i ojačati institucije. Ako se osvrnemo na proteklu godinu, moramo priznati da se to nije dogodilo. Pogotovo ne u centralnom poglavlju 23. vladavine prava.

Posljednji izveštaj Komisije EU o tome je bio vrlo jasan. Vlada je više puta pravdala nedostatak napretka time što nije imala dovoljno podrške u Skupštini. Međutim, ovo je važno za uspješan reformski put.

Istovremeno, velika većina građana Crne Gore želi da se što prije pridruži EU, što su istraživanja javnog mnjenja i moji brojni razgovori ovdje u zemlji više puta potvrdili. Ovo vidim kao jasan nalog građana prema onima koji imaju političku odgovornost. Ili, da se izrazim riječima koje od političara u Crnoj Gori u posljednje vrijeme mnogo slušamo: volju naroda.

U parlamentarnim demokratijama, poput Crne Gore, političke odluke ne donose direktno sami građani, već poslanici kao predstavnici naroda. Oni se biraju i sami donose odluke. U tom smislu, od izuzetnog je značaja, posebno u vremenima velikih političkih i ekonomskih izazova za Crnu Goru, da i Skupština može obavljati svoj važan zadatak i donositi političke odluke. Omogućavanje toga je osnovni zadatak kolegijuma svakog parlamenta. Pravilno funkcionisanje parlamentarizma očekujemo od kandidata za pristupanje EU.

Uostalom, rezultat autonomnih političkih odluka izabranih predstavnika naroda može biti i promjena većine u trajanju jednog saziva. To se desilo nekoliko puta u Njemačkoj u poslednjih 40 godina. Ne smije se zaboraviti: birači su glasali poslanike i stranke, a ne konkretnu parlamentarnu većinu. Većina se oformila tek nakon izbora, na osnovu raspodjele poslaničkih mjesta, i konačno formirala Vladu glasovima svojih poslanika. Birači više nisu bili uključeni ni u šta od ovoga, a to je sasvim normalno u reprezentativnoj demokratiji.

Da se vratimo na sposobnost Vlade i institucija da djeluju: ovo je, naravno, posebno važno u ekonomski i geopolitički turbulentnim vremenima - birači tada žele državu i institucije koje su sposobne da djeluju.

A za nas je takođe važno da naši evroatlantski partneri umiju da djeluju i djeluju pouzdano u ovako teškim fazama.

Koji je minimum rezultata koje očekujete od nove crnogorske vlasti i koje greške prethodnih vlada ona ne bi smjela nikako da ponovi?

Ovo je više pitanje za građanke i građane Crne Gore nego za mene. Njemačka će sarađivati sa svakom demokratski legitimnom vladom u Crnoj Gori. Naravno, to nam je najlakše sa vladom koja dijeli naše zajedničke evropske vrijednosti i odlučno nastavlja putem evroatlantskih integracija. Imam osjećaj da to želi i velika većina ljudi u Crnoj Gori. U tom smislu, čini se logičnim da se svaka vlada fokusira na reforme koje omogućavaju napredak u procesu pristupanja EU.

Po mom mišljenju, bila bi greška, umjesto da energično preduzimate potrebne korake i sa optimizmom gledate u budućnost, iscrpljivati se u unutrašnjepolitičkim sporovima i koračati u mjestu. Time se građanke i građani otuđuju od politike i odlaze iz zemlje. Prema jednoj anketi, 70 odsto mladih već želi da napusti zemlju i izgradi život negdje drugo. Zašto je to tako i kako to možemo promjeniti? Ovo je centralno pitanje kojim se političari u Crnoj Gori danas moraju baviti.

Da li vojna invazija Rusije na Ukrajinu treba Briselu da bude alarm da Zapadni Balkan što prijeintegriše u EU, pa iako države regiona još ne ispunjavaju sve uslove za članstvo?

Vjerujem da je neopravdani agresivni rat Rusije protiv Ukrajine, koji krši međunarodno pravo, podsjetnik za sve nas, da je sada vrijeme da se jasno pozicioniramo: da li se zalažemo za liberalnu, demokratsku zajednicu vrijednosti koja daje najveće moguću slobodu razvoja i samoopredjeljenja pojedincu, koja vjeruje u dobrobit dobrih međusobnih odnosa i mirno, na zakonu zasnovano, rješavanje sukoba? Evropa je ovim putem krenula projektom Evropske unije nakon katastrofe Drugog svjetskog rata. Rezultat je bio 75 godina bez rata i sukoba, 75 godina u kojima je život ljudi sve bolji. Neuspjesi i krize su rješavani zajednički, kompromisi i rješenja traženi i pronađeni, često posle teškog napora. Čak i ako se pojačano govori da se mnoge stvari pogoršavaju, uglavnom se radi o pretjeranom prigovaranju.

Alternativa je društvo u kojem jači dominira nad slabijim i takođe je spreman da upotrijebi silu kako bi nametnuo svoju volju - društvo u kome se živi samo onda neometano, sve dok se ne razvijaju mišljenja koja odstupaju od date linije. To je sistem koji ne nudi, već zahtjeva, u kojem čovjek može da osjeti punu moć jačeg ako se ne pokori. Njemačka je prošla kroz takvu fazu i iz nje naučila da ne želimo ponovo doživjeti bilo šta uporedivo.

EU nudi Crnoj Gori, kao i svim drugim zemljama prije i poslije, partnerstvo na ravnopravnoj osnovi. U zamjenu za prihvatanje zajedničkih vrijednosti i pravila koja jednako važe za sve: glas Crne Gore, poput Luksemburga ili Estonije, ima istu težinu kao glas Njemačke, Francuske ili Italije. Mislim da je to vrlo fer ponuda i iskreno ne vidim bolju ponudu na tržištu.

EU ne tjera nijednu državu da prihvati ovu ponudu. S druge strane, postoje koncepti koji se zasnivaju na etničkoj jedinstvenosti “bratskih naroda”, koji isključuju i diskriminišu druge – pri čemu koncept bratskih naroda više liči na biblijsku priču o Kainu i Avelju.

Međutim, ključno za inkluzivni pristup EU jeste potpuno ispunjenje uslova za članstvo i djeljenje zajedničkih vrijednosti u vrijeme pristupanja. Inkluzivni klub jednakih, sa jednakim pravom glasa, će funkcionisati samo ako su uslovi isti za sve. Bilo šta drugo bi bilo u suprotnosti sa osnovnom idejom EU.

Kako tumačite odgovore države Crne Gore i njenih političkih aktera na vojnu agresiju Rusije u Ukrajini - da li su se pravovremeno i jasno odredili prema tom činu, i šta bi, po tom pitanju, trebalo da im budu naredni koraci?

Pred ruskim agresorskim ratom protiv Ukrajine, koji krši međunarodno pravo, kao članica NATO-a i kandidat za EU, Crna Gora čvrsto stoji na strani svojih evroatlantskih partnera. Po mom mišljenju, predsjednik Crne Gore i Vlada su se brzo pozicionirali, već oštro osudivši priznanje “Narodnih republika” Donjecka i Luganska, kao i vojni napad na teritorijalni integritet Ukrajine 24. februara.

Crna Gora nastavlja sa 100 odsto usvajanjem odluka o zajedničkoj spoljnoj i odbrambenoj politici EU, u potpunosti je usvojila sve sankcije protiv Rusije, rezolucije o ruskoj agresiji na Ukrajinu u Savjetu bezbjednosti UN, Generalnoj skupštini UN i rezoluciju o formiranju istražne komisije u Savjet UN za ljudska prava u Ženevi.

Crna Gora je takođe brzo odlučila da blokira crnogorski vazdušni prostor za ruske avione, uprkos velikoj ekonomskoj zavisnosti od turističkog sektora i važnoj ulozi ruskih turista za državu. To definitivno nije bila laka odluka. Zaista to cijenimo.

Ministarka vanjskih poslova SR Njemačke Analena Barbok je to rekla i lično ministru vanjskih poslova Crne Gore Đorđu Raduloviću na marginama posljednjeg sastanka ministara inostranih poslova NATO-a. Sljedeći korak je dosljedno sprovođenje sankcija. S obzirom na veliki broj i složenost sankcija, to nije lako. U tom smislu, Njemačka će rado podržati crnogorske vlasti, ako se to želi.

Treba li građani da brinu zbog toga što se Crna Gora - uz još oko pedesetak zemalja - nalazi na spisku “neprijateljskih država” Rusije?

Crna Gora se jasno opredijelila za evroatlantsku orijentaciju, članica je NATO-a od 2017. godine i najnaprednija je od svih aktuelnih kandidata u procesu pristupanja EU. NATO, EU i druge zemlje koje pripadaju zajednici vrijednosti liberalnih demokratija, stoje jedna uz drugu pred ruskom agresijom na teritorijalni integritet. Rusija je takođe izolovana u Ujedinjenim nacijama, što su pokazale najnovije rezolucije Generalne skupštine UN i Savjeta UN za ljudska prava.

Mislim da su ruski predsjednik Putin i njegovi saučesnici bili iznenađeni brzim, koherentnim i odlučnim odgovorom na ruski napad na Ukrajinu, koji je prekršio međunarodno pravo. Potcijenjena je naša snaga, koja nije samo vojna već i mnogo dublja.

Crna Gora je dio snažne, solidarne zajednice i stoga, po mom mišljenju, ne treba da brine o tome što je, zajedno sa velikim dijelom ostatka svijeta, na listi “neprijateljskih država” u velikoj mjeri izolovane Rusije. Crna Gora ima mnogo jakih prijatelja u svijetu, koji stoje jedno uz drugo, i iz tog razloga ne mora da se brine.

( Nikola Dragaš )