Eksperiment Komarnica - nova energetska bajka

Ako smo Ustavom definisani kao ekološka država, onda objekti prirode treba da imaju prioritet u odnosu na objekte energetike. Struju možemo uvoziti, a prirodne rijeke ne možemo. Zato je za očekivati da Vlada zauzme stav da su rijeke Piva i Zeta dovoljno krupan ustupak za ostvarenje javnog dobra i da Komarnicu treba pustiti da teče jer čak i činjenice o količini struje koju bi dobijali nijesu racionalne.

Ipak, Vlada Crne Gore planira da pregradi i potopi jedan od pet najljepših i najznačajnijih kanjona Crne Gore i Balkana da bi napravila elektranu kojom bi pokrili tek četvrtinu gubitaka na elektromreži.

Ovaj eksperiment bi koštao oko 300 miliona eura, od čega Crna Gora ulaže zaštićenu rijeku i pola investicije, a Srbija drugu polovinu sredstava. Tako nam se ponovo najavljuje projekat koji puno košta, a koji nam uzima rijeku za vrlo malu količinu energije. I ne zaboravimo, elektranu bismo trebali da gradimo u trenutku kada gotovo svi ulazni investicioni parametri mogu, a većina i sada imaju značajan trend rast cijena.

Ponovo EPCG mještanima priča bajke jer će, navodno, kada ova hidroelektrana bude izgrađena nestati svi njihovi problemi. Prema riječima predstavnika Elektroprivrede, mještani će dobiti jezero koje će im donositi novac od turizma, dobiće i vodu za poljoprivredu, a onda i put i vodovodnu mrežu.

Treba podsjetiti da se EPCG ne bavi turizmom već proizvodnjom električne energije i to je jedino što se može desiti realizacijom ovog projekta. Takođe, svi znamo da su mještani platili porez od kojeg je Opština davno trebala izgraditi puteve i dovesti pitku vodu i još mnogo toga. A uslovi za turizam već postoje u Šavniku i to mnogo bolji nego kada bi od bogate rijeke dobili akumulacju čiji vodostaj stalno varira. Ne treba da idemo daleko, turisti ne posjećuju Plužine zbog Pivske akumulacije već zbog slobodnog, prirodnog toka rijeke Tare. Ne budimo u zabludi, elektrana na Komarnici neće vratiti ljude u Šavnik, ali to može lokalna poljoprivredna proizvodnja, ruralni razvoj i turizam koji će biti baziran na selu, kulturnoj i prirodnoj baštini, a koji bi se odvijao uz podršku države. Ako se pri tome izgrade solarne elektrane na neplodnom zemljištu ovog prostora, za šta postoje predispozicije, onda čitav program dobija dodatni smisao i postaje dugoročno održiv.

Ako EPCG toliko teži da učini Crnu Goru energetski nezavisnom državom zašto nije postala vlasnik vjetroelektrana "Krnovo" i "Možura" koje su zajedno koštale manje od planirane elektrane "Komarnica" a daju 50% više električne energije. Pored toga, povrat investicije u VE "Krnovo" i "Možura" je više nego dva puta kraći. Ako znamo da su građani 2020. godine vlasnicima ova dva vjetroparka dali oko 15 miliona eura, a 2021. preko 40 miliona, onda je to dodatni razlog zašto EPCG trebalo da investira u ovakve projekte.

Da je čitav projekat upitan pokazuje i to da EPCG sakriva ugovor koji je potpisala sa Elektroprivredom Srbije kao i idejni projekat čiju izradu su platili građani Crne Gore. Takođe u dokumentaciji, koju je EPCG podnijela da bi dobila ekološku saglasnost, izostavljeni su podaci da u blizini planirane brane postoji ponor tj. rasjedna zona koji po riječima geologa dr Strahinje Bulajića predstavlja nerješiv hidrološki problem. Da bi se struja iz planirane elektrane pustila na mrežu potrebno je rekonstruisati trafostanicu Brezna. Prema riječima predstavnika EPCG trafostanica nije dio projekta HE "Komarnica" a koštala bi preko 10 miliona eura. To znači da nam se ponavlja slučaj zaboravljanja petlje na autoputu. Ovo sve ukazuje da se ovakvim najavama predstavnika Elektroprivrede ne smije vjerovati isključivo na riječ, a bez konkretnih dokaza jer ulazak u ovakav projekat baziran na proizvoljnim projekcijama i velikim očekivanjima, bili oni toga svjesni ili ne, može se uzrokovati velika šteta i tom preduzeću i Crnoj Gori.

Najveći problem je što EPCG promoviše ovaj projekat kao održiv, a njegovom realizacijom bismo izgubili nešto što ima ne samo lokalnu, već i svjetsku vrijednost, jer je Komarnica nominovana za Emerald područje. To znači da je Komarnica biološki jedinstvena i ekosistemski jako vrijedna. Od 88 tipova staništa u Crnoj Gori, koja su od značaja za Evropku zajednicu, Komarnica ima čak 22. Od ukupno 192 vrste zabilježenih dnevnih leptira u Crnoj Gori u Komarnici je potvrđeno 126 vrsta. Zato je ona istovremeno i spomenik i park prirode i ne možemo je eliminisati sa liste zaštićenih dobara samo zato što neko želi da gradi hidroelektranu. Nijedan projekat nije ekonomski opravdan ako njegovom realizacijom nepovratno žrtvujemo prirodu.

Održivost projekta je dodatno upitna jer je zbog klimatske krize sve više sušnih godina pa je režim voda poremećen. To je glavni razlog zašto je elektrana "Piva" 2017. godine proizvela duplo manje energije nego što je planirano.

Kanjoni poput Komarnice predstavljaju utočišta biljnim i životinjskim vrstama za vrijeme klimatskih kriza. Tako je Komarnica zajedno sa Pivom, Tarom i Moračom bila utočište života dok je Evropa bila okovana ledom.Tako je Komarnica bila jedna od tačaka iz kojih je život opet počeo da se širi po Evropi nakon posljednjeg ledenog doba.

Da je Komarnica bila utočište života dokazuju i profesori Radomir Lakušić i Sulejman Redžić, u svom naučnom radu iz 1989. godine u kome navode da se procenat endemičnih vrsta i njihovih populacija u stijena kanjona sliva Drine (Komarnica, Piva, Tara) penje i do 50%.

Radom vode sa planine u suživotu sa biljkama i životinjama isklesani su najljepši oblici prostora gdje sve vrvi od života. Zato bismo potapanjem ovog kanjona izgubili brojne izvore, slapove, vodopade, brzake, bukove, visoke - okomite stijene, kaskade i prirodne bunare. Nestalo bi oko 300 hektara zaštitnih i privrednih šuma koje nikada nijesu sječene. S obzirom da brojne pećine i jame kanjona nijesu istražene, mi i ne znamo šta se sve tamo nalazi i što sve možemo izgubiti projektom koji je star preko 50 godina. Sigurno je da bi izgradnjom elektrane bilo izgubljeno preko 90% vrsta Komarnice. Potočna pastrmka ne bi bila potočna da živi u jezeru. Isto tako lipljen ne živi u jezerima već u rijekama. Uvac u Srbiji je školski primjer kako su nakon izgradnje hidroelektrane iščezle sve vrste koju bile vezane za riječni ekosistem.

Zato je ekološki uravnotežen razvoj potreba svakog organizovanog društva. To je razvoj koji diktira ukupni društveni napredak, tj. koji nam ukazuje što jeste a što nije javno dobro. Rukovodstvo EPCG ni približno nije pokazalo da elektrana na Komarnici može biti javno dobro. Čak na javnim tribinama koje su održane poršle sedmice u Plužinama i Šavniku nijesmo dobili odgovor koliko će novca mjesne zajednice imati od ove hidroelektrane.

Zato projekti poput elektrane na Komarnici, koja će dati par procenata ukupne potrebne energije a zauzvrat potopiti jako vrijedan kanjon, nijesu javno dobro. Mi možemo imati oba javna dobra, i električnu energiju i slobodnu Komarnicu jer kada bismo milione koje planiramo uložiti u elektranu na Komarnici uložili u solarne sisteme, imali bismo najmanje dva puta više struje, dva puta više zaposlenih, a pri tome solarne elektrane bi zauzele neplodno zemlište.

Podsjetimo se, Crna Gora od hidroelektrana dobija oko 50% električne energije, a od sunčeve energije manje od 0,1%. Zato ne smijemo da se oslanjamo samo na jedan izvor - tip proizvodnje energije. Potreban nam je energetski miks. Kombinacija vode, sunca i vjetra uz dobru distributivnu mrežu daje mnogo održiviji sistem. Činjenica je da se industrija za sada ne može bazirati na energiji iz solarnih sistema, ali mali potrošači i te kako mogu. Svako prosječno domaćinstvo u Crnoj Gori može zadovoljiti svoje energetske potrebe instaliranjem solarnog panela površine 20 m². To je put ka energetskoj nezavisnosti.

Autor je biolog

( Vuk Iković )