Duh cara Darija

Čitajući Eshila, ovih dana...

Iako s ove strane

Sve znam

Ali reci mi Atosa

Ti si ipak tamo

Šta se stvarno desilo

Vidim starci se snebivaju

Imaju poštovanje

Za mene mrtvog

Ne bi da me

Uznemiravju

Nemam ti šta dobro reć

Moj vrli gospodaru

Diko carstva persijskog

Ti što ne pređe granice

Ti što poznavaše

Božje zakone

Naš sin to nije znao

I nije se držao

Onoga što propisuju

Bogovi i priroda

Preko Helesponta

Prebaci most

Obale sveza lađama

Htjede da more obuzda

To se ne dopade bogovima

Ko je ukrotio more

Tolika vojska izazva

To nebu ne bi po volji

Pokrenu sile koje

Na silu udariše

Naš sin je ohol

Atosa

Izazvao je bogove

Gnjev neba na sebe

I naše vojnike

Moj duh mu se javljao

Čuo je al nije

Htio poslušati

Htio je slobodni narod

U ropstvo da baci

Da pobijedi njihov duh

To nije moguće

To nije bogovima po volji

Sijao je obijest

Zato brao

Polodove zla

Mrtvi ništa ne mogu

Mnogovoljena suprugo

Sada nosiš teret najteži

Sudbinu carstva persijskog

Mrtvi su probuđena savjest

Kod živih

Al živih je malo

Ostalo

Ja se moram vraćati

Tamo odakle

Povratka nema

To što misliš da si me dozvala

To je tvoja savjest Atosa

Ti si mene dozvala

Uspjelo ti je

A ko će

Tolike mrtve dozvati

Koji ostaše kod Salamine

I one kod Plateje

I one na drugim mjestima

Nikada u jedan dan

Ne izginu toliko ljudi još

Ostadoše u Beotiji

Tesaliji i Makedoniji

Umirući od gladi

Mnogi se utopiše

U rijeku Strimon

U njene svete vode

Ribama za gozbu

Kad kotur sunčani

Otopi ledenu koru

Ko će probuditi

Mrtve armije

Onaj san što si usnila

Da je naš sin Kserks

Upregao dvije žene u jaram

Jednu Persijanku

A drugu Grkinju

Obistinio se

Grkinja slomi jaram

Koji joj je na vrat nabacio

Njega odgurnula

Pao je

A gdje sada nestade

Slavni i moćni Darije

Za tren bi i za tren ode

Had te ne pušta

Svi su sada tamo kod tebe

Srešćeš ih prije ili kasnije

Tebi bogovi dopustiše na kratko

No ko će njima

Dopustiti da dođe

Cvijet zemlje persijske

Na naše cvijetne livade

Da cvjeta

Još jednom

Na kratko

Čula je Darijev glas

Neće se vratiti Mardonije

Što s malo vojske ostade

Da se bori

Mrtav je

Mrtvi svi što su pošli

Ako bi im dizali spomenike

Prekrili bi Persiju

On što je sijao svetogrđe

Isticao se nad ostalima

Rušeći grčke hramove

Razbijajući bogove

Njihove svete statue

Ne znajući da se

Duh njihov seli

U njihove ratnike

Da daje snagu i krila

Zato su pobijedili

Postali živi hramovi

Utočište bogova

Kome sada treba Susa

Bezljudna

Bez ljudi i bogova

HOR

Kojem zaključku, moćni Darije,

vode tvoje riječi?

DUH DARIJEV

Nikada na Grčku više ne nasrnite!

Sve i i da vam je vojska moćnija.

Zemlja je njihova njima saveznik.

I s ove strane

Je se sjetim često

Termopila i Maratona

Bijah car

Moje carstvo bijaše

Od izlaska do zalaska

Sunca

A gdje sam sada

Atosa

Gdje je moje carstvo

( Miraš Martinović )