Muzika će biti ta koja će omogućiti Zemlji da postane drugo Sunce

Vremenom sam počela da osluškujem zvukove planeta, zvijezda, pa i cijelih galaksija. Čujem ih stalno i živim sa time svakog trena. Osjećam ogroman teret zbog multidimenzionalne muzike, koja prosto mora biti ispoljena”, tako priča i osjeća mlada crnogorska kompozitorka Slobodanka Bobana Dabović Đurić.

Ona u razgovoru za “Vijesti” ističe da vjeruje da muzikom čovjekova duša komunicira sa drugim svijetom, a koristeći moć i magiju koju muzika nudi i sama ponekad sanja, nekada u snu, nekada na javi

Dabović Đurić se ranije još izdvojila na domaćoj muzičkoj sceni, a prepoznatljiva je po neprestanoj želji da radi i pomjera sopstvene, ali i ranije utemeljene, granice. Crnogorska publika do sad se susretala sa njenim djelima u okviru brojnih festivala i projekata, a komponovala je i muziku za nekoliko filmova, među kojima su i: “Jedan dan života” i “TAM 4500” u režiji Momira Matovića, “Ruske kape” Koste Đorđevića, “Duga” reditelja Aleksandra Vujovića, ali i za predstavu “Orkanski visovi” u režiji Dore Ružđak Podolski. Po njenoj originalnoj kompoziciji “Dioclea” Aleksandar Vujović je režirao muzičko-scenski komad. Kreirala je muziku i za multimedijalni performans “Elementali” zajedno sa buto plesačicom Bojanom Popadić i vajarom Nikolom Radonjićem, a njena klavirska kompozicija “Ad libitum improvisando br. 4 ‘Rukoveti’” se našla na kompakt disku, u okviru časopisa “Musica classica”... Pored toga, jedna je od ovogodišnjih učesnica projekta “Kulturna preplitanja: Jačanje crnogorsko-američkih veza” koji organizuje Međunarodni festival KotorArt, a u okviru kojeg će imati priliku da predstavi sebe i svoje stvaralaštvo u novim okvirima, odnosno van granica Crne Gore.

Stvaralački potencijal Slobodanke Bobane Dabović Đurić djelimično je predstavljen i početkom marta u Podgorici, u okviru osmog u nizu koncertnog ciklusa “Kompozitorke iz sjenke” koji Kulturno-informativni centar “Budo Tomović” organizuje sa ciljem afirmacije i podsticanja ženskog muzičkog stvaralaštva. Tom prilikom izvedena je njena kompozicija iz 2021. godine, nastala povodom stotinu godina od rođenja argentinskog kompozitora Astora Pjacole, a u čijem izvođenju učestvuje nestandardni sekstet u sastavu: violinistkinja Ana Rašović, violistkinja Ilijana Blagojević Zvicer, violončelista Milan Ninković, konstrabasistkinja Ana Cerović Zvicer, pijanistkinja Nataša Popović i Miroslav Ilić na harmonici.

Slobodanka Bobana Dabović Đurić rođena je u Podgorici 1990. godine gdje je stekla osnovno i srednje muzičko obrazovanje u Umjetničkoj školi za muziku i balet “Vasa Pavić” u Podgorici, klavirski odsjek u klasama Miladina Peruničića i Anke Asanović. Studirala je kompoziciju u klasi profesora Zorana Mulića na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, gdje je diplomirala i magistrirala.

O svom dosadašnjem radu, predstavljanju u KIC-u i projektu KotorArta, Dabović Đurić govori za “Vijesti”, ali komentariše aktuelnu scenu u Crnoj Gori, priča o filmskoj i klasičnoj muzici i otkriva kakvi su planovi za dalje ističići da bi voljela jednog dana svjetlost da pretoči u zvuk.

”Muzika je svuda oko nas, pa čak i u samoj svjetlosti... Vjerujem da će jednoga dana simfonijski zvuci biti pretočeni u svjetlost, bez pomoći elektronskih uređaja”, poručuje kompozitorka u razgovoru za “Vijesti”.

Vaša kompozicija “Trag velikana br. 2: Omaž Astoru Pjacoli” našla se u selekciji programa koncertnog ciklusa “Kompozitorke iz sjenke” koji je održan početkom mjeseca u KIC-u Budo Tomović u Podgorici. Kakve utiske nosite?

Bila sam privilegovana da prisustvujem tom magičnom koncertu. Izvedena su četiri djela, i to ruske, poljske i dviju crnogorskih kompozitorki. Mogu reći da su sve četiri kompozicije ostavile neki svoj pečat i sudeći po aplauzu publike, vjerujem da su prisutni to i prepoznali.

S obzirom na to da se manifestacija zove “Kompozitorke iz sjenke”, koliko je važno ukazivati na značaj žensko umjetničko stvaralaštvo, ali i izvođaštvo, bilo da su one iz Crne Gore ili iz inostranstva?

Umjetnice kroz vjekove nijesu imale pravo na obrazovanje, što je dodatno otežavalo razvoj talenta koji su posjedovale. Smatram da je u 21. vijeku došlo do drastičnog poboljšanja položaja žene u društvu kako kod nas, tako i u inostranstvu. Zahvaljujući tome, djela mnogih talentovanih kompozitorki su ugledala svjetlost dana. Mišljenja sam da je upravo koncertni ciklus “Kompozitorke iz sjenke” od velikog značaja za naše društvo, jer afirmiše muzičko stvaralaštvo domaćih i inostranih kompozitorki.

Vaše djelo “Trag velikana br. 2: Omaž Astoru Pjacoli”, a koja je nastala prošle godine. Napisali ste je povodom stotinu godina od rođenja slavnog argentinskog kompozitora. Da li ova kompozicija ima sličnosti ili sadrži određeni uticaj Pjacolinog stvaralaštva? I šta Vas je inspirisalo prilikom stvaranja, na čemu se temelji muzičko djelo?

Kompozicija je pisana za nestandardni sekstet i izgrađena je na motivu iz Pjacolinog “Libertanga”, u kombinaciji sa dodekafonijom. Dodekafonija je moderni kompozicioni postupak koji se sastoji u stalnoj i isključivoj upotrebi niza sastavljenog od dvanaest različitih tonova. Djelo ima dodira sa tangom i izbor instrumenata je tipičan za samog Pjacolu.

S obzirom na to da je pisana za nestandardni sekstet, da li je time i kompleksnija za izvođenje, a sa druge strane, kakva je za slušanje, kako biste je Vi opisali?

Djelo je eksperimentalnog karaktera sa dosta ekspresivnih i dinamičkih momenata. Samim tim je bilo mnogo teže iznijeti takvu vrstu emocije. Ovom prilikom bih istakla moju sjajnu “ekipu” iz seksteta, čije je nesebično zalaganje, ogromno znanje i međusobna energetska povezanost doprinijelo da se kompozicija razvije do kraja.

Kakav utisak ta kombinacija dodekafonije, tanganu izvedbi nestandardnog seksteta ostavlja na slušaoce, kakva osjećanja izaziva i budi, šta ste željeli da iznesete i ponudite publici, bilo stručnoj ili ljubiteljima i poštovaocima?

S obzirom na to da je djelo omaž Astoru Pjacoli, cilj mi je bio da se suptilno osjeti duh njegovog stvaralaštva. Motiv od nekoliko tonova iz Pjacolinog “Libertanga” sam potpuno “izlomila” i kroz cijelo djelo se može osjetiti provejavanje istog, uporedo sa dvanaesttonskom tehnikom. Takođe, na momente je zastupljen i motiv njegovog tanga.

Kazali ste u jednom od ranijih intervjua da je jedna od Vaših najvećih želja da svjetlost pretvorite u zvučni talas, šta bi to značilo i kako bi izgledalo?

U glavi mi odjekuje Božanstvo, ono nadrealno što čovječanstvu još uvijek nije vidljivo ni opipljivo. Vremenom sam počela da osluškujem zvukove planeta, zvijezda, pa i cijelih galaksija. Čujem ih stalno i živim sa time svakog trena. Osjećam ogroman teret zbog multidimenzionalne muzike, koja prosto mora biti ispoljena. U pitanju je komunikacija naše duše i onostranog. Ponekad sanjam, a ponekad je to java. Muzika je svuda oko nas, pa čak i u samoj svjetlosti. Nikola Tesla je jednom izjavio: “Htio sam osvijetliti čitavu Zemlju. U njoj je dovoljno elektriciteta da postane drugo Sunce. Svjetlost bi sijala oko ekvatora, kao prsten oko Saturna”. Sve oko nas je kruženje energije, svjetlost... zapravo mi smo svjetlost i energija. Vjerujem da će jednoga dana simfonijski zvuci biti pretočeni u svjetlost, bez pomoći elektronskih uređaja. Muzika će biti ta koja će omogućiti Zemlji da postane drugo Sunce.

Kako izgleda proces stvaranja muzike i jedne kompozicije, na čemu se zasniva i da li postoji nešto što je posebna inspiracija u Vašem radu? Da li je tačno da kompozicija nikada nije završena do kraja, a to često kažu i slikari za svoja djela?

Kompozicija je kompleksna. Jako je teško uskladiti sve muzičke komponente, posebno kada je u pitanju orkestarsko djelo ili čak opera u kojoj se javlja libreto. Folklorna tematika u mom dosadašnjem opusu je jako dominantna, a česta je i pojava moje inspiracije slikama velikih umjetnika gdje se može osjetiti jaka interakcija vizuelnog i slušnog. Duboko sam religiozna osoba i u posljednje vrijeme se trudim ostvariti vezu sa Univerzumom kroz umjetnički proces, u kojem sam razvila veliki broj muzičkih simbola kako bih izrazila svoje ideale. Tačno je da stvaranje jednog djela iziskuje jako puno izmjena i čar je baš u tome što nikada nije završeno do kraja. Uvijek vam mogu pasti nove ideje na pamet koje će ga znatno unaprijediti, najčešće dopuniti.

Jedna ste od umjetnica koja će učestvovati u ovogodišnjem projektu “Kulturna preplitanja: Jačanje crnogorsko-američkih veza” koji organizuje KotorArt, a podrazumijeva intenzivnu saradnju i razmjenu znanja učesnika, profesora, ali i pripremanje zanimljivog programa. Da li znate još neke detalje, na čemu ćete i sa kim raditi?

Projekat “Kulturna preplitanja: Jačanje crnogorsko-američkih veza” organizuje međunarodni festival KotorArt, a realizuje se uz pokroviteljstvo Američke ambasade u Crnoj Gori, a partner je Univerzitet Kalifornija iz Santa Barbare. Trenutno radim na dva djela: jedno je originalno, a drugo je aranžman. Velika je satisfakcija sarađivati sa renomiranim, domaćim i stranim umjetnicima kao što su: kompozitor Dariuš Derahšani, violinisti Milena Petković i Milutin Radulović, violistkinja Karis Li, violončelista Ivan Lou i mnogi drugi.

Projekat predviđa komponovanje četiri djela za gudački kvartet - dvije porudžbine novih kompozicija inspirisanih crnogorskom baštinom i baštinom Sjedinjenih Američkih Država, kao i dvije umjetničke obrade klapskih pjesama i džez standarada, navodi se u opisu. Finale, čija je realizacija planirana tokom ljeta, podrazumijeva predstavljanje novih djela, kompozitora i izvođača na koncertima u Crnoj Gori i SAD... Imate li neka očekivanja od te saradnje?

Baš kao što sam prethodno pomenula, velika je satisfakcija ostvariti saradnju sa već afirmisanim umjetnicima. Sigurna sam da će ovaj projekat biti od velikog značaja za mene: razmjena znanja, sticanje iskustva, predstaviću sebe i svoje stvaralaštvo na drugoj strani svijeta. Nadam se da će ova saradnja uticati na otvaranje brojnih mogućnosti, kako u Americi tako i šire.

Na čemu trenutno radite, kakvi su planovi za dalje?

Pored projekta “Kulturna preplitanja”, komponovala sam muziku za predstavu “Antikabare” koja je nastala po knjizi poezije “Centar moga svijeta” Obrada Nenezića, u produkciji KIC-a “Budo Tomović”. Glumac Jovan Dabović će govoriti poeziju i pjevati pjesme, za kostime je zadužena Vera Šoškić, a scenografiju će raditi Darko Musić. Premijera je planirana polovinom aprila. Najavila bih saradnju sa violinistom Markom Simovićem i pijanistkinjom Natašom Popović koji će izvesti moje djelo “Plavi segment”.

Koncert će biti održan povodom Dana nezavisnosti u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske. Održaće se i koncert 20. maja na Velikoj sceni Muzičkog centra, koji će takođe biti organizovan uoči 21. maja - Dana nezavisnosti. Tom prilikom će biti predstavljena djela domaćih autora Aleksandra Perunovića, Senada Gačevića, Nine Perović. Izvešće se i moje djelo za gudački orkestar i bas bubanj “U vrijeme haosa” za koje će 3D animaciju raditi vajar Nikola Radonjić. Koncertom će dirigovati maestro Robert Homen.

Čar klasične muzike u odnosu na filmsku je u većoj slobodi

Pored klasične muzike, radite kompozicije i za druge umjetnosti - film, predstave, performanse... Koliko se umjetnički, stvaralački pristup razlikuje, šta različiti medij zahtijeva od kompozicije, a šta kompozicija uvijek mora da ima?

Filmska i klasična muzika, svaka na svoj način, posjeduju neku vrstu magije. Film i predstava kao umjetnička djela su rezultat kolektivnog rada koji uključuje saradnju sa umjetnicima različitih branši. Filmska muzika utiče na to da se stvori jaka interakcija između slušnog i vizuelnog, što izaziva poseban osjećaj kod svakoga gledaoca. Kompozitor je uvijek inspirisan emocijom filma ili predstave. Na drugoj strani, čar klasične muzike je u malo većoj slobodi, što se odnosi na inspiraciju, odabir instrumentalnog ili vokalnog sastava, formu, žanr...

Sve više umjetnika cijeni ono što posjedujemo

S obzirom na to da ste mlada kompozitorka, kako vidite položaj i mogućnosti za rad u Crnoj Gori, kada je u pitanju klasična muzika i stvaralaštvo?

Odmah, nakon završenih studija u Novom Sadu, crnogorska kulturna scena je pružila mogućnost da predstavim svoja djela. Mislim da je za kompozitora veoma bitna saradnja sa izvođačima, da postoji stalna komunikcija. Imala sam tu sreću da ostvarim poznanstva i prijateljstva sa renomiranim izvođačima koji su svojim zalaganjem, ogromnim trudom i talentom udahnuli život svakoj mojoj kompoziciji.

Kazali ste ranije da Crna Gora posjeduje neiscrpno muzičko bogatstvo, ali kako se odnosi prema tom bogatstvu, pa i muzičkom nasljeđu, prema Vašem mišljenju?

Često slušam muziku na radiju, televiziji, prisustvujem većini koncerata... Čini mi se da sve više umjetnika cijeni ono što posjedujemo. Kroz avangardnu umjetnost se trude da ožive naše muzičko nasljeđe.

( Jelena Kontić )