Fantastika se hrani životom
"Nebo je izuzetno značajan fenomen u fantastičkoj literaturi. Gledajući u njega nalazila sam odgovore na brojna pitanja. To nebo je kod mene rađalo strast za otkrivanjem novih i dalekih svjetova”, kazala je Marijana
Marijana Terić, prvi i jedini doktor nauka iz oblasti fantastičke književnosti i prva žena na Balkanu koja se deceniju bavi izučavanjem fantastičke literature, kao dijete je gledala u nebo, tražila svoj svijet drugačiji i bolji od onoga u kome bitiše, ne shvatajući još tu povezanost sa kosmičkim univerzumom.
Kasnije, kada se “njeno” nebo otvorilo, shvatila je da su ona i fantastika bile predodređene jedna za drugu, da su se čekale, ili tražile, i našle.
”U životu ne postoje slučajnosti, iako ih mi ponekad tako nazivamo. To je unaprijed projektovani slijed događaja koji se ne možemo izbjeći. Osjećala sam se drugačije u odnosu na vršnjake - prerano sam počela da razmišljam i osjećam život kojim sam bila okružena i u toj svojoj preosjetljivosti na surovost i nepravdu koja je pratila moje odrastanje, školovanje i kasnije zaposlenje, počela sam da kreiram svoj svijet - svijet koji sam željela da postoji u stvarnosti. Nebo je izuzetno značajan fenomen u fantastičkoj literaturi. Gledajući u njega nalazila sam odgovore na brojna pitanja. To nebo je kod mene rađalo strast za otkrivanjem novih i dalekih svjetova”, kazala je Marijana tokom njene autorske večeri koju je organizovala Opština Nikšić, u saradnji sa IPC Tehnopolis, u okviru martovskog repertoara Nikšićke kulturne scene.
Za fantastičku književnost nije moguće ponuditi klasičnu definiciju, jer, kako je kazala, to je jedan kompleksan žanr koji ne dozvoljava da ga “okvire” jer onda gubi tu posebnost i fantastičnost. Fantastika je, kaže Marijana, umjetnost stvaranja svjetova, pobuna protiv stvarnosti.
”Ona ne može da postoji bez realnosti, jer fantastika realnost dovodi u pitanje i na tu realnost gradi alternativni svijet. Fantastika da bi bila fantastika mora postojati u nefantastičkom okruženju. Ona se hrani životnom istinom i našu stvarnost počinje da transformiše u fantazmagoriju”.
Fantastika je, kako kaže Terić, koja je pored toga što je objavila na desetine naučnih i stručnih radova u međunarodnim zbornicima i časopisima za književnost i kulturu, autorka i tri monografije, odmalena kod nje prisutna i njena predodređena sudbina.
”Još odmalena živim životom svojih snova. Snovi jesu moja druga realnost, jer svaki san je zapravo slika mog budućeg dana i pored ove stvarnosti u kojoj živim, mnogo sam češće prisutna u toj nekoj svojoj stvarnosti, stvarnosti koju želim da postoji, gdje živi i diše, prvenstveno, slobodan čovjek”, kaže djevojka koja je učestvovala na mnogim naučnim konferencijama u zemlji, regionu i inostranstvu.
Fantastika nije samo oblast u književnosti i umjetnosti uopšte već, prema riječima Marijane Terić, ona je često stvarnost koju živimo. Sa tom stvarnošću, u naučnom smislu, susrela se na magistarskim studijama. Magistarska teza posvećena Miloradu Paviću i njegovoj “Unutrašnjoj strani vetra” otvorila joj je vrata fantastičke književnosti, ali i prve monografije “Unutrašnja strana vremena”.
”Te godine, kada je trebalo izabrati temu magistarskog, Pavić je preminuo i profesorica je, u dogovoru sa Savom Damjanovim, došla na ideju da se napiše rad na temu Milorada Pavića. Prihvatila sam predlog i odlučili smo da to budu elementi fantastike u romanu ‘Unutrašnja strana vetra’. Do tada, nijesam imala predznanja o fantastici kao književnom fenomenu, niti sam bila dobro upoznata sa Pavićevim djelom”.
Hrabro se uhvatila u koštac sa temom, a koliko je uspješno to odradila govori ne samo to što je komisija ocjenila da je postigla sjajan rezultat, već što je kontaktirala i supruga Milorada Pavić koja joj je kazala da je tim radom donijela potpuno novi način analize koji je, i za nju, bio pravo otkrovenje. Pavićeva supruga je rad Marijane Terić, prvi magistarski rad o njenom suprugu iz Crne Gore, postavila na sajt posvećen Miloradu Paviću i nastavila da prati rad vrijedne naučnice iz Nikšića.
Druga monografija, “Književne opservacije”, je nastala kada se ciklus Mrijaninog radnog angažmana u jednoj visokoobrazovnoj instituciji, završavao. Željela je da sve te radove nastale tokom učešća na konferencijama u periodu od šest godina sabere i da im da posebno mjesto.
Krajem prošle godine izašla je njena treća monografija, “Putevi beskraja”, na koju je posebno ponosna, a koja je, sva u znaku broja deset.
”U monografiji, koja govori o jugoslovenskoj fantastici 20. vijeka, ima deset poglavlja. Ona zaokružuje moj decenijski rad na izučavanju fantastičke literature, a deset je i broj koji je simbol znanja, cjelovitosti, jedne sveobuhvatnosti i dovršenosti. To je prva naučna monografija ove vrste u Crnoj Gori, meni najdraža”, kazala je naučnica koja je priznala da se tokom autorske večeri osjeća posebno - njeno prvo autorsko veče i to u gradu gdje je rođena, živi i stvara, u gradu iz koga, kako reče, crpi nevjerovatnu energiju i veliku životnu snagu.
Publici, koja je upijala svaku njenu riječ, a ona je tako vješto vodila kroz svijet fantastike, približila je tri popularna žanra fantastike, naučnu, horor i epsku, upoznala ih sa brojnim podržanrovima, i priznala da joj je najbliskija fantastika snova.
”Ne možemo promijeniti stvarnost koju živimo, ali čovjek ima sve ono što mu je potrebno za osvajanje univerzuma. Ima neograničene sposobnosti i imaginaciju. Najveća snaga nalazi se u čovjeku koji je naučio da se bori sam. Zbog toga je veoma važno ne odustati. Boriti se i slijediti svoje snove, sanjati budan, pisati, jer kako kaže Borhes - pisanje je najsličnije sanjanju, a književnost liči na san kojim upravlja čovjek. Upravo je to moj san - svijet koji živim i zbog kojeg sam živa, svijet koji je ispunjen stvarnim bićima, onima koja ti daju krila, pa čak i onda kada pomislite da ne možete letjeti. Neko je davno zapisao, ako ubiješ pticu, nijesu ubio njen let”, poručila je naučnica koja ne dozvoljava da joj slome krila iako, pored svih referenci, nema zaposlenje.
Razgovor sa njom vodila je novinarka Sonja Vujadinović koja se potrudila, da na njoj svojstven način, “izveze” niti između Marijane i publike. Koliko su u tome obje bile uspješne najbolje svjedoči aplauz koji je trajao čak i onda kada se fantastična noć, sa fantastičnom mladom književnicom završila.
Doktorka filoloških nauka, po ocjeni za tu oblast respektabilnih institucija i relevantnih stvaralaca, postiže izvanredne rezultate u nauci, otkriva fenomene do sada skoro nepoznate na tlu rodne zemlje, rado je viđen gost na susretima, a njeni književni pogledi i literarna tumačenja objavljeni su u prestižnim časopisima. Marijana rado citira Džojsovu misao da traga za idealnim čitaocem koji prati od idealne nesanice. Njeno traganje za zaposlenjem nije njena idealna nesanica, ali jeste idealan prikaz ambijenta u kojem žive i stvaraju nauci posvećeni”, poručila je Vujadinović.
( Svetlana Mandić )