Država mora biti opšte dobro

Pripadam ljudima koji smatraju da ideje oblikuju ljudsku stvarnost, odnosno da duh ima primat u odnosnu na materiju. Dijalektički idealizam iznad dijalektičkog materijalizma, svakako ne podcjenjujući materijalno u kreaciji egzistencijalne stvarnosti i u uticaju na formiranje mišljenja.

U kontekstu dešavanja u Ukrajini, čini mi se da se u drugi plan stavlja idejna osnova, iako je ona kroz izjave učinjena dostupnom javnosti. Geopolitički interesi, bezbjednosna agenda, politički prestiž, kontrola nad resursima i sl. su u fokusu analiza.

Mislim da je za razumijevanje stanja potrebno ići i dublje. Slovenofili i zapadnjaci, komunisti (etatisti i anarhisti) i caristi, personalisti i komunitarci. Preporučujem knjigu Nikolaja Berđajeva Ruska ideja koja analizira i genijalno probija u sva gibanja i strujanja ideja i akcija kroz koje je prolazilo rusko društvo, koja nije izgubila aktuelnost. Naprotiv.

Nikolaj Berđajev vs Aleksandar Dugin

Pokušaću da kroz predstavljanje osnovnih sličnosti i razlika doprinesem razumijevanju stanja. Radi se o dva ruska mislioca koji na različite načine utiču na rusku i svjetsku misao.

Sličnosti: zazor prema demokratiji (za nijansiranje i razlike drugom prilikom), individualizmu liberalnog društva (Berđajev je personalista, dok je Dugin etatista/kolektivista), socijalno-klasnoj nejednakosti i ako sam dobro razumio Duginovo opredjeljenje (jer prihvata kao sociološku realnost postojanje više istina - relativizma istine u težnji da opravda pravo na postojanje ruske istine), vjernici.

Razlike: Berđajev u centar svoje misli postavlja slobodu i kao što je rečeno personalista je (psihološkim rječnikom, pobornik je individuacije, duhovnim oboženja, kao ličnog puta), poštovalac kolektivne identifikacije i u njoj vidi vrijednost, tj. nije za poništenje nacionalnog, zagovornik je razdvajanja države i crkve (duhovnog i svjetovnog) i snažan protivnik nacionalizma.

Otpor prema spuštanju eshatona na zemlju kroz kvazireligijske supstitute i njihovu opasnost vidi kao: “S hrišćanske tačke gledišta, nacionalni egoizam (nacionalizam) je podjednako za osudu kao i lični egoizam … Egoizam, koristoljublje, sumnja, gordost, volja za moć, mržnja prema drugima, nasilje, sve postaje vrlina kada se sa ličnosti prenosi na nacionalnu cjelinu… Ljubav prema svom narodu jeste veoma prirodno i dobro osjećanje, ali nacionalizam zahtijeva mržnju, neprijateljstvo, prezir prema drugim narodima… Nacionalizam je već potencijalni rat…” (preporučujem njegovo djelo Novo srednjovjekovlje u kojem proročki predviđa što će se desiti skoro deceniju prije početka Drugog svjetskog rata). Iako proganjan i od carskog režima i trajno prognan od komunističkih vlasti, ipak u svojoj osnovi nije politički ideolog.

Dugin polazi od primata kolektivnog, bar u slučaju ruskog društva, dijeleći čovječanstvo na različite civilizacije u okviru kojih treba tražiti modele koegzistencije (djelo Četvrta politička teorija). Za njega definitivno Rusija nije Zapad i nikada neće biti. Snažan protivnik liberalizma, bar u slučaju ruskog društva, izlaz vidi u kolektivizmu (porodici, društvu, državi…). Odbranu ruskog svijeta (civilizacije) naslanja na jaku državu i širenju njene moći i jasnom geopolitičkom pozicioniranju. Dugin je politički ideolog čiji pogledi na svijet imaju snažan uticaj na praktičnu politiku savremene Rusije.

Sve ove ideje prožimaju crnogorsko društvo. Ono što nama hronično nedostaje jeste istinska posvećenost izgradnji snažnih institucija koje djeluju na principima pune profesionalnosti i neselektivnosti. Treba nam odnos prema državi kao opštem dobru, ne kao plijenu koji je podloga za mrežu partikularnih interesa. Ne vidim boljeg modela, uz sve mane, od liberalno-demokratskih institucija koje dozvoljavaju društvu (građankama i građanima) da slobodno dišu. Što se Rusije tiče, ako već zapadna misao i praksa ne mogu biti analogno implementirane, volio bih da veći uticaj na političku i društvenu elitu ima Berđajev od Dugina.

U Legendi o Velikom inkvizitoru simbolički i idejno se jasno i jedan i drugi mogu povezati sa akterima priče.

Autor je ministar unutrašnjih poslova

( Sergej Sekulović )