STAV
Potrebna revitalizacija omladinskih politika
Mnoge zemlje su definisale svoje omladinske politike, ali da li ih sprovode? Da li ove politike podržavaju mlade ljude da ostvare svoja prava?
Omladinske politike zasnivaju se na tome kakav stav vlada ili donosioci odluka imaju prema mladim ljudima. Prema Eurostatu, mladi se definišu kao osobe starosti između 15 i 29 godina. Vrijednosni okvir omladinske politike je veoma važan stepen u definisanju daljeg toka postupanja. U nekim slučajevima, ove vrijednosti i principi mogu usmjeravati omladinsku politiku, ali u drugim oni mogu neopravdano izostati. U demokratskom društvu, vrijednosti omladinske politike mogu uključivati: pristup mladih ljudskim i socijalnim pravima, jednakost, inkluziju i socijalnu koheziju, demokratiju, aktivno građanstvo i učešće, razvoj mogućnosti i talenta, sigurnost, zdravlje i dobrobit.
Mnoge zemlje su definisale svoje omladinske politike, ali da li ih sprovode? Da li ove politike podržavaju mlade ljude da ostvare svoja prava? Na koje načine određene omladinske i šire politike utiču na interakciju mladih ljudi i kakvi su rezultati?
Iako je do sada preduzet niz značajnih i korisnih mjera na unapređenju položaja mladih u Crnoj Gori od strane različitih subjekata: organizacija civilnog društva, institucija na nacionalnom i lokalnom nivou, međunarodnih organizacija, entuzijasta i pojedinaca - postoji značajan prostor za unapređenje cjelokupnog procesa koordinacije. Strategijom za mlade 2017-2021. nastojalo se odgovoriti na ovaj problem i stvoriti adekvatan formalni okvir za sistematsko unapređenje položaja mladih u Crnoj Gori, u kome će svoje mjesto naći svi zainteresovani akteri.
Strategijom je definisano šest ključnih prioriteta - ključnih ishoda - kada su mladi u Crnoj Gori u pitanju, i to: 1) mladi ostvaruju ekonomsku i socijalnu sigurnost kroz olakšan pristup tržištu rada i sticanju zapošljenja; 2) mladima je omogućen pristup kvalitetnom obrazovanju; 3) mladi aktivno, motivisano i proaktivno učestvuju u procesima donošenja odluka, razvoja zajednice i kreiranja i sprovođenja politika; 4) mladi su dobrog zdravlja, bezbjedni i imaju obezbijeđen pristup adekvatnom sistemu podrške za prelazak u odraslo doba i samorealizaciju; 5) mladi imaju pristup kvalitetnim kulturnim sadržajima kao kreatori i konzumenti; 6) uspostavljen je efikasan normativni i institucionalni okvir za sprovođenje omladinske politike.
Iako se radi o dobro osmišljenoj platformi, obeshrabrujuće okolnosti realnog stanja stvari predstavljaju upozorenje svima u Crnoj Gori, ali i na cijelom Balkanu - jer je situacija vrlo slična ili identična u okviru regiona po mnogim ključnim aspektima. To se prije svega odnosi na nemogućnost mladih da se zaposle i da željeni nivo kvalifikacija prevedu u ekonomsku sigurnost i samoodrživost.
Prema skorašnjim podacima, mladi čine 24,87% ukupnog broja nezaposlenih u zemlji. Zajednička ocjena mnogih analitičara je da je to najvećim dijelom posljedica neusklađenosti javnih politika sa stanjem u domenu realnog sektora u Crnoj Gori. Postoji ogroman priliv univerzitetskih diploma nekih krajnje nepoznatih i posve nevažećih institucija iz regiona i one nisu u odgovarajućoj korelaciji sa samim temeljima obrazovnog sistema u Crnoj Gori. Pa ipak, na tržištu rada, one su ekvivalentne diplomama stečenim na visokoškolskim ustanovama u Crnoj Gori. Time se stvara još veći jaz u pogledu normativnog odnosa između obrazovnog sektora i sektora zapošljavanja - što dodatno dovodi do nemogućnosti mladih da ostvare svoj puni potencijal u domicilnoj zemlji, te su stoga prisiljeni da nastave svoj život u inostranstvu. Najglasnije u prilog tome govori poražavajuća statistika iz prethodnih nekoliko godina koja iznova pokazuje masivne brojke od čak 60-70% mladih koji bi željeli da svoj život nastave u inostranstvu. To je nešto što je posebno pogubno za malu zemlju kao što je Crna Gora, gdje bi mladi ljudi trebalo da budu prva linija podrške u ekonomskom oporavku i daljem razvoju. Stoga, temeljita revitalizacija kompletnog instituta javnih politika usmjerenih ka mladim osobama, od krucijalnog je značaja za izgradnju inkluzivnijeg i prosperitetnijeg društva.
Mladi su pokretačka snaga koja će oblikovati svijet i njegove principe u budućnosti. Shodno tome, njihov glas se mora čuti. Brojne inicijative velikih organizacija, UN-a i Evropske unije - pokrenute su kako bi se poboljšao život mladih i kako bi im se ponudile različite mogućnosti za rast i razvoj u oblastima od vitalnog značaja. Međutim, čak i same zemlje koje su dio tog sistema moraju osigurati da se nacionalne Strategije za mlade izrađuju i usvajaju na sveobuhvatan i inkluzivan način, i što je najvažnije - obezbijediti pravilnu implementaciju tih istih strategija. Njih prvenstveno treba planirati i sprovoditi kao međusektorske omladinske politike. Jedino tako možete uključiti u proces sve ono što je relevantno, uglavnom povećanjem učešća mladih u procesu donošenja odluka i olakšavanjem mladima da se afirmišu na tržištu rada, kao i sprečavanjem socijalne isključenosti kroz jačanje osnaživanja mladih putem obrazovanja, specijalizovanih obuka i tako dalje. U nekim zemljama, mora se priznati - neznanje i letargija mladih je na izrazito vidljivom nivou i to takođe predstavlja značajnu distinkciju. Takvo defetističko razmišljanje i negatorsko ponašanje je potrebno ublažiti i zamijeniti nekim pozitivnijim primjerima radi napretka na individualnom i grupnom nivou.
Određeni donosioci odluka treba da pronađu način da najprije na pravi način informišu javnost, a onda da, shodno tome, mobilišu mlade ljude, čineći sve da dođe do benevolentnog aktiviranja njihovog punog kreativnog potencijala. I na kraju ciklusa, da se preduzmu sve moguće mjere koje bi ispratile implementaciju, tj. dovele do bespogovornog djelanja po zacrtanim normama. To je ključ decizivne akcije: strogi monitoring i kontrola nad implementacijom zagovaranih i izglasanih javnih politika, budući da je taj zadnji stupanj skoro pa uvijek onaj nepobitni kamen spoticanja. Moramo biti svjesni činjenice da danas u svijetu (možda i više nego ikad u istoriji) postoji mnogo opcija i dragocjenih mogućnosti, a na svima nama je da li ćemo ih na vrijeme prepoznati i iskoristiti na pravi način u okviru našeg životnog prostora.
( Dušan Pejaković )