Crnogorski "Sibir" na Kosanici
Selo smješteno pored puta Pljevlja - Đurđevića Tara odnedavno je i zvanično najhladnije - u noći 25. januara ove godine izmjereno je -33,2 stepena
Malo ko u Crnoj Gori nije ove zime čuo za pljevaljsko selo Kosanica, zvanično najhladnije mjesto u državi.
Uprkos jakim jutarnjim mrazevima, nalik sibirskim, stanovnici i po prirodnim ljepotama poznatog sela - visoravni sa koje puca pogled na Durmitor, sa kojeg i stižu “debeli minusi”, kažu da su se odavno prilagodili surovoj klimi i temperaturama od trideset i više stepeni ispod nule.
Selo smješteno pored puta Pljevlja - Đurđevića Tara odnedavno je i zvanično najhladnije mjesto u Crnoj Gori - u noći 25. januara ove godine izmjereno je -33,2 stepena, što je rekordno niska temperatura koja je ikada izmjerena. Ranija zvanično najniža temperatura u Crnoj Gori zabilježena je u Rožajama 1985. godine - minus 32 stepena Celzijusa.
Dvocifrene niske temperature izmjerene su na Kosanici i prethodnih nekoliko dana, što je neuobičajeno za drugu polovinu marta i proljeće na pomolu. Instrumenti Hidrometeorolškog zavoda, smješteni u centru sela, nedaleko od seoske Osnovne škole “Dušan Ivović”, izmjerili su 12. marta jutarnju temperaturu od -30,1 stepen, dan kasnije -29,6, u ponedjeljak -24,1, a sljedeće jutro -20,2 stepena Celzijusa.
Šef Meteo centra Televizije Vijesti meteorolog Dušan Pavićević kazao je da je ovo prvi put u ovom dijelu godine da su jutarnje temperature na Kosanici četiri dana bile ispod minus 20 stepeni.
Rekao je i da je razlika između najviše i najniže dnevne temperature iznosila trideset stepeni, što je velika temperaturna oscilacija.
Topli dom, zdrava hrana i poneka rakija jači od svake studeni
Mještani Kosanice pričaju da su odavno prilagodili svakodnevni život surovoj klimi.
”Ove godine zima duže traje”, kaže mještanin Radisav Mrdak, uzorni poljoprivrednik iz jednog od, uprkos hladnoći, najljepših pljevaljskih sela.
Iz odžaka njegove i pedesetak kuća razbacanih po Kosaničkom polju i obližnjim uzvišenjima vijuga dim, dok se ozeblo sunce probija kroz rijetke oblake. Zima se u Kosanici ne predaje, iako je proljeće na vratima.
”Topli porodični dom, zdrava hrana i poneka rakija jači su od svakog mraza”, kaže Radisav, koji sa suprugom na svom imanju uzgaja petnaestak krava.
Proizvode organski sir i tvrde da nemaju problema sa prodajom.
Priča da su zime na Kosanici uvijek bile jako hladne, ali da se posljednje dvije godine pročulo za selo nakon što su postavljeni instrumenti koji iz sata u sat mjere temperaturu.
”Ovakve niske temperature ne predstavljaju nam problem, jer smo na njih navikli. Više me brine prilazni put koji se neredovno čisti od snijega, a kada okopni - od blata teško mogu prići kući, kao i to da li će dovoljno biti sjemenskih trava da ih ove godine posijem”, kazao je Mrdak, čovjek vedrog duha i prijatne naravi.
Prekaljene gorštake brinu poskupljenja
Tvrdi da nema problema sa paljenjem mehanizacije na niskim temperaturama, jer je sva smještena u garaži.
”Voda ove godine nijednom nije zaledila. Prije dvije-tri godine skoro cijelom selu bila je zaledila voda i nijesmo je imali mjesec dana”, rekao je Radisav.
I mještanin Bitinskog polja, zaseoka Kosanice, Dragan Petrović kaže da više razmišlja o povećanju cijena stočne hrane, nego o kosaničkoj surovoj klimi.
”Mi smo prekaljeni i navikli smo na ovako niske temperature. Redovno obavljamo sve svoje aktivnosti, bez obzira da li je napolju temperatura u plusu ili minusu. To ljude koji ovdje žive mnogo i ne interesuje, jer znaju da moraju da rade i da niko umjesto njih neće namiriti stoku, ili obaviti druge svakodnevne poslove. Više me brinu cijene stočne hrane, jer koncentrat uvozimo iz Srbije, a cijene svakodnevno rastu”, priča on.
Milivoje Irić, vršilac dužnosti direktora OŠ “Dušan Ivović, smještene u centru sela, kaže da su mještani i učenici navikli na niske temeprature i život prilagodili ekstremnim uslovima.
”Organizacija rada škole u ovim uslovima nije jednostavna, mada je školska zgrada prilagođena niskim temperaturama. Od prije nekoliko godina grijanje u školi je na pelet i nije bilo problema. Prostorije su dobro zagrijane i nastava se odvija nesmetano”, kaže Irić koji svakodnevno, zajedno sa većinom kolega, putuje iz Pljevalja do tridesetak kilometara udaljene škole na Kosanici.
Zajedno sa tri područna odjeljenja, školu pohađa 28 učenika, za koje je organizovan prevoz.
”Problem za rad škole su neočišćeni seoski putevi tokom zime. Dok se ne očiste, dio učenika izostaje sa nastave. Škola ima dva kombija za prevoz učenika, jedno vozilo je novo, dok je vozilo koje dovozi učenike iz Pandurice starije, marke ‘gaz’. Starije školsko vozilo je teško održavati zbog nedostatka djelova i čestih kvarova. Trenutno je u kvaru, a zahvaljujući razumijevanju poslovodstva Rudnika uglja ovaj problem je premošćen. Rudnik uglja je školi na privremeno korišćenje ustupio i vozilo kojim se prevoze učenici iz više kilometara udaljenog sela Pandurice”, rekao je on.
Izmjereno i minus 39, nekada je i đačka tabla ledila
Njegov kolega, nastavnik istorije i geografije Milutin Petrović, tvrdi da je sa đacima prije desetak godina izmjerio temperaturu od -39 stepeni Celzijusa.
”Ja sam petnaest godina mjerio sa djecom temperaturu, pravili smo dijagrame, prije nego što je postavljena oprema Hidrometeorološkog zavoda u blizini škole i počela zvanična mjerenja. Tada smo izmjerili temperaturu od minus 39 na visini od dva metra od zemlje”, priča Petrović.
Kaže da su izuzetno niske temperatrure posljedica toga što je Kosanica geografski otvorena prema Durmitoru. Navodi i da veći potok koji protiče kroz selo utiče na “debeli minus”.
”Samo kilometar dalje prema Glibaćima, temperatura je mnogo viša. Zna biti deset stepeni toplije nego na Kosanici”, kaže Petrović.
Ističe da je Kosanica poznata i po tome da i tokom ljeta često jutarnje temperature padnu ispod nule, pa je česta pojava slane koja uništava usjeve mještana.
Tvrdi da niske zimske temperature ne ometaju mještane Kosanice u svakodnevnim aktivnostima.
”Od kada je uvedeno grijanje na pelet, nemamo problema sa zagrijavanjem škole. Ranije to nije bio slučaj kada su učionice morale da se griju pomoću peći na ugalj i drva. Koliko su zime bile surove pokazuje i to što se u mnogim učionicama voda na obrisanim tablama zaledila. Djeca obrišu tablu - ona zaledi. Sada je sve drugačije i škola nema problema sa grijanjem. Nekada smo trošili 40 tona uglja i više metara drva, što je još jedan pokazatelj surovosti kosaničkih zima”, rekao je Petrović koji je više godina bio direktor škole.
Vedrina i visok pritisak za studen veću no na Žabljaku
Meteorolog Dušan Pavićević kaže da je moguće da je izmjereno -39 stepeni, s obzirom da su na Žabljaku prije više godina zabilježene temperature od -30 stepeni, a Kosanica je hladnija.
”Kada je na Kosanici izmjereno -30 stepeni prije nekoliko dana, na Žabljaku je temperatura iznosila -19 stepeni. S obzirom da je prethodnih godina temperatura mjerena na Žabljaku iznosila -29 ili -30 stepeni Celzijusa, sasvim je moguće da je u tom trenutku na Kosanici bila desetak stepeni niža”, rekao je Pavićević.
Kaže da je Kosanica hladna jer je riječ o velikoj visoravni, sa nadmorskom visinom većom od 1.200 metara, sličnoj Pešterskoj u Srbiji, gdje je takođe ekstremno hladno.
”Kada je mirno vrijeme, vedro, visok pritisak, dolazi do strahovitog izračivanja. Slično je i u sjeničkoj visoravni”, pojasnio je Pavićević fenomen kosaničke studeni i istakao da seoski potok ne može uticati na dodatno rashlađivanje vazduha.
( Goran Malidžan )