„Vrisak” Vemićevih konja do Mostara
Poznati crnogorski slikar nagrađen je na ovogodišnjoj 22. izložbi “Annale crteža BIH Grand Prix Mostar 2022”
Zavrištali su konji poznatog crnogorskog slikara Miomira Miša Vemića toliko glasno da je stručni žiri ocijenio da je njihov vrisak dovoljno jak da pobijedi na ovogodišnjoj 22. izložbi “Annale crteža BiH Grand prix Mostar 2022”, dok je nagrada za eksperimentalni crtež dodijeljena Almiru Šehiću iz Travnika.
Na izložbi, koju su organizovali Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBIH) i Centar za kulturu Mostar, publici se predstavilo 40 slikara iz BiH i Crne Gore, sa 55 radova.
”Veliko iznenađenje sam doživio kad su mi organizatori iz ULUBIH-a javili da sam laureat ‘Annala’, i to Grand prix nagrade. Šta reći - zadovoljstvo i čast su mi učinjeli. U svakom slučaju, nagrada je priznanje svakom stvaraocu za njegov rad i pokazatelj da neko bitan prati njegov rad”, kazao je Vemić koji je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, a prije četiri godine je postao i član ULUBIH.
Kako je kazao za “Vijesti”, nagrada “Annala” je veliki podstrek, ali i odgovornost.
”Najteža odgovornost umjetnika je pred samim sobom. Tada dolazi do preispitivanja vlastitog umjetničkog sopstva. Nijesam ja mnogo puta nagrađivan, niti sam ovo što jesam postao zbog želje za nagradama. Prosto, to nekako proizađe jedno iz drugog. Doživio sam nekolike satisfakcije koje su me uvukle u vrtlog umjetnosti. Na primjer, kad se moja slika našla u kolekciji nobelovca Orhana Pamuka, preko poznate galerije ‘Lidija’ iz Bijelog Polja, ili, kad me je profesor istorije umjetnosti prof.dr Erol Jildir sa ‘Gelsim’ univerziteta iz Istanbula, uvrstio među 60 umjetnika na planeti, koji su u svojoj umjetnosti obrađivali temu konja, inače najeksploatisaniju temu kroz istoriju umjetnosti”, priča Vemić.
”Galopiraju” Vemić i njegovi konji decenijama, uspješno se “bore” sa bjelinom platna i ne posustaju u namjeri da čovjeka ubijede da je došlo vrijeme da se konačno očovječi.
”Tema koju nosim u sebi i koju realizujem, jeste odraz moje životne borbe od samog djetinjstva, teškog i surovog, ali istovremeno lijepog, nezaboravnog. Možda se i vremenom kroz posmatranje i proživljavanje svijeta kod mene i formirao taj pesimistički duh, protkan nadom u izbavljenje i željom da se čovjek stvarno očovječi. Sve to pokušavam opisati svojim slikama, svu muku svoju, i napor svoga roda, na sapima i leđima bića koje slikam”, rekao je Vemić.
Slikar, koji je organizator Prvog proljećnog internacionalnog bijenala minijature u Nikšiću 2005. godine, često ističe da nam je Armagedon “zakucao” na vrata. Tako i ovog puta. Smatra da “jahači apokalipse uveliko jašu ovim zamućenim svijetom”.
”Svi smo se pretvorili u navijače ove ili one strane, a tako učestvujemo u sukobu. Niko nije nevin. Samo djeca i životinje su čisti pred Bogom. Rat vakcinisanih protiv nevakcinisanih, informacijski rat, oružani ratovi, sve nas je to duboko kontaminiralo, i svi smo stali na pogrešnu stranu, jer, svaka strana je pogrešna”, smatra Vemić čije se slike nalaze u Čikagu, Londonu, Budimpešti, Moskvi…
Poput svojih slika, tako je i njihov autor stalno u pokretu, jer oni koji miruju, kako ističe, polako nestaju. A on, bez obzira na jahače apokalipse i tmurnu sadašnjicu, ne namjerava da nestane. Baš kao ni njegovi konji.
”Stalno sam u pokretu i sa dosta stvaralačke kondicije, u komunikaciji sam stalnoj sa dešavanjima u svijetu umjetnosti i sa umjetnicima. Mišljenja sam da umjetnik mora da je mobilan, da uranja duboko u aktuelnosti, da treba biti pomalo ili podosta futurista. Inače odsustvom sa scene, umjetnik je osuđen na tiho nestajanje. Polako čili, dok sasvim ne iščili. Biva zameten. Pohodnik sam bio na dosta susreta, kolonija i simpozijuma umjetničkih, od Konie do Lucerna, upoznao mnogo umjetnika, stekao uvid u ono što rade, i gradio sebe nastojeći da ostanem dosledan samo sebi”, ističe Vemić.
Pesimist koji u optimizam ne vjeruje, a optimizmu se nada, smatra da je period korone, kome se, valjda, nazire kraj, bio užasan, ali ni približno kakav će biti period koji dolazi.
”Svima se sužava manevarski prostor, bez obzira čime se bavili. Ne bavimo se više sobom, svojim životima i suživotima, uzeli smo aktivno, ali bezvrijedno, učešče u svim sukobima, ljudi su postali moralni jadnici. Ipak… nadam se, u ime svih, nekim ljepšim vremenima koja nikako da dođu”, riječi su slikara koji je izlagao na 50 samostalnih i više stotina kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Doživio sam nekolike satisfakcije koje su me uvukle u vrtlog umjetnosti. Na primjer, kad se moja slika našla u kolekciji nobelovca Orhana Pamuka, preko poznate galerije ‘Lidija’ iz Bijelog Polja, ili, kad me je profesor istorije umjetnosti prof. dr Erol Jildir sa ‘Gelsim’ univerziteta iz Istanbula, uvrstio među 60 umjetnika na planeti, koji su u svojoj umjetnosti obrađivali temu konja, inače najeksploatisaniju temu kroz istoriju umjetnosti”, priča Vemić
Svima se sužava manevarski prostor, bez obzira čime se bavili. Ne bavimo se više sobom, svojim životima i suživotima, uzeli smo aktivno, ali bezvrijedno, učešče u svim sukobima, ljudi su postali moralni jadnici. Ipak… nadam se, u ime svih, nekim ljepšim vremenima koja nikako da dođu", riječi su slikara koji je izlagao na 50 samostalnih i više stotina kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu
40
slikara iz BiH i Crne Gore, sa 55 radova, predstavljeno je na izložbi koju su organizovali Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Centar za kulturu Mostar
( Svetlana Mandić )