Između dvije vlade

Uskoro će dva mjeseca od kada je, u Skupštini Crne Gore, izglasano nepovjerenje 42. Vladi, koja je nosila epitet ekspertska, a mnogi su je, iz milja, nazivali „apostolska“. Koautori ideje o smjeni Vlade, javnosti su predstavili projekat manjinske vlade, koja bi, kako su u početku saopštili, „Crnu Goru ‘vratila’ na put evropskih integracija i pripremila vanredne parlamentarne izbore“. Smijenjena Vlada, čiji su ministri alergični na epitet „tehnička“, otaljava tekuće poslove po principu „svaki ministar za sebe“, a premijer na „njegov način“. Konstituenti buduće tzv. „evropske“ vlade, na čelu sa mandatarom, vrlo često drže konferencije za štampu, stalno proširujući agendu, koju ni briselska administracija ne bi uspjela realizovati za period od godinu dana, koliko će, eventualno, trajati njihov mandat. Protivnici formiranja manjinske vlade u blokadi “drže” Skupštinu i, povremeno, glavne saobraćajnice po Crnoj Gori, dok je većina naših gradova dobila “politički korzo”. Vele - „sve po zakonu i Ustavu“. Tako se zavađena i podijeljena Crna Gora našla u poziciji da, u vrijeme velike svjetske političke i ekonomske krize, funkcioniše bez Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Vrhovnog savjeta odbrane i još mnogo čega.

Od dana ruske agresije na Ukrajinu, u cijelom svijetu ništa nije kao prije. Gledajući strahote rata, ogromne ljudske žrtve, materijalna razaranja i milionske kolone izbjeglica, građani, navodno, manje razmišljaju o zbivanjima u sopstvenoj kući? Strah od ratnih sukoba na Balkanu nije mali, ali nije ni veliki koliko ga mnogi analitičari globalnih i lokalnih prilika šire! Ipak, svi razmišljamo o trenutku u kome živimo i borimo se da preživimo. Umjesto da, u odsudnim vremenima, zamrznu svoje ideološke i sve druge razlike, te da potisnu inat i mržnju, kako bi se zajedno posvetili dobrobiti države i građana, naši političari biju svoje bitke za vlast i fotelje. Vlada u tehničkom mandatu ne može da usvoji strateški važne odluke, zbog različitih pogleda na rusku agresiju, dok manjinska, tzv. „evropska“ vlada u nastajanju, razvija svoje političke teorije, da bi, kako se njeni konstituenti hvale, riješila sve naslijeđene i nove probleme u državi, uključujući i međunacionalno pomirenje. Prema onome što je procurilo u javnost, i ona se, kao svaka do sada, sastavlja po principu “jarane, bićeš ministar”.

Od početka pandemije kovida-19, svjetski ekonomski eksperti i institucije najavljuju ekonomsku krizu, koja je, nakon ruske agresije na Ukrajinu, ubrzano dostigla neviđene razmjere, sa tendencijom daljeg pogoršanja. O rastu cijena nafte, žitarica, ulja, mesa i svega što građanima život znači, dosta se priča i piše, ali se ne može previdjeti činjenica da i trgovci, slično političarima, “love u mutnom”. Primjera radi, veknu hljeba od 500-600 grama, preko deset godina, potrošači su plaćali po 0,50 eura, čak i u periodima kada gorivo nije bilo preskupo, a maloprodajna cijena brašna se kretala oko 0,25 eura po kilogramu. Imali smo apsurdnu situaciju da je vekna hljeba koštala koliko dva kilograma brašna. Sada pekari kukumaču za velikom maržom, a ćutali su kada su dobro zarađivali! Shvatamo globalni problem nestašice pšenice, ali nikada ne možemo da razumijemo zašto je kvalitet hljeba, bar kod nas u Nikšiću, ispod svakog standarda?! Čast pojedinim malim pekarama! Postavlja se pitanje da li će cijena hljeba biti niža u slučaju da Crna Gora obezbijedi dovoljne količine pšenice?! Ili će se svi vaditi na cijenu goriva?

U doba industrijalizacije Republike Crne Gore (FNRJ, SFRJ) ispražnjena su crnogorska sela i poljoprivrednoj proizvodnji, koju bi sada da oživimo, je odzvonilo. Onda su na vlast došli “mladi, lijepi i pametni”, koji su nemilosrdno razorili industriju i raslojili društvo. Gradili su turističku privredu, od koje, u kriznim vremenima, nema mnogo fajde. Iako rođeni u SFRJ, zaboravili su vazda aktuelnu devizu predsjednika Tita: “Radimo kao da ćemo sto godina živjeti, pripremamo se kao da će sjutra rat.”

( Milojka P. Perović )