Začarani krug partitokratske svijesti

Promjena vlasti u jednom društvu, naročito nakon dugogodišnje vladavine jedne partije predstavlja priliku ne samo za osvježenje političke scene, već i za promjenu političke svijesti, političke kulture i ponašanja. Partije koje u tom slučaju preuzimaju vlast imaju težak zadatak po pitanju promjene svega navedenog ali relativno lak po pitanju otklona od mana bivše vlasti. Takav otklon iziskuje promišljene lidere, istančane nastupe i poruke upućene javnom mnjenju oslobođene svakog vida demagogije. Kad u takvoj situaciji za nosioce izvršne vlasti postavite nestranačke ličnosti jasno je da na taj način pravite otklon od mogućeg neuspjeha izvršne vlasti.

Distancirajući se od Vlade, ali ipak uz želju da se vrši neposredan pritisak na nju, politički lideri stvaraju neravnotežu moći koja kad-tad mora prevagnuti na jednu stranu. Više od godinu dana politička većina imala je priliku da pokaže zrelost i ozbiljnost u suočavanju sa posljedicama vladanja bivše vlasti. Godinu dana sasvim dovoljnih da se barem za početak napravi otklon od partitokratske prakse koja je Crnu Goru zaledila na vjetrometini Balkana na putu ka EU.

Dobili smo nove patritokrate obučene u ruho populizma i demagogije. Podjela mjesta po dubini i institucija kao nekog plijena, postavljanje nestručnih kadrova na odgovornim mjestima, a sve to prekriveno plaštom navodne odbrane izborne volje građana, već na početku mandata sad već bivše Vlade dokazali su nam da promjena vlasti ne vrijedi bez promjene političke svijesti.

Pokretanje demokratskog točka (floskula koju većinom koriste političari novog doba), u Crnoj Gori očigledno nailazi na nedovoljno izravnan teren opterećen rupama populizma, egocentričnosti i prebacivanja odgovornosti na svoje oponente. To se najbolje ogleda u situaciji koja ima globalni karakter a koja se najviše odražava na male sisteme kao što je Crna Gora. Ekonomska kriza praćena enormnim rastom cijena goriva koja je praćena rastom cijena osnovnih životnih namirnica izbacila je na površinu egzistencijalnu zarobljenost građana u raljama partitokratskih igara. Smanjenje akciza na gorivo koje bi uslovilo smanjenje cijena goriva očigledno donosiocima političkih odluka ne predstavlja hitnost, jer igre koje se trenutno vode na političkoj sceni vrijede više od poboljšanja kupovne moći građana. Dok države regiona pronalaze načine da olakšaju aktuelnu krizu a sve to kroz zakonske okvire usvojene u parlamentima tih zemalja, dotle naši političari po ko zna koji put simuliraju inat koji se opet prelama preko džepa građana.

Procesi koji se predlažu u smislu prevazilaženja političke krize kroz formiranje manjinske ili tehničke vlade, ne predstavljaju ništa drugo već novi eksperiment čiji će eventualni neuspjeh opet obesmisliti participativnu ulogu građana u donošenju odluka. U tom slučaju, motivacija građana da iskoriste svoje biračko pravo na narednim izborima opada srazmjerno opadanju motivacije donosilaca odluka da zastupaju interese građana a ne partikularne interese uskog kruga ljudi. Na taj način participativna uloga građana svodi se na čisti klijentelizam jer građanima ponestaje opcija koje mogu na pravi način zastupati njihove interese u parlamentu. Ono što je od velikog značaja jeste činjenica da na crnogorskoj političkoj sceni više ne postoji partija sa parlamentarnim statusom koja barem jednom nije vršila vlast. To isključuje mogućnost da politički lideri svoje pozicije na narednim izborima brane argumentom da bi oni napravili nešto drugačije da su u prilici da budu na vlasti.

Naša politička scena, uprkos određenim promjenama u prethodne dvije godine, još uvijek ne nudi snažan impuls koji bi pokrenuo sazrijevanje političke kulture i svijesti, kako kod građana tako i kod političkih donosilaca odluka. Prelazak iz jednog izbornog procesa u drugi, iako stimulišuće za demokratiju, u konačnom ne predstavlja stimulaciju za društvo, jer naviknutost na jedan obrazac vladanja biva prilagođen sličnom načinu vladanja, samo ovog puta okićenog enormnom dozom populizma. A onda sve to postaje jedan začarani krug.

Autor je magistrand na Fakultetu političkih nauka, Univerzitet Crne Gore

( Vlado Laličić )