Bici za zemlju ne nazire se kraj
Podgoričanin Jovan Boljević tvrdi da sedamnaestogodišnji proces povraćaja zemljišta “koče” Zaštitnik imovinsko-pravnih odnosa i stečajni upravnik “Radoja Dakića”. Zaštitnica Bojana Ćirović pak odgovara da je ugovor o kupoprodaji sa bivšom vlasnicom zaključen prije 60 godina...
Podgoričanin Jovan Boljević od 2005. vodi pravnu bitku za parcelu u sklopu nekadašnjeg “Radoja Dakića”, a ni nakon 17 godina ne nazire joj se kraj.
On kaže da je početkom januara 2005. podnio zahtjev za povraćaj i obeštećenje.
”Prvo rješenje donijeto je 2009. (koje je i potvrđeno od drugostepenog organa, postalo je konačno) kojim mi je, kao nasljedniku bivšeg vlasnika i podnosiocu zahtjeva za povraćaj, priznato pravo na povraćaj zemljišta koje je u posjedu, sa pravom korišćenja, Tvornice ‘Radoje Dakić’”, naveo je Boljević.
Tvrdi da proces povraćaja “koče” Zaštitnik imovinsko-pravnih odnosa i stečajni upravnik “Dakića”.
Zaštitnica imovinsko-pravnih odnosa Bojana Ćirović kazala je, međutim, “Vijestima” da u tom i u svim drugim predmetima postupa u skladu sa zakonima, štiteći interese Crne Gore.
”Tvrdimo da je ugovor o kupoprodaji sa bivšom vlasnicom, kao i svim drugim vlasnicima zemljišta, zaključen, jer je, po rješenju o eksproprijaciji Državnog sekretarijata za poslove finansija NR Crne Gore, od 1. 9. 1960, mogao biti isplaćen samo mali iznos naknade po osnovu Zakona o eksproprijaciji. To je bio razlog da se ‘na intervenciju organa lokalne uprave i uz saglasnost korisnika eksproprijacije izvrši nagodba između privatnih vlasnika i korisnika eksproprijacije na način da korisnik eksproprijacije izvrši uplatu u obimu od 40 do 50 hiljada dinara, zavisno od kvaliteta zemljišta, po jednom ralu. Ovakvo obrazloženje sadržano je u dopisu bivše vlasnice Vjere Boljević 26. 6. 1961. korisniku eksproprijacije Industriji građevinskih mašina i gvozdenih konstrukcija ‘Radoje Dakić’”, objasnila je Ćirović.
Boljević ističe da “Dakić” nikada nije bio vlasnik tog zemljišta i da je stečaj otvoren tek 2016. - 11 godina nakon predaje zahtjeva za povraćaj, a parcela je površine 5.280 kvadrata.
”Nakon konačnosti rješenja početkom 2010. godine, mene i ostale vlasnike zemljišta pozvali su predstavnici Ministarstva finansija na sastanak, saopštili da imaju kupca za kompletnu imovinu i da se dogovorimo oko cijene zemljišta. U međuvremenu, već su pokrenuti upravni sporovi protiv konačnih rješenja i na moje pitanje da li će državni tužilac i ‘Dakić’ povući tužbe protiv konačnih rješenja, kako bi mogli pregovarati o cijeni, dobio sam odgovor da oni nemaju ovlašćenja za to, što je dovoljno bilo da se izvede zaključak da će sva ta rješenja osporiti pred Upravnim sudom. To se i desilo, Upravni sud je, apsolutno bez osnova i nezakonito, po uzorku, poništio i meritorno odlučio o svim tada postojećim konačnim rješenjima, između ostalih i o mom rješenju”.
Protiv takve odluke suda 2010. godine, Boljević kaže da je uložio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske odluke koji je usvojen, a pravosnažna presuda Upravnog suda ukinuta.
”Od tada do danas, Upravni sud nije donio nijednu pravosnažnu odluku, već je u upravnom sporu poništavao sva drugostepena rješenja koja su donijeta i predmet vraćao na ponovni postupak”.
Uprava za nekretnine 2016. prvi put je postupila u skladu sa zakonom o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju i izvršila uknjižbu prava svojine, u skladu sa konačnim rješenjem o povraćaju zemljišta.
”Opet je pokrenut upravni spor i predmet je vraćen prvostepenoj Komisiji na dalje postupanje. Međutim, 2019. postupajući po ‘dopisu’ (kako je navedeno u rješenju) Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, ista ta Uprava za nekretnine donosi 1. 10. 2019. godine rješenje o brisanju prava svojine, i dodjeljivanju prava svojine ‘Radoju Dakiću’. Naravno, takvo rješenje je ukinulo Ministarstvo finansija, međutim u ponovnim postupcima Uprava za nekretnine donosi identična rješenja, sa izmijenjenim obrazloženjem pozivajući se na konačno rješenje kojim je odbijen zahtjev za povraćaj. U postupku sam navodio da je protiv tog rješenja u toku upravni spor, međutim Uprava za nekretnine je vodila drugi, identični postupak, sa drugim službenikom za brisanje prava svojine, ali ovaj put po zahtjevu stečajnog upravnika ‘Dakića’. I tu donosi rješenje o brisanju prava svojine 19.11. 2019. a koje je poništilo Ministarstvo finansija 25.5. 2020. i drugo rješenje do danas nije donijeto. Iz tih razloga pokrenuti su upravni sporovi, zbog ćutanja uprave, ali odluka do danas nije donijeta”.
Boljević objašnjava da Uprava za nekretnine u isto vrijeme, za isto zemljište, vodi dva postupka, donosi “nezakonita rješenja”, koja Ministarstvo finansija poništava.
”Paradoks je da je u međuvremenu, u decembru 2019, završen upravni spor i da je konačno rješenje kojim je odbijen zahtjev za povraćaj, poništeno, odnosno prestao je osnov upisa na koji su se Zaštitnik i stečajni upravnik ‘Dakića’ pozivali. Naravno, odmah sam obavijestio Upravu za nekretnine o donijetoj presudi, međutim donijeli su i peto rješenje kojim se briše pravo svojine”.
Komisija za povraćaj i obeštećenje, pojašnjava, postupajući po presudi Upravnog suda iz decembra 2019. godine, 4. avgusta 2020. donosi prvostepeno rješenje kojim, treći put, usvaja zahtjev za povraćaj i obeštećenje.
”Na to rješenje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa ulaže žalbu koju drugostepeni organ usvaja i predmet vraća na ponovni postupak 8. 3. 2021. Zbog aktuelnih dešavanja na političkoj sceni, dolazi do promjene i imenovanja nove drugostepene komisije, koja iako je prvostepena odluka usaglašena pred komisijom za ujednačavanje postupka Ministarstva finansija, usvaja žalbu zaštitnika i poništava prvostepeno rješenje i predmet vraća na ponovni postupak”.
Očekujući poziv od prvostepene Komisije, Boljević kaže da saznaje da je Zaštitnik protiv drugostepenog rješenja, kojim je usvojena njegova žalba, pokrenuo upravni spor, kojim traži poništaj prvostepenog rješenja.
”Nakon tog saznanja, 26. 5. 2021. dostavljam podnesak Upravnom sudu ukazujući na nelogičnost pokrenutog spora (tada nijesam imao uvid u tužbu Zaštitnika), očekujući da će Upravni sud uvidjeti nonsens pokrenutog spora, međutim Upravni sud mi dostavlja u septembru 2021. tužbu Zaštitnika na izjašnjenje, što je dodatno potvrdilo uvjerenje da se radi o opstrukciji nastavka postupka, jer je tužbom zahtijevano poništenje prvostepenog rješenja. Izjašnjenje dostavljam Upravnom sudu 20.9. 2021. predlažući odbijanje tužbe. Dobijam informaciju 14.2. ove godine da je Upravni sud donio rješenje 10.1. 2022. kojim je odbio tužbu Zaštitnika kao neurednu. Kao i mnogo puta u ovih 17 godina, predmetno rješenje mi nije dostavljeno do danas od strane Upravnog suda”.
Boljević tvrdi da je od momenta tužbe, koja je u startu bila neosnovana, do donošenja rješenja suda kojim odbija tužbu, prošlo 10 mjeseci.
”Za to vrijeme upravni postupak pred Komisijom nije mogao biti nastavljen, što sve vodi dodatnom prolongiranju i odugovlačenju ovog postupka i ulaska u 18. godinu trajanja... Još nije imenovan predsjednik drugostepene Komisije, koji mora postupiti po sopstvenom rješenju od 08.03. 2021.godine i rješenju Upravnog suda od 10.01. 2022. i predmet proslijediti prvostepenoj Komisije na postupanje”.
Boljević ističe da Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa i stečajni upravnik “Dakića” brisanje prava svojine zahtijevaju negirajući da se radi o eksproprijaciji, već o prodaji, iako je dokazano da nije riječ o prodaji.
Zaštitnica Bojana Ćirović pojašnjava da iz dokumentacije proizlazi potvrda bivše vlasnice da joj je isplaćena naknada za zemljište, po ugovoru o kupoprodaji “zaključenog između prodavca - Vjere Boljević i kupca - fabrike “Radoje Dakić”, ovjerenog kod Sreskog suda u Titogradu 6. 1. 1961.
”Po kome je prodala poljoprivredno zemljište, i to parcelu 525, po kulturi livada VII klase, povšine 1.140 m2 i parcelu br.546, po kulturi livada VII klase, površine 6.624 m2, po ugovorenoj cijeni 213.392 dinara”.
Dopisom, pojašnjava Ćirović, bivša vlasnica traži da joj se isplati naknada za šumu, oko 170 bagremovih stabala, što joj je kupac udovoljio i donio rješenje 7.8. 1961.
”Isto se odnosi na sve bivše vlasnike kojima je zemljište eksproprisano, da bi zatim bili zaključeni ugovori o kupoprodaji upravo radi isplate većih iznosa naknada, od iznosa koji su mogli biti isplaćeni po rješenju o eksproprijaciji. Kupac ‘Radoje Dakić’ sačinio je 1960. spisak prodavaca zemljišta za ‘Novu tvornicu’ od 48 imena, a bivša vlasnica je upisana na 44. mjesto tog spiska”, zaključila je Ćirović.
( Borko Ždero )