Magija filmskih plakata: Svjedočanstvo o jednom usnulom dobu

Magija filmskih plakata opila je vizuelnog umjetnika, scenografa, ilustratora, profesora na Fakultetu savremenih umjetnosti u Beogradu, Stevana Aleksića.

Pored toga što ima bogatu kolekciju starih i vrijednih plakata, Aleksić kreira nove tako što nanovo ilustruje neka od kultnih, ali i novija filmska ostvarenja.

Ilustrovao je neke od najpopularnijih domaćih i stranih ostvarenja, među kojima su i: “Ubistvo s predumišljajem”, “Crni bombarder”, “Tesna koža”, “Mi nismo anđeli”, “Tango argentino”, “Leptirica”, “Toma”, ali i “Sivi dom”, “Otvorena vrata”, pa i “Terminator 2” za koji je dobio treće mjesto na listi svjetski priznatih ilustratora alternativnih filmskih plakata “Alternative Movie Posters - the world’s largest curated collection”, dok je i plakat za film “Kik-bokser” dobio svjetsku pažnju i popularnost nakon što ga je na društvenim mrežama podijelio i glavni glumac - Žan Klod van Dam.

Pored toga, kada je u pitanju kolekcionarstvo, u razgovoru za “Vijesti” kaže da posjeduje više od 3.000 originalnih filmskih plakata koji su se nalazili u bioskopima širom bivše Jugoslavije. O svojoj pasiji, inspiraciji, ciljevima, ali i planovima za dalje i ideji da jednog dana otvori i atelje-muzej, govori za “Vijesti”.

Vaša posvećenost i ljubav prema filmskim plakatima izražena je i kada je u pitanju kolekcionarstvo, ali i ilustrovanje. S obzirom na Vaša primarna zanimanja, kako su se razvili ovi afiniteti?

Od malena me je fascinirao ilustrovani plakat i pozivao svojom čarolijom da zakoračim ozbiljno u taj magični svijet. Glavna funkcija dobrog plakata bila je da nas brzo opredijeli da kupimo bioskopsku kartu ili iznajmimo VHS kasetu određenog ostvarenja. U to davno vrijeme bilo je jako teško doći do filmskog plakata i odnijeti ga kući. Morao sam danima da čučim ispred bioskopa, budem dosadan i molim radnike ili blagajnike da mi odvoje jedan primjerak koji će se naći na zidu moje sobe. Nije bilo veće sreće nego kada uspijem u toj akciji. Tako da mogu reći da me je to zanimalo od vajkada. Kao neko ko se profesionalno bavi filmom, bilo je sasvim prirodno da uz scenografiju, koja iziskuje kreativnost prvenstveno na papiru kroz crtanje prostora, na red dođu i karakteri kroz filmski plakat. Sve je povezano i čini kreativni voz sa mnogo sjajnih vagona. Smatrao sam, takođe, da je potrebno da se uhvatim u koštac sa oživljavanjem filmskog plakata, vraćajući mu stari sjaj, tradicionalno ilustracijom. Mogu da podvučem da najviše volim da crtam filmske plakate. Inspirišu me uzori iz bliske prošlosti.

Kada je u pitanju kolekcionarstvo, posjedujem preko 3.000 originalnih filmskih plakata koji su visili u bioskopima širom bivše Jugoslavije. U arhivi su plakati domaćih filmova i stranih, holivudskih. Pažljivo ih čuvam, jer među njima ima zaista rijetkih koji se više nigde ne mogu pronaći. Kako vrijeme prolazi, tako ti stari plakati sve više dobijaju na značaju. Postali su važna memorabilija koja izuzetno vrijedi. Oni su svjedočanstvo o jednom usnulom dobu. Pri samom dodiru jednog vremešnog plakata, ja se istog momenta transponujem u prošlost, u dane najljepšeg detinjstva.

Kako izgleda proces stvaranja filmskih plakata, koliko je kompleksan i šta predstavlja za Vas?

Filmski plakat je nekada bio zasebna umjetnička disciplina. Kultni domaći naslovi zaslužuju adekvatnu prezentaciju, jer smatram da nisu imali prigodan tretman u vremenu u kome su nastali. To su većinom bili grubi kolaži sastavljani ovlaš od fotografija nastalih na snimanju. Nije se pridavao veliki značaj izgledu i kompoziciji, te se u meni probudila želja da počnem projekat - omaž jugoslovenskoj kinematografiji, zlatnom periodu filma. Moj duboki naklon velikanima. Filmove za koje sam kreirao plakate gledao sam nebrojeno puta, mogu reći da znam replike na­pamet i uživam u njima, no nije na odmet obnavljanje gradiva. Pred sâm čin kreiranja, pogledam film ponovo kako bih definitivno odlučio koje ću frejmove izdvojiti kao uzorke po kojima ću ilustrovati. Izvučem karakteristične kadrove u kojima glumci imaju specifične izraze lica kakve pamtimo, zatim napravim kompoziciju. Definišem poze glavnih aktera, atmosferu i kolorit. Proces crtanja jednog plakata traje od 7 do 10 dana. Kada je plakat završen, šaljem ga na štampanje u formatu 50x70cm.

Spomenuli ste značaj filmskih plakata (nekada) i to koliko su oni (bili) važan segment svakog filma. Kakva je situacija danas?

Filmski plakat je prvi susret publike sa filmom koji će gledati u bioskopu, prvi udar na čula posmatrača, stoga mora da pruži ruku i povede gledaoce kroz portal u jedan fantastični svijet. Filmske zvijezde na ilustrovanim plakatima dobijaju potpuno novu dimenziju, njihova uloga je pojačana, akcentovane su sve njihove karakteristične crte i harizma. Cilj dobro ilustrovanog plakata jeste da glavne glumce prikaže kolosalno, moćno kako bi im se dodatno divili u ulozi koju igraju. Plakat je jedan od instrumenata koji dobre glumce pretvara u ikone za sva vremena. Ukoliko se doda i adekvatno okruženje, naglašena atmosfera i akcija, uz dobar izbor fonta koji pomaže naslovu filma, to je definitivno uspješan marketinški potez i vrijedno umjetničko djelo kakvo poželimo da imamo uramljeno na zidu. Filmski plakat nikako nije prevaziđen, lagano se vraća na velika vrata u filmskim studijima koji shvataju njegovu važnost i dugu tradiciju. Istorija filmskih plakata je bogata, te se kroz nju promaljaju veliki umjetnici, veterani kao što su Drew Struzan, John Alvin, Bob Peak, Richard Amesel. Ovi sjajni umjetnici su u periodu sedamdesetih i zlatnih osamdesetih godina bili najproduktivniji i ostavili pečat svojim besmrtnim ilustracijama za čuvene filmove u riznici kinematografije.

Kazali ste da je Vaš omiljeni segment crtanje važnih scena, da li su to po automatizmu one ključne scene ili neke koje Vi lično doživite kao takve?

Kada je u pitanju scenografija, tačno je da je moj omiljeni segment crtanje važnih scena, kadrova, takozvani prostorni koncept art, odnosno udaranje temelja u scenografskom poslu. Kada pažljivo pročitam scenario ili književno djelo po kome je planiran film, prvenstveno se fokusiram na suštinu, na centralna zbivanja, koja u meni probude maštu. Vidim jasno slike, atmosferu u kojoj se odvija radnja, u kojoj ima pregršt zanimljivih događanja, te vapi za likovnim opisom. Istraživanje prostora u službi filmskog djela slično je detektivskom poslu. Što više informacija pružiš o jednom periodu u kome se odigrava priča, o okolini u kojoj jedan karakter diše, time potpomažeš ubjedljivosti i vjerodostojnosti djela, likovno objašnjavaš emotivno stanje karaktera u datoj vremenskoj liniji, u prostoru koji ga okružuje saznajemo kakav je on čovjek. Od epohe do naučne fantastike, vizuelizacija je ključna. Pravljenje skica, crtanje i kolorisanje je najljepši proces.

Kakav je Vaš pristup filmskim plakatima kao autora, a kakav kao kolekcionara?

Uvijek imam jasnu viziju kako će plakat izgledati. Često kada pomislim da sam posao završio, sjutradan se desi da izmijenim poneki detalj. Dugo posmatram plakat prije no što stavim potpis. U nekom trenu steknem osjećaj da me u potpunosti zadovoljava cjelina, da je dovoljno uzbudljiva kako koloristički, tako scenama u kojima se odvija određena akcija. Odrastao sam u vremenu bez interneta i filmskih trejlera. Jedina komunikacija filma koji stiže u bioskope i video klubova sa gledaocima, bio je filmski plakat.

Vaš rad je prepoznat i na širem nivou, pa je tako, na primjer, plakat za film “Terminator 2” bio uvršten u svjetsku galeriju alternativnih filmskih plakata u velikoj konkurenciji umjetnika. Koliko Vam to znači i podstiče Vas na budući rad?

Već pet godina ilustrujem filmske plakate, tako da je ovo priznanje znak da sam na dobrom putu i da treba da nastavim. Sajt AMP je renomirani svjetski trezor u kome se svaki dan skladište ilustrovani filmski plakati koje kreiraju umjetnici, ilustratori, grafički dizajneri širom planete. Veoma sam ponosan što se u toj nevjerovatnoj galeriji nalazi deset mojih radova. Najdraže mi je to što sam baš plakatom za “Terminator 2: Sudnji dan” uspio da se nađem na trećoj poziciji TOP 10 liste, iz razloga što je taj film jedan od bitnjih naslova uz koji sam odrastao, velika inspiracija, kao i jedno od najznačajnijih ostvarenja u kinematografiji našeg vremena. Prošle godine sam uspio da oduševim čuvenog holivudskog glumca Žan Kloda van Dama. Do njega je došlo moje rješenje plakata za film “Kik-bokser”, u kojem glumac igra glavnu ulogu, i on ga je podijelio svojim pratiocima na Fejsbuku uz komentar: “Prelijepo. Dopada mi se”. Njegova objava dobila je biše od 90.000 lajkova, a Van Damovi pratioci podijelili su je više od 3.000 puta. Uspjeh nije zagarantovan, a kada se desi može se pripisati nizu povoljnih okolnosti u trenutku dok vrijedno radite ono što svim srcem volite. Do uspjeha se suštinski dolazi jasnom vizijom, apsolutnom vjerom u sebe, u talenat koji svakim danom unapređujete.

Kada je kolekcionarstvo u pitanju, kojim sve kolekcijama raspolažete? Kako romantizirano kolekcionarstvo korespondira sa današnjim vremenom i današnjim pristupom materijalnim stvarima?

Volim da kažem za sebe da sam nešto slično zadužbinarima. Kolekcionar sam originalnih filmskih plakata koji su se nalazili po bioskopima širom Jugoslavije. Kao što sam već pomenuo, posjedujem više od 3.000 primjeraka, neki su izuzetno rijetki i dosta vrijede. Ponosan sam na primjerke plakata za partizanske epopeje kao što su “Bitka na Neretvi”, “Partizani”, “Dvoboj za južnu prugu”, “Vrhovi Zelengore”, “Devojački most”, “Užička republika”. Sačuvao sam oko 200 original VHS kaseta sa kultnim filmovima, neke su i dalje neraspakovane a kupljene su ‘80-ih godina u Njujorku, takođe tu su i izdanja nekadašnjih domaćih distributera Tuck Vision, M Export-Import, First Production i ostalih. U mojoj škrinji kriju se i ketridži za Sega Mega Drive, kao i sama konzola. Što se sadašnjosti tiče, mogu se pohvaliti kolekcijom od više od 2.000 original Blu Ray filmova koji učestalo pristižu na moju adresu iz Amerike, Britanije i Nemačke, takođe imam i veliki broj knjiga, takozvanih “The Art of…” izdanja u kojima su originalne scenografske skice i crteži pojedinih važnih filmova i kompletni prikazi o snimanju. Pomenuću i značke iz vremena Juge, razglednice i stare fotografije, pojedine modele fotoaparata i Super 8 kamera, kao i akcione figure poznatih glumaca u kultnim ulogama.

Istakli ste jednom prilikom da imate želju da otvorite atelje-muzej. Da li ta vizija i dalje postoji i šta bi se sve tu našlo?

Osjećam odgovornost i obavezu da sačuvam prave vrijednosti, ispričam, zapišem i prenesem dalje. Moja velika želja je da jednoga dana otvorim atelje-muzej u kome će se nalaziti svi interesantni predmeti koje sam sačuvao, moći će da se mijenjaju postavke plakata i raspredaju teorije o filmovima nastalim u zlatnoj dekadi, crtanim filmovima, video igrama i tehnici koja se razvijala u davnim danima dok nas nije obuzela u potpunosti.

Šta Vas inspiriše u tome što radite i imate li određene ciljeve ili ste posvećeni zarad ljubavi i trenutka?

Morate imati cilj. Moj je oduvijek bio da svojom umjetnošću održim sjećanja na prave vrijednosti, davna vremena, na prostor i ljude koji su ostavili traga pogotovo na filmu. Da bi opstao moraš poput lokomotive da juriš. Uvijek si na startnoj poziciji za novu trku. Dolaze mlađi, spretniji, veštiji, talentovaniji. Odricanja su neminovna ukoliko umjetnik želi pozitivne rezultate. Često sam umio da propustim kojekakve vidove zabave kako bih učvrstio svoju vještinu provodeći sate i sate za papirom, platnom, digitalnom tablom sa olovkama i četkicama u rukama. Na kraju, najvažnije je da voliš ono čemu si odlučio da daš svoje vrijeme, čitavo svoje biće.

O djetinjstvu i odrastanju u zemlji koje više nema i vremenu koje se nikada neće vratiti

Bavite se pisanjem, a jedna od glavnih tema je odrastanje u Jugoslaviji. Šta je “Stevanova beležnica”, šta obuhvata, kako nastaje i kada se može očekivati štampano izdanje?

Prođe čitava decenija otkako pišem kratke priče o djetinjstvu, odrastanju u zemlji koje više nema, o osamdesetim godinama prošlog veka, Beogradu, vremenu koje se nikada neće vratiti, produktima toga doba i mojim bližnjima. Svaki dan rodi se novo pisanije uz koje obavezno ide i fotografija iz moje bogate arhive. Pozivam sve zainteresovane da zaprate stranicu “Stevanova Beležnica” na Instagramu, gdje će uživati u svojevrsnom uvodu u prvo ukoričeno izdanje koje će se, nadam se, uskoro naći na policama knjižara. Predano radim na tome. Takođe, pozivam čitaoce da posjete Instagram stranicu “Stevan Aleksić Art” i upoznaju se sa mojom umetnošću - ilustrovanim filmskim plakatima.

Biti profesor je životna misija

Pedagoškim radom se bavite 15 godina. Kako sve balansirate i na čemu posebno insistirate kao profesor?

Tako je, slavim 15 godina predavačkog rada! Motivisati, inspirisati, težiti napretku i rezultatima... Planirati, osmisliti, prilagoditi talentu i sposobnostima. Precizno i produktivno ocjenjivati, držati visok standard ličnog i profesionalnog ponašanja. Toliko generacija sam ispratio, toliko osmjeha izmamio, znatiželje probudio, ruku pružio, te ih poveo ka filmu i teatru. Pamtim svako iskričavo oko, ime i prezime, potez olovke i četke. Biti profesor je životna misija. Svaki odlazak na posao, za mene je radost. Na prvom mjestu, bezuslovno poštovanje prema kolegama studentima, vodi do kvalitetne nastave. Predajem filmsku i pozorišnu scenografiju i ilustraciju. S obzirom na to da je osnovni jezik komunikacije na predmetima crtež, kojim se služim i van nastave, sve što njime postignem u okvirima vannastavnih aktivnosti, kroz istraživački rad i projekte, motivacija je studentima da kroz maksimalno angažovanje i delovanje na raznim poljima, mogu pronaći sebe i učvrstiti interesovanja u specifičnim segmentima grafičkog dizajna, gejm arta, ilustracije, filma, televizije i teatra.

U pripremi jedinstvena izložba

Planirate li uskoro neku izložbu?

Sa mojim radovima mnogi Beograđani su se upoznali na izložbama organizovanim u galerijskim prostorima kao što su “Muzej Jugoslovenske Kinoteke”, “Štab”, “Polet” i UK “Parobrod”. U planu je izložba koja se tiče ilustrovanih plakata koji su vezani za čuvene serije i filmove koji su nastali pod okriljem Radio-televizije Srbije u proteklih 50 godina. Lagano se pripremam, te ću vam sa velikom radošću uputiti poziv, čim bude vrijeme.

Bira ostvarenja koja voli i koja mu bude uspomene

Koje biste filmove izdvojili od onih koje ste ilustrovali?

Veliki broj filmova ostavio je snažan pečat u istoriji domaće kinematografije. U zemlji koja više ne postoji snimljen je impresivan kontingent neponovljivih naslova koji do danas sijaju visoko na ljestvici. U poduhvatu vraćanja slave filmskom plakatu birao sam ona ostvarenja koja volim, koja sam često reprizirao, uz koje sam se smijao, koji su mi budili maštu, mnoga pitanja, čije sam glavne junake doživljavao kao bliske u periodu djetinjstva, odrastanja. To su filmovi meni jako dragi, te oni koji bude uspomene i emocije na vremena koja se više neće vratiti. Ne postoji razlika u pristupu, bilo da ilustrujem plakat za neko novo ostvarenje ili ono nastalo prije dosta dekada, stil je isti. Kultni domaći naslovi zaslužuju adekvatnu prezentaciju, jer smatram da nisu imali prigodan tretman u vremenu u kome su nastali. To su većinom bili grubi kolaži sastavljani ovlaš od fotografija nastalih na snimanju. Nije se pridavao veliki značaj izgledu i kompoziciji, te se u meni probudila želja da počnem projekat kojim ću tim starim filmovima darovati novo ruho. Ono što je najvažnije jeste da svojim radom inspirišem mlade, one koji ne znaju mnogo o prošlim vremenima, koji nisu svjesni kakav je život živjela moja generacija i koji ne poznaju dovoljno jugoslovenski film. Dobio sam mnogo potvrda koje govore da se mladi ljudi, kada ugledaju moje ilustrovane plakate, odmah odlučuju za potragu određenog filma na internetu. Dobijaju veliku želju da pogledaju te stare domaće filmove, jer im plakat probudi interesovanje. Teško mi je da izdvojim omiljene među plakatima koje sam do sada ilustrovao jer su mi svi pri srcu.

( Jelena Kontić )