Pjesnik djetinjstva, ali i života

"Neko ima planine, neko ima more, a šta deca imaju? Fazone i fore". Uz ove stihove, ali i istoimenu dječiju emisiju, odrastale su brojne generacije. I ne samo uz ove stihove. Ređale su se pjesme poput "Au što je škola zgodna", "Babaroga", "Braću ne donose rode", "Deca su ukras sveta", "Deset ljutih gusara", "Išli smo u Afriku", "Miš je dobio grip"… i tako gotovo u beskraj.

Svako dijete je imalo omiljenu pjesmu, svaki roditelj je sjećanje na djetinjstvo "začinio" sa nekim od stihova iz ovih pjesama. A svi zajedno imali smo i imamo Ljubivoja Ršumovića, koji je bio i ostao simbol bezbrižnog odrastanja.

"Jedan ciklus poezije za djecu završen i to slavno. Od Zmaja do Ršumovića. Novi cilkus počeće od Ršumovića, a završiće se pjesnicima koji još nisu rođeni", bile su riječi Duška Radovića. Vjerovatno tada ni on nije znao koliko je bio u pravu.

Čuveni Ršum bio je gost tribine "Kultopis" koju je organizovala JU "Zahumlje", u saradnji sa Muzičkom školom "Dara Čokorilo" u okviru martovskog repertoara Nikšićke kulturne scene, a razgovor sa njim vodio je mr Goran Radojičić.

Rođen u zlatiborskom selu Ljubiš, Ršumović je, kako je kazao, imao svoje kraljevstvo, slobodu, drugare sa kojima je čuvao borove, djeda Stevana, junačke pjesme i gusle.

"Da sam tada znao za asfalt, radio i televiziju možda bih poludio. Za mene je televizija bila svako prelo koje se u našoj kući održavalo", kazao je pisac koji "piše za ljude u djeci i za djecu u ljudima".

Deseterac, gusle i narodne junačke pjesme, obilježile su njegovo djetinjstvo, ali i trajno ostali urezani u njemu. Kako je ispričao, ljubav prema desetercu dodatno je učvrstio njegov otac koji je, kada je vidio da sinovi emotivno reaguju na guslarske pjesme, sve ono što je htio da djeca urade, ali i zapamte, "stavljao u deseterac".

Decenijama kasnije, prisjećajući se savjeta koje su njemu i bratu davali roditelji, djed i baka, napisao je knjigu "Sjaj na pragu" u kojoj se nalaze dva sonetna vijenca - jedan posvećen roditeljima i drugi sinovima.

Ako bi morao da izabere najdražu knjigu ne bi to bila neka dječija, iako ga najčešće doživljavaju kao dječijeg pisca, već upravo "Sjaj na pragu".

"Džon Lok je govorio da 'što prije dijete smatraš čovjekom-prije će čovjek i postati', a Duško Radović je izveo sintagmu 'poštovana djeco', sintagmu koja je stvaralaštvo za djecu, na koje se nekada gledalo pežorativno, učinila vrednijim, važnijim", kazao je autor koji djecu naziva mladim ljudima.

Duško Radović, koji je bio Ršumovićev učitelj i prijatelj, "kriv" je što brojne generacije širom bivše Jugoslavije su rasle i rastu uz pjesme koje su davno postale sastavni dio pop kulture i za koje neki i ne znaju ime autora. Znaju samo da je bez tih pjesama djetinjstvo gotovo nezamislivo.

Ršumu i djetinjstvu više nego dovoljno. Uspjeh se postiže hrabrošću i povjerenjem, smatra književnik koji ističe da je osnovno kod djece nagon za igrom, "taj božanski imperativ da se igraju" pa zbog toga treba što duže u sebi sačuvati Homo ludensa.

Tako je, kako je kazao, Pero Zubac imao i hrabrosti, ali i povjerenja u njega, da mu 1986. godine kaže:

"Ršume, imam pola sata vremena na TV Vojvodini, uradi nešto".

Tako je nastala emisija "Fazoni i fore" koja je trajala tri decenije, a danas već i četvrta knjiga.

Istakao je da su roditelji "krivi" što djeca danas čitaju "Fazone i fore", pa je tako prodato oko 16 hiljada primjeraka knjiga.

Njegovi sinovi, Branko, Mihailo i Vuk, osnovali su Fondaciju "Ršum", kao i Akademiju "Saradnici sunca" u kojoj važi "Duškov zakonik".

"Za djecu treba pisati jasno, razgovjetno, dobrim jezikom, duhovito. Ko tako piše, govorio je Duško Radović, on je saradnik Sunca. U Akademiji se poštuje taj Duškov zakonik, a za talentovane mlade ljude od 11 do 16 godine organizujemo kampove gdje se druže sa savremenim pjesnicima. Do sada smo organizovali tri takva kampa od kojih je jedan bio online", kazao je Ršum.

Žao mu je što na televizijma, koje on zove privatovizije, a takve su i državne televizije, kako je kazao, jer njih privatizuju oni koji su na vlasti, nemaju sluha za dječije emisije, već samo za profit.

Za Nikšić ga vezuju prijateljstva sa Draganom Radulovićem, koga je zvao bratom, kao i sa Mijom Mijuškovićem, i mnogim drugim književnicima i umjetnicima. Ali i sa djecom i njihovim roditeljima koji su čekali da im pjesnik njihovog djetinjstva potpiše knjigu.

Ali, Ršum nije samo pjesnik djetinjstva. On je i pjesnik života. Njegovi stihovi su "uvijek zgodni" da se citiraju, jer i mi tako mislimo, samo što je Ršum to bolje rekao od nas:

"Domovina se brani lepotom i čašću i znanjem, domovina se brani životom i lepim vaspitanjem".

Novinarka "pobrkala" Ršuma i Njegoša

Sonetni vijenac "Kuća", koji je posvetio roditeljima, pisan je ijekavicom, kako se govori u zlatiborskom kraju, u desetercu, jer tako se njemu i bratu otac često obraćao, a uz djeda Stevana, gusle i junačke pjesme je i odrastao.

To je bio njegov dug prema roditeljima, zavičaju, prema ljudima uz koje je rastao.

A taj sonetni vijenac ga podsjeća i na jedan novinarski izvještaj u kome je neznavena novinarka njegove stihove pripisala Njegošu.

Novinarka je u izvještaju sa književne večeri napisala da su pjesnici čitali svoje stihove, dok je Ršum čitao Njegoša. A on je čitao "Kuću". Bilo je to 1982. godine.

"Žao mi je bilo novinarku koja ne može da prepozna Njegoša, više nego što mi je bilo milo što je moje stihove poredila sa Njegošem", kazao je Ršum koji se priprema da objavi dnevnike i i knjigu razgovara sa piscima.

Osnovao KK Crvena zvezda i vjeruje u Konstraktinu pobjedu

Bio je kaže, bolešljivo dijete, ali je zato, kao tinejdžer, a kasnije i student književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, "izigravao Tarzana". Boksovao je, trenirao karate, čak je jedno vrijeme igrao i košarka.

Filozofija karatea mu se toliko dopala da je bio jedan od osnivača karate kluba "Crvena zvezda".

Spriječio je, kako je kazao, osnivanje Udruženja za djecu jer je smatrao da nije potrebna podjela na književnike koje pišu za djecu i za odrasle, ali se onda Udruženje književnika Srbije podijelilo, a on je nakon pola vijeka napustio Udruženje jer se tadašnji predsjednik, bez znanja uprave i ostalih članova pridružio zahtjevu za rehabilitaciju Milana Nedića.

Bio je to, kako je kazao, i dug prema njegovom profesoru Mišu Đuriću koga je Nedić poslao u logor koji je, srećom, preživio.

Nema ništa protiv društvenih mreža ukoliko se koriste na pravi način, a priznaje i da vjeruje da Konstrakta može donijeti pobjedu Srbiji na Evroviziji.

"Dopala mi se melodija. Konačno nešto što je izašlo izvan kolotečine u kojoj je bila ta grana umjetnosti, iz tog balkansko-šumadijskog vikanja. Vjerujem da će da pobijedi".

( Svetlana Mandić )