Peđa Bajović na World Comedy Expo turneji

Ovo je pokušaj da, za razliku od prijašnjih putopisnih tekstova, ova tri s turneje koja počinje u Ohaju, pa onda preko Čikaga i Njujorka vodi do Toronta - budu i praktični koliko i zabavni. Pa, krenimo...

Javni prevoz je divna stvar, ako se sve dobro isplanira! Rezultat: rana jutarnja kombinacija bus + tramvaj + bus me s Črnomerca dovezla na zagrebački aerodrom za manje od sata i manje od jednog eura tj. za 7 kuna. Najeftiniji Bolt ili Uber bi bili najmanje 15 puta toliko.

U Ameriku ne možeš bez kovid-19 testa, makar onog brzog. Tako sam ono što sam uštedio za taxi potrošio na test na aerodromu. Savjet: slobodno se progurajte ispred babe i dede u redu ispred sebe, jer se oni i tu ponašaju jednako kao i kod doktora u ambulanti - hiljade pitanja i dvaput toliko pritužbi. Zamalo nisam zakasnio na let.

Iako su svi naši aerodromi mali, ipak dođite ranije jer ne znaš šta te tamo čeka! Naime, to jutro na Plesu (ovo službeno ime zračne luke nikako da mi sjedne!) bilo je više Turaka nego na Kosovu polju, a za tu ogromnu ekskurziju plus sve nas ostale, od 12 kabina za pasošku kontrolu, otvorene su bile svega četiri, od toga su u dvije naši plavci skoro pa spavali! Zamalo nisam zakasnio na let (drugi put).

Turska nacionalna avio-kompanija je znana kao ona s najboljom hranom. To su u 11 sati leta iz Istanbula višestruko i dokazali, a najbolja fora mi je bila da su za ručak bili - ćevapi! Uz nekih pet crnih vina. Možda to ne ide uz ćevape, ali se fino uklapa u više od deset sati u metalnoj kutiji!

Pažnja! Velike su šanse da tvoj mobilni telefon neće američku SIM karticu! Ja sam prije puta sve bio fino i pametno isplanirao, čak i preko Amazona kupio karticu da me sačeka u Čikagu, kad... cvrc! Nekompatibilne tehnologije telefona i njihovih mreža. Ovih prvih sedam dana se snalazim skakutanjem s jedne Wi Fi tačke na drugu. Sirotinjski, ali uspješno!

Prije tačno 20 godina sam na nečemu što se zove na Ohajo Univerzitet bio dovršio dvije godine post-diplomskih studija i sada se prvi put tamo vratio - da vidim poznata mjesta i neke drage ljude, uglavnom profesore. Ako činite slično, pa se nakon duuuugo vremena vraćate na neko mjesto, razmislite želite li se tamo slikati na istim lokacijama. Meni su ove moje fotografije, koje ti danas odmah iskoče na ekranu mobitela, bile dosta jak podsjetnik koliko je vremena prošlo! Ili trebam nove naočale. Ili da možda na povratku iz Amerike odem na presađivanje kose u Turskoj.

Odem na Gugl prije nekih mjesec dana i u pretraživanje stavim "Athens Ohio Stand-Up Comedy", jer sam tražio klub za svoj nastup u gradiću veličine Požege, u kojem sam prvi put u životu i vidio stand-up komediju! Iskoči naziv Athens Uncorked, jedan wine bar čiji su vlasnici Ellie i Jeff bili oduševjeni mojom idejom, a potvrdili su time što je prostor bio rasprodan tri dana unaprijed. Neki naš gazda svoje oduševljanje "dokaže" tako što ni ne dođe na nastup.

A onda je došao - tornado! Negdje oko sedam predveče sam ispred svog hotela čuo sirenu, baš kao one koje danas u Ukrajini najavljuju napad, a nakon koje je tu iz zvučnika na autu krenuo glas "Ovo je upozorenje na tornado! Odmah se uputite u najbliže sklonište!". Pijavica je prošla sjeverno od grada, ali je iza nje uslijedila kiša koja je, čini mi se, izlila pola vode iz obližnjih Velikih jezera! Hrabriji i motiviraniji, njih 51, došli su na moj nastup, ostalih 26 nisu, ali su uredno nazvali ili poslali poruke da to najave ili se ispričaju. To su Atinjani kakve ih pamtim!

Glavni razlog mog dolaska na sjevernoamerički kontinent je poziv na World Comedy Expo, gdje smo italijanska kolegica Maria Palombi i ja jedini branili boje ovog našeg. Konkurencija iz ostatka svijeta nam je bila jaka u "borbi" za smijeh i aplauz publike u tri dana festivala i u preko 27 programa, jer... svi se smiju na istom jeziku!

Nismo se samo smijali i nasmijavali. Održao sam uvodnu riječ na panelu o međunarodnim gostovanjima i usput od drugih kolega jako puno naučio o njihovim iskustvima. Još više sam naučio na radionicama o pisanju tyv. twočline kratkih šala i to od profesionalaca koji su radili s Monty Python ekipom, pa sve do današnjeg Saturday Night Live tima. Mislim da ću i krenuti u tom pravcu. Moja fora na vijest o Zelenskom i Putinu je prvo izazvala vakuum u prostoriji, a onda i eksploziju smijeha.

Ako se nešto promijenilo u svjetskoj stand-up komediji u odnosu na vrijeme od negdje prije korone, to je da su se ukazale - žene! Puno ih je više i sada su dominantne one koje nisu neophodno gay ili iz neke druge manje društvene grupe, već dolaze iz krugova onih "običnijih", ali jednako ubojitih. Također, rekao bih da je Kanada jača nego ikada! Iako su komičari i komičarke koje sam uspio vidjeti (ni blizu sve, jer zakoni fizike to ne dopuštaju!) bili na visini zadatka, oni sa sjevera; od Vankuvera, preko Toronta do Montreala - svi redom su me oduševili!

Ja sam bio... reprezentativan. Prve večeri u kultnom Laugh Factory klubu sam bio zvijezda programa, dok sam u drugom nastupu - u kojem sam dobio čast da budem u završnom programu festivala - bio dobar, ali ne i odličan. Stigao me umor, a malo me, za razliku od svih rasprodanih večeri festivala, zatekao prizor polupraznog The Second City kluba - srca čikaške komedije! Domaćini su, naime, bili odlučili da se festival završi u nedjelju u 21h, što se pokazalo kao pogrešna procjena. Amerikanci ponedjeljak shvaćaju dosta ozbiljno.

Po običaju, kada sam negdje gdje ima naših ljudi, složim i nastup na našem jeziku, a osobni rekord mi je Madrid gdje sam 2018. godine uspio okupiti čak 14 naših ljudi u publici! Chicago je druga priča po broju dijaspore s naših prostora, ali imao sam konkurenciju u vidu premijere i onda još dvije izvedbe predstave "Banović Strahinja" u produkciji lokalnog teatra, a u kojoj su čak glumili i dvojica mojih prijatelja. Ipak, odaziv je bio dobar. I glasan, što mi je jednako važno! Ovog puta je pravi bonus bilo gostovanje Julije Stojanove, Bugarke koja živi i radi stand-up u ovom gradu. Nije bila najavljena, pa je bila pravo iznenađenje, ali je jako dobro zagrijala publiku svojim pričama o iskustvima balkanskih imigranata, uz pokoji sočni detalj iz života sa svojim crnim dečkom.

Svaki put je slatko-gorko to ponavljajuće iskustvo kada ti prilaze ljudi iz publike i pitaju kako to da nikada prije nisu čuli za mene i da je ovo što su doživjeli puno bolje od onoga što je napravio/la __________ (upiši ime naše poznate osobe koja dođe sa svojom solo predstavom).

Ipak, teško da bi sve ovo bilo moguće da nisam imao domaćina kakvog se svijećom traži po kugli zemaljskoj! Slikar Roland Kulla je u svojoj velikoj kući kroz zadnjih tridesetak godina ugostio stotine putnika, uglavnom studenata i drugih umjetnika, koji bi mu se javili putem mreže World Chicago. I nije onaj koji će ti samo dati ključeve, nego pravi gospodin koji će te staviti u svoj auto i voziti po gradu i manirom iskusnog domaćina i glasom radijskog voditelja, pričati o svom gradu koji ćeš na taj način jako dobro upoznati. A onda te i odvede na ručak u omiljeni restoran Baraka Obame i preko štele sredi da sjednete za stol na kojem je ovaj pojeo svoj prvi ručak nakon inuguracije. Tako barem priča kaže, a na stolu je i slika! Sa sve potpisom.

Ovo stručno vođenje po gradu ostavi ti više vremena za neke druge stvari, ali iako me gospodin Roland poštedio tumaranja po gradu, zbog zauzetosti ostalim stvarima na festivalu nisam uspio otići ni na jedan program improvizacijske komedije, a Chicago je neupitno svjetska prijestolnica ovog žanra. Propust je to koji moram ispraviti prvom sljedećom prilikom. Uskoro, nadam se.

I bolje ću se obući. Dok kod nas ljudi roštiljaju u kratkim rukavima, ja sam se tu u par navrata smrznuo, kako bi se popularno opisalo, poput intimnih dijelova pripadnica ljepšeg i jačeg spola! Kako se čini, ništa toplije neće biti ni u New Yorku u koji danas odlazim, a o čemu više u sljedećem pisanju s ovog kraja svijeta!

P.S. I tek sjutradan ujutro sam upratio priču o oskarovskom šamaru, jer su gorili i mediji i društvene mreže, tu u Americi, ali i puno šire! Jedini pametan zaključak koji sam izvukao je da je to dokaz iluzije o snazi Putinove Rusije. Jer, ako ovaj nije iskoristio priliku da dovrši svoj posao u Ukrajini dok je cijeli svijet gledao u ovo u Hollywoodu - nikada neće!

( Peđa Bajović )