Hoće li Putin ostati predsjednik Rusije do 2036. godine?

Ruski predsjednik Vladimir Putin napunit će 70 godina 7. oktobra. Od tih svojih sedamdeset godina života, Putin je dvadeset godina proveo kao predsjednik države, a prvi put je izabran na tu funkciju 2000. godine.

S izuzetkom razdoblja između 2008. i 2012. godine, kada je funkciju predsjednika obavljao njegov bliski saveznik Dmitrij Medvedev, Putin vlada bez ikakve konkurencije i s neograničenim ovlastima. Trenutni mandat predsjednika Putina traje do 2024. godine, a taj datum je preduhitrio donošenjem ustavnih amandmana 2020. godine koji mu omogućuju da ostane na vlasti do 2036. godine, kada će imati 84 godine.

Mišljenja analitičara i dužnosnika u zemljama zapadnog tabora razlikuju se pogledu cijene koju ruski predsjednik mora platiti zbog pokretanja neopravdanog rata u Ukrajini.

Dok invazija sporo napreduje, suprotno početnim ruskim planovima, dosadašnji tok borbi otkriva pogrešne procjene ruskih obavještajnih službi, ali i zapadnih, u pogledu snage, opremljenosti i učinkovitosti otpora ukrajinske vojske.

Nema sumnje da postoje obavještajne greške kada su u pitanju procjene snage narodnog otpora i popularnosti ruskih snaga. Čini se da se većina Ukrajinaca protivi ruskoj invaziji na njihovu teritoriju, što predsjednik Putin, koji je svoju karijeru započeo kao agent sovjetske i ruske obavještajne službe, nije očekivao.

Rat protiv Ukrajine, koji je u suprotnosti s međunarodnim pravom i tradicijom evropskog kontinenta, naveo je mnoge predstavnike američke i evropske političke elite da ponovo zauzmu stav o potrebi svrgavanje ruskog predsjednika Putina.

Prije nekoliko dana američki predsjednik Joe Biden opisao je svog ruskog kolegu Putina kao “ratnog zločinca”, a prije toga ga je, tokom obraćanja o stanju Unije, koje je Biden održao 1. marta, opisao kao tiranina. ”Mnogi tirani vjeruju da se svijet urotio protiv njih. Historijska prekretnica u kojoj sada živimo dovest će do velikih promjena u sljedećem desetljeću, što se ne događa baš često”, rekao je.

Biden je dodao: “Postoji stvarna prilika za održavanje svjetske stabilnosti i smanjenje napetosti u mnogim dijelovima nakon što smo osujetili Putinov plan. Postoje velike negativne posljedice za Rusiju kao rezultat Putinovog poteza, invazije na Ukrajinu, dok zapadni tabor ima koristi od toga.” Odlučnim tonom je dodao: “Postoji realna šansa da će Putin dugoročno platiti visoku cijenu za ovu invaziju i na kraju propasti”.

Nekoliko dana nakon Bidenovog govora, republikanski senator iz Južne Karoline Lindsey Graham pozvao je da se izvede atentat na predsjednika Putina, tvrdeći da bi to moglo biti jedino rješenje za okončanje krize izazvane ruskim ratom protiv Ukrajine. “Jedini način da se ovo okonča je da se neko u Rusiji riješi ovog tipa”, rekao je Graham u svom gostovanju na Fox Newsu. “Učinit ćete svojoj zemlji i svijetu veliku uslugu”, kazao je.

S druge strane, Washington je, u koordinaciji sa svojim evropskim i azijskim saveznicima, uveo sankcije lično predsjedniku Putinu i desecima visokih ruskih dužnosnika, kao i stotinama istaknutih biznismena i oligarha u Rusiji koji su poznati po bliskosti s krugom predsjednika Putina. Zapadne sankcije dovele su do toga da mnogi Rusi izgube bogatstvo, a vrijednost ruske rublje pala je na rekordne nivoe u odnosu na dolar i euro.

Zapadne sankcije imaju za cilj pokazati koliko je visoka cijena daljnje vladavine predsjednika Putina. Sankcije, također, pokušavaju izazvati nervozu ruske elite zbog posljedica Putinove odluke da pokrene rat u Ukrajini.

Američki krugovi vjeruju da će Putin, bez podrške finansijske i industrijske ruske elite, teoretski teško zadržati svoju snažnu kontrolu nad polugama ruske države. Međutim, novija povijest pokazuje da međunarodne sankcije ne utječu na čelnike zemalja i autoritarne režime, iako ozbiljno pogađaju njihov narod. Danas je dovoljno pogledati na sjevernokorejskog predsjednika Kim Jong-una ili Sadama Husseina, iračkog predsjednika tokom 1990-ih, ili čak vladajući režim na Kubi u posljednjih 60 godina od uspjeha revolucije i nametanja mnogih američkih sankcija toj državi.

Daleko od američkih krugova, magazin ‘The Economist’, najugledniji sedmičnjak u svijetu, tražio je da predsjednik Putin plati cijenu za svoj rat. ‘The Economist’ primjećuje da je “odvratna istina da je gospodin Putin pokrenuo ničim izazvan napad na susjednu suverenu zemlju. On je opsjednut odbrambenim savezom koji se nalazi zapadno od njegove zemlje (NATO). On gazi principe na kojima se temelji mir u 21. stoljeću, zbog čega ga svijet mora natjerati da plati visoku cijenu za svoju agresiju.”

“Putinu će biti odbrojani dani ako ne uspije u Ukrajini, a njegova vojna kampanja znatno zaostaje za planiranim vremenskim okvirom”, rekao je James Heappey, britanski ministar oružanih snaga i zastupnik u parlamentu, u intervjuu za medije.

Heappey, bivši major u britanskoj vojsci, rekao je da Putinove snage nisu uspjele zauzeti velike gradove u Ukrajini tokom prvih sedmica borbi kako je predviđeno, što je dovoljan dokaz da ruski planovi nisu išli onako kako je zacrtano.

Rusija nije poznata po tačnosti svojih ispitivanja javnog mnijenja, ali se izvana doima da Putin uživa veliku popularnost među Rusima kao snažan predsjednik koji je pridonio stabilnosti zemlje i poboljšanju životnog standarda građana, nakon razdoblja nestabilnosti pod Borisom Jeljcinom.

Niko ne zna u kom pravcu idu borbe u Ukrajini, niti iko zna šta predsjednik Putin ima na umu. Rusija može postići svoje ciljeve, posebno ako ukrajinski predsjednik saopći da je otvoren za ideju neutralnosti svoje zemlje, te da u budućnosti neće biti priključivanja NATO savezu.

Naprotiv, Rusija bi mogla na duži period potonuti u novu močvaru u Ukrajini, što će dovesti do produženja razdoblja sankcija uvedenih toj državi, zbog čega će biti nemoguće zadržati životni standard na koji su Rusi bili navikli prije rata.

Ako Rusija izađe kao poražena strana iz svoje avanture u Ukrajini, to će biti znak da Putin neće ostati predsjednik do 2036. godine, kako se nadao.

Autor je pisac i politički analitičar iz Vašingtona, specijalista za američka pitanja

(Al Jazeera)

( Mohamed Elmenshawy )