Olaf Šolc i Robert Habek – njemački krizni menadžeri

Jedan je trezven do bola, drugi umije javno da pokaže da je ganut do suza. Kancelar Olaf Šolc i njegov zamjenik Robert Habek su dva različita tipa političara. Šta to govori o njihovom stilu rukovođenja?

Kada je Robert Habek, ministar privrede i vicekancelar iz redova Zelenih, ove nedjelje u Berlinu objavio nivo ranog upozorenja „Plana za vanredne situacije sa gasom“, na licu mu je pisalo – zabrinutost.

Zapad i EU se spore sa Rusijom koja želi da joj se isporuke gasa u bliskoj budućnosti plaćaju u rubljama. Njemačka vlada to odbacuje. Šta će se desiti ako Putin potpuno zaustavi isporuke? Habek kaže: „To ne mogu da vam kažem." On ne kaže: „To se neće dogoditi, jer imamo ugovore.“ On jednostavno kaže da ne zna.

Primjetno je da Habek često kaže da nešto ne zna. I zaista odgovara na postavljena pitanja. To je krajem decembra uočio i bivši voditelj ZDF-a Klaus Kleber, koji je otišao u penziju. Kleber je tada za list „Minhener Merkur“ rekao da se Habek interesuje za pitanja koja mu se postavljaju i da pokušava na njih da odgovori. „On nema uvijek zaista ubjedljiv odgovor, ali se uključuje u razgovor“, kaže Kleber.

Šolc i njegova stoička smirenost

Kleberova ocjena Olafa Šolca bila je manje pozitivna. Kancelar je manje zainteresovan za pitanja i odgovara kako mu padne na pamet. On to radi kada ne želi da odgovara na pitanja. I koliko god pitanja bila prodorna i direktna, Šolc izmiče i ne dozvoljava da se omete njegova stoička smirenost.

Iz vremena dok je bio premijer Hamburga na snazi je tzv. „Prvi Šolcov zakon“, a on glasi: „Nikada nismo uvrijeđeni, nikada nismo histerični“. Ali, kancelar ponekad djeluje toliko kontrolisano, trezveno i racionalno da bi se moglo pomisliti da mu nedostaje empatije.

Kada je 2011. apsolutnom većinom prvi put izabran za gradonačelnika u Hamburgu, to je bilo „nešto veoma, veoma posebno“, rekao je Šolc nedavno u jednom TV-intervjuu.

„I rado ću vam priznati da sam, kada sam dobio prve izvještaje o tome, morao da uđem u prostoriju u kojoj bih bio sam“. Uzgred, priča se da je isto to uradio i tokom večeri nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora.

Habek otvoreno pokazuje emocije

Da se raduje sam? Robertu Habeku to ne može da se dogodi. Ministar ekonomije pokazuje emocije i u javnosti. Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, na njemu se video očigledan šok zbog rata. A u jednoj emisiji na ARD-u neposredno prije ruskog napada na Ukrajinu, Habek se vidno uzdržavao da ne zaplače.

„Djelujete prilično potreseno, rekla je voditeljka, na šta je Habek odgovorio: „Ja ne moram da se borim u ovom ratu i neću ni umrijeti, ali ako se to dogodi, mnogi ljudi će umrijeti.“

Habek nikada ne pokušava da sakrije svoja osjećanja i to se uklapa u sliku promišljenog i pragmatičnog, ali i neideološkog političara Zelenih. I to mu ide u prilog.

Kada je nedavno otputovao u region Persijskog zaliva da u Kataru traži dodatne isporuke gasa, Habek je sa sobom poveo i televizijski tim svog ministarstva koji je producirao video-snimke za društvene mreže. Prikazali su ga, recimo, kako zamišljeno stoji na plaži u Dohi i gleda u vodu. Bilo je i uvida u njegovu svakodnevicu kao ministra koji je pod stresom: danima nije odlazio u Berlin u kupovinu i svoj musli za doručak miješao je sa vodom. Sve to nailazi na dobar prijem kod ljudi u Njemačkoj i Habek je toga svjestan.

Šolc je potpuno ogradio privatni život

Uvid u privatnost? Tako nešto je Olafu Šolcu strano. Oduvijek je svoj privatni život držao van politike. Priznati greške, pokazati slabosti? Nezamislivo.

„Da li Njemačka ima rukovodstvo koje zaslužuje“, upitao ga je nedavno jedan TV-voditelj, aludirajući na izjavu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koji je pozvao Njemačku da se ponaša više kao lider.

Kancelar je samouvjereno odgovorio da misli da je pokazao „prilično brzo i dosta“ liderstva.

„Ako neko to vidi drugačije, ja to rado dozvoljavam, jer je to dio demokratije i slobode izražavanja. Ali nije realno da je to ozbiljan stav.“

To bi u prevodu te tipične Šolcove rogobatne rečenice značilo sljedeće: Ja sam uradio sve kako treba i griješi onaj ko to vidi drugačije. I to već graniči sa arogancijom. Ali, Olaf Šolc je ionako oduvijek bio blagosloven nepokolebljivim samopouzdanjem. Politički je aktivan više od 40 godina, u karijeri se popeo na visoke funkcije, ali je takođe pretrpio i brojne neuspjehe i poraze. Pa ipak bi uvijek bez prigovora ustajao i nastavljao dalje. Sumnja u sebe bi ga samo usporila.

On to svoje samopouzdanje crpi i iz znanja. Šolc je neko ko se uvijek dobro pripremi. Kancelar iza kulisa radi mnogo i vrijedno. Pažljivo čita sva dokumenta, uvijek je sveobuhvatno obaviješten i zna svaki detalj. Voli da misli da je pametniji od drugih. U kabinetu njegove prethodnice Angele Merkel su Šolca, koji je tada bio ministar finansija, u šali su zvali Kefalo, po liku iz crtanog filma Štrumpfovi. A to u prevodu znači: Ja sve znam.

Robert Habek ne želi tako da izgleda. Tokom posjete Ukrajini u maju prošle godine, u vrijeme dok je još bio na čelu Zelenih, izjasnio se za isporuku oružja toj zemlji. U tom trenutku to niko u Njemačkoj nije želio ni da čuje, čak ni njegova stranka. Ali to je pokazalo koliko Habek može da bude pragmatičan. On potom više nije pominjao svoj zahjtev, jer je procijenio da je to u tom trenutku beskorisno. Čak i sada, kada se većina političara u Njemačkoj zalaže za isporuku oružja, Habek se ne vraća na svoj stari zahtjev. Bio je u pravu, svako o tome može da se informiše i njemu je to dovoljno.

Mali skandal u Bundestagu

Šolc i Habek se razlikuju i po spontanosti. Govor iz glave kancelaru leži isto tako malo koliko i improvizacija. To je nedavno izazvalo skandal kada je ukrajinski predsjednik Zelenski održao govor u Bundestagu video-vezom iz Kijeva. Iako je u parlamentu unaprijed dogovoreno da se ne reaguje debatom, govor je bio toliko impresivan da je to zapravo bilo primjereno. To mora da je primijetio i kancelar. Trebalo je da jednostavno i spontano ode do govornice i kaže nekoliko riječi, ali on to nije želio da uradi nespreman.

Dok Šolc prvo mora da razmisli i isplanira, i uvijek pokušava da što je moguće više nevažnih stvari unapred eliminiše, Habek se ne libi da pravi greške. U Kataru nije mogao da izbjegne da se otvoreno pozabavi teškom situacijom sa ljudskim pravima u zemlji, to je bilo jasno. Gotovo lakomisleno je tokom putovanja izjavio: „Malo sam se zabrinuo, pa, kako bi bilo ako bih se otvoreno obratio? Da li će da me izbace? Ali, uopšte nije bilo tako.“

„Tip ima nuklearno oružje!“

Tamo gdje Šolc vaga svaku riječ i nikako ne želi da kaže ništa što bi mu moglo da mu se zamjeri, Habek ponekad formuliše rečenice kao da ne daje intervjuu, već razgovara s nekim privatno.

„Uz sve što može zbog zaustavljanja isporuke gasa iz Rusije, to je i dalje manje zlo. Mislim, taj tip ima nuklearno oružje“, rekao je Habek za DW. „Tip“ – to je zapravo ruski predsjednik Vladimir Putin.

Ono što je zajedničko Olafu Šolcu i Robertu Habeku, međutim, jeste saznanje da ova istorijska prekretnica zahtjeva mnogo preispitivanja svih članova vlade i da i jedan i drugi moraju merodavno da upravljaju tim procesom. To se odnosi i na pitanja energetske bezbjednosti, gdje Zeleni moraju da žive s činjenicom da će se fosilna goriva duže koristiti, ali to isto važi i za pacifizam. Ministar privrede iz redova Zelenih stalno govori da vladanje nisu „muzičke želje“.

Za vladu je važno da, pored partija koje je čine, u budućnost povede i narod. U budućnost koja iz sadašnje perspektive deluje prilično neizvjesno. Različita priroda dvojice vodećih političara Šolca i Habeka definitivno bi mogla da bude od pomoći. Jer, u osnovi su njih dvoje često istog mišljenja.

( Deutsche Welle )