Ljekovite i bitne (auto)refleksije
Predstava “Djeca sunca”, po tekstu Maksima Gorkog i u režiji Jovane Tomić, i večeras na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta u 20 časova
Nova predstava Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) “Djeca sunca” vraća nas teatru kao pokretaču razgovora, aktivnom i angažovanom sudioniku društva i glasnogovorniku koji postavlja pitanja, a udaljava se od površne zabave i kiča koji se nekada nađu na repertoaru. Komad, po tekstu Maksima Gorkog, u režiji mlade srpske rediteljke Jovane Tomić, na programu je i večeras u 20 časova na Velikoj sceni CNP-a.
Pitanja koja postavlja Maksim Gorki publiku podstiču posmatranju društva i sebe samih, sopstvenih zajednica u kojima obitavamo, a djeluje da se iste teme i problemi protežu od njegovog doba do danas, nanovo oživljavajući razgovor i polemiku. To potvrđuje i glumac Milivoje Mišo Obradović koji igra Protasova, naučnika udubljenog u svoje hemijske eksperimente.
”Umjetnost je tu kao plod ljudskog duha, kao mnoštvo plodova koje mi treba da kušamo i vidimo šta nam treba. Ovim komadom mi smo na scenu iznijeli mnogo tema i pitanja, a to su stvari koje se ne mogu izmjeriti i ocijeniti, a koje nudimo publici”, kaže Obradović.
Adaptaciju teksta potpisuju rediteljka Jovana Tomić i Dimitrije Kokanov koji je i dramaturg, scenografkinja je Jasmina Holbus, kostimografkinja Selena Orb, asistentkinja kostimografkinje Gordana Bulatović, kompozitor Luka Mejdžor, koreograf Igor Koruga, a izvršna producentkinja Janja Ražnatović.
Kada igramo klasike i stvari u kojima se kriju ozbiljne i vječne teme, mislim da je važnije da shvatimo predstavu i pozorište kao nešto iznad onog nivoa komentara ‘dobro-loše’”, poručuje glumac Milivoje Mišo Obradović
Obradović dodaje da su Dimitrije Kokanov i Jovana Tomić u fokus komada postavili one teme koje korespondiraju s današnjicom i koje su, kaže, iznijeli na pametan i značajan način. Tako bi volio i da publika pristupi predstavi.
”Ja bih mnogo volio da i ovu i svaku drugu predstavu svi posmatramo ne kao rezultat koji smo postigli, već kao povod za razgovor u društvu i zajednici. Normalno je i za očekivati da nekada budemo bolji, nekada lošiji, ali kada igramo klasike i stvari u kojima se kriju ozbiljne i vječne teme, mislim da je važnije da, i mi kao glumci i igrači i publika kao posmatrači, uspijemo da shvatimo predstavu i pozorište kao nešto iznad onog nivoa komentara ‘dobro-loše’ i slično”, poručuje Obradović.
Radnja je smještena u doba kolere 1862. godine u Rusiji, a tekst je objavljen 1905. u vrijeme Ruske revolicije, a bez obzira na to Obradović igra Protasova, lika iz komšiluka iz 2022. godine, kreativnog i punog ideja, posvećenog naučnika čija saznanja propadaju, a koji u svojoj pasiji prema nauci zapostavlja druge oko sebe.
”Za mene je najveći poraz kad je djelanje ljudi kao što je Protasov, koji imaju ideje i čije velike misli svijetle jalovo. To nekako zvuči poznato. Svi smo puni nekih ideja i nekih velikih priča, ali nam nedostaje realizacije ili te ideje moraju biti valorizovane u kapitalizmu. A za ideju se, kako kaže Liza u komadu, treba žrtvovati, a svi mi bismo da stalno budemo na nekoj žurci. U ovom komadu se ništa drugo ne dešava osim što se, kao i mi, bavi životom, emocijama, nekim malim prizemnim iluzijama, i u tome prolazi taj život”, kaže Obradović.
On ponovo ističe da je poenta komada “Djeca sunca” upravo da pokrene pitanja, podstakne razgovor i dijalog, promišljanja i želju za promjenom - u sebi i zajednici, ali i opstankom u društvu u kojem su klasne razlike prilično izražene, jer se, kaže Obradović, “na kraju sve svede na dobrog starog Marksa i na klasnu borbu”...
”Jer, najlakše je ocijeniti i glumce i reditelje ako krećemo od pristupa je li nas predstava zabavila ili nije i ko je kakav bio”, smatra Obradović i dodaje da čitava predstava nudi spektar likova i situacija u kojima se svako može prepoznati.
”Posmatrajući predstavu i tekst Maksima Gorkog, shvatamo da svakog od nas ima u svim likovima, i u Protasovu, Vaginu, Lizi, Jeleni... Te autorefleksije su vrlo bitne i mogu biti i te kako ljekovite. A ako nas iskustva iz literature, jer ovo su sve proživljene stvari koje je neko doživio, i ako mi sa tim nemamo komunikaciju i ne umijemo da naučimo iz toga, gdje smo mi onda danas? U tom vremenu istom Čehov govori da će ljudi za 100-150 godina biti bolji, plemenitiji i tako dalje, a mi smo ti ljudi u koje je on vjerovao”, podsjeća Obradović i tako nameće jedno od brojnih pitanja koja ostaju nakon predstave: Da li smo zaista bolji i plemenitiji ljudi nego što su to bili oni prije vijek i po?
U predstavi, pored Obradovića, igraju i Sanja Vujisić, Vanja Jovićević, Slavko Kalezić, Stefan Vuković, Lara Dragović, Olivera Vuković, Lazar Dragojević, Jovan Dabović i Mirjana Spaić.
( Jelena Kontić )