Bez stabilne vlade teško u EU

Evropska unija (EU), posebno neke njene članice, teško prihvataju države koje imaju probleme s političkom stabilnošću, pa će formiranje stabilne iIi proevropske vlade sigurno biti važan faktor napretka Crne Gore, ocijenio je bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović.

On je u intervjuu “Vijestima” rekao da se sukobi na političkoj sceni u Crnoj Gori stavljaju u evropskim krugovima u kontekst vrlo teških i složenih odnosa Istoka i Zapada, Rusije i NATO saveza, sigurnosti u okviru samog NATO-a, te kontekst nerazriješenih odnosa među državama bivše Jugoslavije.

”Sve to otežava put Crne Gore u EU”, kazao je Josipović.

Poručuje da borba protiv korupcije i borba za kvalitetno pravosuđe i pravnu državu nikada ne prestaje, pa ni nakon ulaska u EU.

Crna Gora već deset godina pregovara sa EU. Gdje Vi vidite problem, s obzirom na ovako dug period pregovora? Da li će nova metodologija dodatno usporiti put Crne Gore ka EU, s obzirom na strože kriterijume?

Prepoznajem dva problema. Jedan, onaj jednostavniji, odnosi se na ispunjavanje uslova, te zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Crna Gora ima određene probleme u odnosu na poglavlje koji se odnose na vladavinu prava, a i na neke reforme koje treba sprovesti. Lično, to smatram manjim problemom koji bi se mogao relativno brzo riješiti. Drugi je problem političke naravi. EU, posebno neke njene članice, teško prihvataju u članstvo države koje imaju probleme s političkom stabilnošću. Crna Gora je, nažalost, u situaciji da ima određene probleme te naravi. Problem je da su u pogledu njih kriterijumi puno fluidniji i da je teže uvjeriti svaku pojedinu državu da problemi nisu takve naravi da bi spriječili prijem u EU. Jedan dio država, mislim da tu spada i Hrvatska, smatraju da države u regiji, bez obzira na određene probleme koje imaju, treba što prije primiti u EU i da će upravo članstvo u EU olakšati ili razriješiti političke probleme koji postoje. Ali, tu filozofiju ne dijele svi…..

U Crnoj Gori je politička situacija nestabilna što dodatno komplikuje pregovore sa EU, iako je većina građana za ulazak u EU. Šta biste preporučili našim političarima kako bi prevazišli međusobne netrpeljivosti zarad zajedničkog cilja, a to je pristupanje EU?

Mislim da u Crnoj Gori nije problem neko izraženo antievropejstvo, nego fundamentalne političke razlike koje su očito danas na crnogorskoj političkoj sceni važnije od pitanja članstva u EU. Formiranje stabilne iI proevropske vlade sigurno će biti važan faktor napretka Crne Gore ka članstvu u EU. Dodatno, sukobi na političkoj sceni u Crnoj Gori stavljaju se u evropskim krugovima u kontekst vrlo teških i složenih odnosa Istoka i Zapada, Rusije i NATO saveza, sigurnosti u okviru samog NATO-a, te kontekst nerazriješenih odnosa među državama bivše Jugoslavije. Sve to otežava put Crne Gore u EU.

Predstavnici sadašnjeg sastava Evropske komisije više puta su ponovili da Crna Gora može biti naredna članica EU. Mislite li da je to realno?

Apsolutno! U poređenju s ostalim potencijalnim članicama EU, Crna Gora je, uprkos problemima, znatno bliže od većine njih. Ali, ta formulacija o “narednom članstvu” ne govori koji je to realni rok. On se može, nažalost, protegnuti i na više godina. Važno je nastaviti s pravnim i političkim reformama, naravno, i u EU imati saveznike koji uporno zagovaraju članstvo Crne Gore u EU. Drago mi je da je Hrvatska upravo takav saveznik Crnoj Gori.

Iz EK ponavljaju da im je prioritet proširenje na Zapadni Balkan, međutim odbijaju da odrede rok kada bi to moglo da se desi. Šta je razlog tome?

Mislim da je prilično jasno da je razlog u tempu reformi s jedne, te političkim problemima koje sam već naveo s druge strane. Još jednom, reforme mi se čine manjim problemom.

Da li je zbog situacije u Ukrajini stabilnost Crne Gore i regiona ugrožena na koji način?

Političke i bezbjednosne analize pokazuju kako je moguće da rat u Ukrajini u kontekstu sukoba Zapada i Rusije dovede do destabilizacije država u kojima Rusija ima političke interese, direktne ili indirektne. Događaji iz nedavne prošlosti pokazuju da Crna Gora spada u taj krug. Međutim, Crna Gora kao članica NATO saveza je u boljoj poziciji od nekih drugih zemalja i vjerujem da će svoje unutrašnje probleme riješiti na način koji neće ugroziti njenu sigurnost i stabilnost.

Može li rat u Ukrajini biti podsticaj EU da ubrza pregovore sa Crnom Gorom?

To je moguće, ali, treba biti svjestan da to zahtijeva i da Crna Gora ubrza reforme. Ne vjerujem da će EU snažnije odstupiti od kriterijuma za prijem sadržanim u pregovaračkom procesu.

Problemi koje Crne Gora ne uspijeva godinama da riješi su korupcija, kriminal, kao i nezavisnost sudstva. Kako se Hrvatska izborila sa tim?

Nijedno se društvo nije riješilo korupcije i kriminala. Ali, u nekim je zemljama ona, kao i stanje u pravosuđu daleko od onoga koje se može smatrati neopasnim za globalnu karakterizaciju društva kao demokratskog, onog u kojemu postoji vladavina prava. Hrvatska je dugo imala sličan problem. Ali, pokazalo se da je Hrvatska, i u pogledu odnosa prema korupciji i organizovanom kriminalu, posebno u pogledu odnosa prema ratnim zločinima, u vremenu pregovora napravila ozbiljne iskorake. U zatvoru su završili, ne samo osobe poznate kao važni članovi kriminalnog miljea, već i ministri, visoki dužnosnici i vojnici, pa i sam premijer. Nakon svega, primljeni smo u EU, ali i dalje imamo ozbiljne probleme s pravosuđem koje ne funkcioniše kako treba, a i korupcija na visokom nivou ponovo je prisutna. Mislim da treba biti svjestan kako borba protiv korupcije i borba za kvalitetno pravosuđe i pravnu državu nikada ne prestaje, pa ni nakon ulaska u EU.

Kako ocjenjujete inicijativu Zapadni Balkan? Da li bi Crna Gora trebalo da se priduži Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji?

Inicijativu smatram svojevrsnim treningom za EU i načelno dobrom uvertirom za članstvo u EU u kojoj bi države Zapadnog Balkana pokazale, i sebi, i EU, da mogu funkcionisati i sarađivati u okviru nadnacionalnih zajednica. S druge strane, razumijem strah onih zemalja koje se boje da se projekat ne izrodi u neki oblik hegemonije Srbije. Zato, ne bih davao savjet Crnoj Gori hoće li se pridružiti ili ne. Za Crnu Goru je to osjetljiva odluka i sama mora odgovoriti na pitanje je li spremna na zajedništvo kakvo nudi inicijativa, posebno u kontekstu ne baš bajnih odnosa sa Srbijom te svojih unutrašnjih političkih problema.

Vučić bi da sjedi i na ruskoj i na evropskoj stolici

Da li Srbija trenutno propušta šansu da u skorije vrijeme privede kraju pregovore sa EU? Šta je sa BiH, kakva je, prema Vašem mišljenju, njena evropska perspektiva?

Mislim da je svima jasno da predsjednik (Aleksandar) Vučić kao dominantna politička figura Srbije nastoji sjedjeti na dvije stolice, i na ruskoj, i na evropskoj. Takvoj politici dolazi kraj. Moraće se odlučiti na koju će stranu i tu odluku možemo očekivati nakon predstojećih izbora. Bilo bi dobro da Srbija definitivno odluči biti evropska država. Ali, odabir je na Srbiji, naše su želje irelevantne. Članstvo Srbije u EU zavisi od reformi, prihvatanju evropskih vrijednosti i politika, uključivši i odnos prema susjedima.

U BiH je stanje još neizvjesnije. U okviru BiH postoje dramatično različite politike. Republika Srpska očito koordinira svoju politiku sa Srbijom i od političkih stavova Srbije zavisiće i njena pozicija u tijelima BiH. Stvari u BiH dodatno komplikuje sukob Bošnjaka i Hrvata o izbornom zakonodavstvu pa je došlo do neočekivane koalicije Dodika i Čovića u važnim pitanjima, ne samo o unutrašnjim pitanjima BiH, već, vidjeli smo po nedavnom glasanju u Domu naroda, i u pogledu odnosa prema ratu u Ukrajini. Iako sam veliki zagovornik članstva BiH u EU, mislim, nažalost, da u sadašnjim okolnostima ono nije za očekivati.

Otvorena pitanja nisu “vruća”, ali se moraju riješiti

Između Crne Gore i Hrvatske još postoje neka otvorena pitanja, kao što su Prevlaka i brod Jadran. Ima li izgleda da se to ubrzo riješi?

Da, tu su i druga pitanja, poput granice na moru, odnosa prema manjinskim zajednicama ili kulturnoj baštini. Dobro je da ta pitanja nisu “vruće” naravi. Međutim, moraće se riješiti, kad-tad. Lično sam predlagao da se najvažnija pitanja, ona granična, riješe pred Međunarodnim sudom pravde. Naime, teško je zamisliti da će javnosti naših zemalja prihvatiti neke dogovore u kojima se ne ostvaruju maksimalistička teritorijalna očekivanja. Međutim, vlade tako što do sada nisu prihvatale. Druga se pitanja zaista mogu riješiti na bilateralnom političkom nivou i tu je moguće lakše naći kompromis. Bilo bi dobro da do toga dođe što prije.

( Biljana Matijašević )