Buča - mračna despotija ne smije da pobijedi

Svijet je šokiran groznim ruskim zločinima tokom invazije na Ukrajinu. Slučaj Buče pokazuje da mir u Evropi može da postoji samo ako ruski ratni zločinci polome zube na Ukrajini, smatra novinar DW Ojgen Tajze.

Buča, Irpin, Gostomelj, Marijupolj, Trostjanec - spisak ukrajinskih mjesta koja u očima svjetske javnosti simbolizuju grozote ruskoga agresorskog rata postaje sve duži. Muškarci vezanih ruku ubijeni metkom u potiljak, žene ubijene iz vatrenog oružja samo zato što su se usudile da izađu iz podruma, škole i bolnice razorene bombama - izgleda da je u ovom ratu nasumično ubijanje civila karakteristično za postupanje Rusa protiv Ukrajinaca. Društvene mreže su zaista preplavljene izvještajima ukrajinskih očevidaca i potresnim slikama nakon oslobađanja nekih mjesta.

Nekada Njemci, sada Rusi

Jedno od mjesta takvih ruskih varvarskih zločina - u međunarodnoj javnosti daleko manje poznato nego Marijupolj ili Buča - jeste Peremoga. I to selo, pedesetak kilometara istočno od Kijeva, nakon jednomjesečne okupacije gotovo potpuno je razoreno i opljačkano. Tragična sudbina Peremoge ima poseban značaj.

To selo se do 1945. zvalo Jadlivka i već je jednom bilo simbol zločina okupatora. U Drugom svjetskom ratu Njemci su potpuno spalili Jadlivku - to je bila zvjerska odmazda za napade partizana. Nakon rata selo je ponovo izgrađeno i preimenovano u Peremoga - što na ukrajinskom znači pobjeda.

Šest decenija kasnije sam kao student imao priliku da sarađujem na jednom posebnom projektu - mladi Njemci i Ukrajinci su godinama u ljetnjim radnim akcijama obnavljali školu u Peremogi. Taj znak pomirenja koji sam doživio impresionirao me je za čitav život kao i mnoge druge u Ukrajini i Njemačkoj. Činiti dobro kako bi se zajednički nadvladali zločini ranijih generacija - to je poseban temelj za pravo prijateljstvo, za zajednički pogled u budućnost. Najbolja garancija da se grozote prošlosti nikada više ne ponove.

Prijateljstvo nakon pomirenja sa Njemačkom

Srećan sam što današnju Njemačku i Ukrajinu povezuje prijateljstvo koje počiva na istim vrijednostima kao što su demokratija i sloboda. Uz svu opravdanu kritiku iz Ukrajine zbog sumnjivih njemačkih poslovnih odnosa sa Rusijom i nepodnošljivog dugogodišnjeg gledanja kroz prste diktatoru u Moskvi, Njemačka ipak u najtežem trenutku stoji uz Ukrajinu - da li tako što podržava izbjeglice ili tako što isporučuje oružje za samoodbranu.

Osam decenija nakon njemačkog, Ukrajinu sada gazi ruski rat uništenja. Kao i njemački okupatori nekada, i današnji okupatori ne pokazuju nikakvo saosjećanje sa civilnim stanovništvom. Za Njemce su Ukrajinci tada bili "ljudi niže rase". Za Ruse su oni danas smrtni neprijatelji koje treba eliminisati, jer oni njihovu težnju za slobodom i samoodređenjem doživljavaju kao egzistencijalnu prijetnju svom ruskom postimperijalističkom poimanju sebe.

Mržnja prema "ukrajinskim izdajnicima"

U glavama većine Rusa nikada nije prestala da postoji njihova izgubljena imperija. A okretanje Ukrajine prema Zapadu u tom šokantno retrogradnom načinu razmišljanja predstavlja veleizdaju. Čak 86 odsto Rusa, prema najnovijim anketama nezavisnog ruskog instituta za istraživanje javnog mnjenja Levada, odobrava intervenciju ruske vojske u Ukrajini.

U staljinističkom društvu, kakvo je ponovo nastalo pod Vladimirom Putinom, za "neprijatelje naroda" uvijek je važila najstroža kazna. To su Ukrajinci znali i prije ovog rata, i u Peremogi. Samo 30 kilometara od toga sela, u jednom predgrađu Kijeva, neposredno prije Drugog svjetskog rata sistematski su ubijene hiljade Ukrajinaca i pokopane na mjestu ubistava u jednoj šumi - samo zato što ih je moskovski režim Josipa Visarjonoviča Staljina proglasio neprijateljima. Danas su svi Ukrajinci izdajnici i neprijatelji ako ne dočekuju okupatore aplauzom.

Ukrajinci mogu samo da pobijede

Koliko god šokantno bilo ubijanje i pljačkanje okupatora, toliko ohrabruje uspješna odbrana Kijeva i drugih gradova. Zapadni partneri se ne smiju obeshrabriti u podršci Ukrajini svim sredstvima, čak ni u slučaju dalje eskalacije Moskve. Jer, pobjeda Ukrajinaca protiv ruske despotije bila bi šansa za čitavu Evropu. Evropu koja se upravo na strani Ukrajinaca ponovo definiše kao zajednica vrijednosti.

Radi se o mirnoj budućnosti Evrope. Samo u slučaju neuspjeha ovog sramotnog napada decenijama njegovani ruski kult rata mogao bi da dobije pukotine. Agresivna diktatura u Moskvi svoje sopstveno stanovništvo omamljuje ratom uz pomoć masovne propagande. Perfidno je to što taj zločinački režim svoj legitimitet bazira na mitu sovjetske pobjede nad nacističkom Njemačkom. Dokle god se Rusi u svom revizionističkom ludilu osjećaju nepobjedivo, trajnog mira u Evropi biti neće. Jer, dok smo mi u Evropi iz Drugog svjetskog rata naučili da se takve strahote više nikada ne smiju ponoviti, u Rusiji je veoma omiljen slogan "možemo to da ponovimo" (можем повторить). Pritom se ne radi o ničemu manjem nego o osvajanju Berlina.

Peremoga znači pobjeda. Razoreno selo će nakon pobjede nad agresorom Rusijom biti ponovo izgrađeno. Da li će Rusi barem nekoliko generacija kasnije razmišljati o sudbini tog sela, kao nekada Njemci - to zavisi od toga šta će na ruševinama ovog rata još ostati od Putinovog zločinačkog režima.

( Deutsche Welle )