Pobjednik Vučić, desničar u strahu od desnice

Aleksandar Vučić, novi/stari predsjednik Srbije, izjavio je u prvom obraćanju nakon izbora: “Srbija se dramatično pomerila u desno”.

Ovo je najvažnija izjava u inače očekivano dosadnoj noći proglašenja rezultata izbora. Sve je bilo jasno, osim koliko će uzeti ekstremna desnica.

Kada jedan deklarisani, i dokazani, desničar da izjavu o zabrinutosti zbog dramatičnog skretanja Srbije udesno, koja je već većinski desno, lako je zaključiti da je već sad jasno da će mu, iako je lako osvojio izbore, biti mnogo teže nego u prethodnom mandatu vladati osvojenom zemljom.

Vučić neprestano u svom političkom proizvodi radikalnu desnicu, da preuzmu siledžijske sukobe sa neistomišljenicima i govore ono što on misli, ali ne želi da kaže zbog kakve takve slike o sebi kao reformatoru u zapadnim političkim krugovima. Zapad zna da je ta slika lažna, ali je sasvim dovoljna za nivo očekivanja koji ima od Srbije, a to su sankcije Rusiji i priznanje Kosova. Ispunjenjem ta dva zahtjeva, što se tiče Zapada, Vučić može da radi sa Srbijom iznutra šta god hoće.

Zabluda koju je imao je da može takvu desnicu da drži ispod izbornog cenzusa, na marginama tabloida i da može da je kontroliše, obila mu se o glavu. Političko oružje koje je stvorio, nije više bijesni pitbul na uzici koju čvrsto drži, slobodno je, u parlamentu je i okrenuće se protiv njega. Rat u Ukrajini, radikalizavao je dodatno političke odnose u Srbiji i proizveo agresivni proruski narativ kao novi politički korektiv svih budućih poteza što su Vučiću došli na naplatu.

Opozicija će ponovo biti u parlamentu Srbije, što je dobro iako je osvojeni rezultat značajno manji od očekivanog. Nezadovoljstvo građana Srbije je barem za dvocifreni procenat veće od osvojenog izbornog rezultata što znači da opozicija i ovaj put nije uspjela da to nezadovoljstvo artikuliše u ozbiljniji politički rezultat. Sami znaju zašto nisu bili ubjedljivi, a ako ne znaju, onda su u ozbiljnom problemu, jer samoljubivost sebi mogu dozvoliti samo pobjednici, a ne po ko zna koji put poraženi. Za nadati je se da će opozicione prvake parlamentarni život razbuditi iz zablude da će neko doći sa strane i riješiti probleme Srbije, jer neće.

Moramo, pokret aktivnih gradjana i vrijednih ljudi je postao parlamentarna stranka, što je Odlično. Pokret koji godinama brani pravo običnih ljudi na život, hrabrim društvenim aktivizmom i znanjem imaće priliku da kontroliše i komentariše kao snažan korektiv politički život Srbije na samom izvoru stvaranja budućih odluka. Biće samim tim vidljiviji i snažniji, zaštićeniji imunitetima od nekih budućih huligana pod fantomkama. Nagrada je ovo za iskrenu i beskompromisnu borbu koju vode i koja nije prestajala ni tokom kampanje.

Vučić je u Republici Srpskoj osvojio 90% glasova od ukupnog broja izašlih na izbore. To šalje poruku šta žele ovdašnji birači, kakvog vladara, što znači da će Dodik oduvati naredne izbore. Ovdašnja opozicija ne treba da se ljuti zbog toga, značajno su Dodiku pomogli da bude tako, pa to mogu smatrati i svojim uspjehom.

Što se tiče izbora u Srbiji, ostao je još Beograd kao relativna nepoznanica i ko će s kim formirati vlast, gdje Vučić sa osvojenih 39% glasova ima mnogo lakši zadatak od opozicije u pokušaju formiranja nove vlasti glavnog grada Srbije.

Bolje se realno nije moglo očekivati, sa ovolikom kontrolom resursa i brutalnom kontrolom medija Vučić nije imao šansu da izgubi izbore. On je bio u svakodnevnoj permanentnoj kampanji još od prošlih izbora, izlazio je iz frižidera što je na koncu iskoristio i kao poruku.

Sa druge strane pobjeda u ovakvim okolnostima podrazumijeva jedan potpuno novi raspored političkih karata i sigurno ne znači laganu partiju kao do sada, već tešku političku borbu koja je već počela.

(6yka.com)

( Aleksandar Trifunović )