E-sport će prevazići svaki drugi sport na planeti

Igricu Dota 2 poznaje kao malo ko, pa pored toga što je jedan od najboljih gejmera na ovim prostorima Vladimir Roganović je često na takmičenjima u ulozi sudije ili komentatora. No, obično su gejmeri vezani za jednu igricu, ali on svoje znanje širi i kad su druge u pitanju. Nema gejmerske rezultate za ostale igrice kao za Dotu, ali ih poznaje i igra, ali kroz svoje recenzije četvrtkom u Vijestima sa svijetom gejminga upoznaje čitaoce.

O svemu tome priča za Magazin...

Kad i kako si počeo da igraš igrice?

Postoje generacije koje nijesu vidjele kompjuter cijelo svoje djetinjstvo, postoje generacije kakve su danas koje odrastaju sa kompjuterom od svog rođenja, a onda postoje i generacije poput moje, koje su u ranom djetinjstvu okusile digitalni svijet. Bio sam jako mali, imao sam možda tri godine kada sam prvi put vidio kompjuter. Naravno nijesam mu smio ni prići inače bih dobio opasku od nekog starijeg, tada su kompjuteri ipak bili veoma rijetki i laptop koji je otac donio iz Danske 2003. ili 2004. godine bio je jedan od rijetkih u Crnoj Gori. Gledao bih oca i strica kako se mijenjaju po cijelu noć i igraju tada novu igru Age of Mythology koju smo svi zvali AoM. Nijesu znali da se igra može nastaviti pa su se otac i stric smjenjivali, čak ih je jednom i đed zamijenio, jer su morali ići na posao. Kako sam tada bio još mali, uživao sam gledajući njih kako igraju, te sam i sam započeo nakon što sam ih ubijedio da neću ništa pokvariti! Dakle, započeo sam igrati igrice 2003. ili 2004. godine uz oca i strica.

Ljudi te dosta vezu za Dota 2 igricu, iako nijesi od nje počeo?

Moja prva igrica je zapravo kao što sam pomenuo bila AoM, strateška igrica u realnom vremenu, koja se odvija u drevno doba u staroj Grčkoj i na potopljenom ostvru Atlantidi. Istina je da me ljudi najviše vezu za Dota 2 i to upravo iz razloga što sam u toj igri najbolji. Ne možete pričati o DotA sceni u Crnoj Gori, a da se ne pomene @vlado_skaljari. Bio tu kao igrač, sudija ili komentator, prisutan sam od ranih dana profesionalne Dota2 scene u Crnoj Gori.

Kažu za Dota 2 da je neka vrsta šaha. Kako je danas ti doživljavaš s obzirom na to da si je davno savlado?

Kao mali igrao sam mnogo šaha. Učio sam od oba đeda od kojih je Čedomir imao uspjeha na mnogobrojnim turnirima za vrijeme stare Jugoslavije i bio sam član šahovskog kluba Kotor, dok se isti nije zatvorio. Dakle zahvaljujući svom predznanju o šahu lako sam savladao i Dota 2 koja je veoma slična. Za razliku od ostalih igrica svog žanra, Dota 2 je mnogo veći fokus stavila upravo na strateški dio iste. Morate u svakom trenutku igre biti ispred protivnika, a na najvišem nivou Dota 2, biti jedan ili dva koraka ispred nije dovoljno! Smatram da je strateški dio najbitniji dio te igre, te sam njega najbolje i savladao. Zato me većina timova i igrača pitaju za savjet i kada me zovu da igram za njihove ekipe dodjeljuju mi ulogu kapitena.

Tokom dugogodišnjeg staža uspio si da istražiš razne junake, imaš li omiljenog ili ipak gledaš da se prilagodiš ostalim igračima iz ekipe?

U početku sam igrao ovu igru iz zabave. Što sam više igrao, postajao sam sve zapanjeniji mogućnostima koje postoje u ovoj igri sa strateškog, ali i mehaničkog aspekta. Uloženi sati u ovoj igri donosili su mnogo više nego u ostalim. Kada provedete nekoliko desetina hiljada sati u nekoj igri broj junaka koje ona posjeduje biva irelevantan. Prije ili kasnije čak i ukoliko se kao onaj ko upravlja herojima ne upoznate sa svima, bićete primorani da igrate protiv svakog od tih junaka, te ćete na taj način naučiti sve što je potrebno o njemu. Kada igram normal gejmove sa društvom iz zabave, naravno igram heroje koji su mi miliji od drugih, posebno se ističe Invoker. To je jedini heroj u igri koji umjeto četiri magije ima 10, a da biste iskoristili jednu morate pritisnuti pet različitih dugmića na tastaturi i lijevi klik miša. Poenta sa Invokerom je ne samo pobacati što više magija za što kraći vremenski period, već znati tačno procijeniti u kojoj situaciji je potrebno baciti koju magiju, te na brzinu ispritiskati odgovarajuće dugmiće i uspjeti odraditi posao sa što manje istrošenih magija. Ipak, kada igram rankiranu Dotu veoma je bitno odabrati pravog heroja za taj određeni gejm u kome se nalazim. Karakteristično za Dota 2 je što svaki heroj ima svoj kontra pik, odnosno heroja koji ga kontrira, te to u mnogome otežava odabir heroja u svakoj igri. Nekada se desi da jednim svojim dobrim odabirom heroja, kontriram nekoliko protivničkih. U takvoj situaciji dozvoljeno mi je da napravim i nekoliko grešaka u toku gejma, jer znam da čak iako ne odigram perfektno samim odabirom heroja sam odradio 50 posto posla.

Baš u tekstu za Dotu si napisao da je odlična i za igranje sa ljepšom polovinom. Da li i sam igraš sa djevojkom i igra li samo Dotu ili je upoznata i sa drugim igricama? Koliko joj pomažeš da se ozbiljnije posveti gejmingu?

Jesam. Da, naravno da igram. Vjerovali ili ne preko Dote smo se i upoznali! Slušao sam od komšije koji me je i učio da igram Dotu kako ga cure stalno ostavljaju, jer umjesto da ide vani i lumpuje sa njima, on ostaje kući da igra sa mnom. Tada sam čvrsto odlučio da će moja ljepša polovina igrati Dotu sa mnom ili mi i ne treba. Naravno, polako je upoznajem i sa ostalim igricama koje volim da igram i one koje joj se svide nastavimo igrati zajedno, ona takođe ima igre u kojima je dobra, čak i bolja nego ja, takođe ima igre koje igra još prije nego što smo ostvarili vezu kao što su Diablo u kojem je daleko ispred mene, čak je u jednom trenutku bila najjača na cijelom serveru! Što se tiče ozbiljnije posvećenosti gejmingu, nažalost, ona to ne preferira. Nju više zanima kuhinja, a posebno kolači i dekoracije, te se time i bavi i u tome uživa. U tome je u potpunosti podržavam, jer smatram da svako treba da se u životu bavi onim što ga čini ispunjenim. Za nju je to kuhinja, a za mene gejming.

Imaš i ekipu, ali nijeste uspjeli da se kvalifikujete za finale nedavnog takmičenja u Crnoj Gori. Šta je sad sa istom?

Imam ekipu naravno, promijenio sam ih mnogo, jer situacija sa mnom je da me uvijek zove više ekipa da igram za njih, pa se maltene grabe ko će me ugrabit prvi. Počeo sam sa ekipom Old Skul u kojoj smo bili ja komšo i društvo iz Kotora. Sa tom ekipom smo učestvovali na prvim turnirima Dote u Crnoj Gori. Ekipa sa kojom sam igrao na posljednjem turniru je ekipa Just Casual sačinjena od dva brata Mitrovića i dva brata Pavićevića iz Danilovgrada i naravno mene iz Kotora. Ekipa je trenutno na odmoru do sljedećeg Dota 2 turnira. Nas petoro se redovno čujemo i često igramo zajedno, ali planiram da se povučem sa mjesta igrača i da se pokušam više posvetiti poslu komentatora ili trenera. To valjda ide sa godinama.

Upravo na ovom takmičenju imao si dvije uloge - na CS:GO si bio sudija, dok si za Dota 2 bio u ulozi komentatora. Koliko je bitno razvijati se kroz ostale gejming sfere?

Zavisi upravo od vašeg cilja. Ukoliko vam je cilj specijalizovati se za jednu igru, onda možda i nije toliko neophodno poznavati ostale da biste se dalje razvijali u istoj, ali moja je preporuka barem znati ostale igre istog žanra da biste ih lakše uporedili sa onom koju želite savladati. Moj cilj je inicijalno bio da postanem najbolji Dota 2 igrač svijeta, ali nažalost gejming u Crnoj Gori nije bio na nivou na kojem treba da bude, staviše i sada je tek u razvoju. U Aziji imate Dota 2 škole, u Americi imate fakultete, to je ozbiljna karijera svuda u svijetu, nadam se da će postati i kod nas i to ne samo za Dotu, već i za ostale uspješne igrice. Sada se fokusiram više na razvoj same gejming scene u Crnoj Gori jer sam prepoznat kao neka ikona Dota 2 igre i kada pričam o Doti svi žele čuti šta imam za reći, ako bih mogao to iskoristiti da podignem svijest Crnogoraca o svijetu gejminga to bi za mene bio uspjeh, a da bih uspio više je nego potrebno razvijati se kroz ostale gejming sfere.

Posljednje vrijeme zadužen si za recenzije igrica u dnevnom listu Vijesti. Koliko ti je zanimljiv i privlačan novinarski posao?

S obzirom na to da sam se već navikao na kritike publike kroz brojne turnire i samu gejming zajednicu, posao kritičara mi lako pada. Što se tiče novinarstva, svjestan sam da postoji više nivoa istog, ja sam ipak samo gejmer sa završenom Pomorskom školom, nijesam ja neki profesionalni novinar, ali u državi u kojoj postoji sloboda govora, svako ima pravo na autorski tekst. Koristeći svoje znanje o gejming svijetu u mogućnosti sam prenijeti ga široj javnosti kroz recenzije koje pišem, a kako bolje, nego putem najčitanijeg medija u državi. Moram priznati da je biti novinar veoma uzbudljivo, jer svjestan sam da će moje recenzije čitati između ostalih i ljudi koji o istim znaju mnogo više od mene, te uvijek isčekujem da ću iz komentara naučiti nešto više o samoj igri uz pomoć tih ljudi.

S obzirom na to da igrice moraš da igraš i poznaješ da bi o njima mogao da pišeš, koliko sebi daš vremena da je igras i istražiš prije nego napišeš tekst o njoj?

Maksimalno. Maksimalno vremena provedem igrajući istu prije nego se usudim kritikovati je. Gledam da što veću porciju svog slobodnog vremena posvetim igri o kojoj pišem. Za sada sam pisao o igricama koje sam igrao već duže vrijeme, pa nije bilo teško pisati o istim, ali uskoro ću preći na potpuno nove stvari koje nikada prije nijesam dotakao u životu. Tim igrama ću posvetiti dovoljno vremena, zavisno od samog žanra da o istim napišem valjanu recenziju.

Čitas li komentare ispod svojih tekstova i da li iz istih možda dobiješ inspiraciju koju igricu treba da probaš?

Naravno, trudim se pročitati svaki komentar da bih znao šta publika misli o meni. Svaki pravi autor zna da je cilj zadovoljiti publiku jer od njih zavisi budućnost samog autora. Čemu moje recenzije ako ih niko ne čita, zar ne? Trudim se da izađem svima u susret i postignem da pišem o svakoj temi koja zanima čak i pojedince iz publike.

Zahvaljujući tvom komentarisanju, ali pretpostavljam i tekstovima i tvoj otac je bolje upoznat sa gejmingom, pa prati sve što ti radiš. Imaju li i dalje starije generacije predrasude prema gejmerima?

Uvjek će biti onih sa predrasudama. Moje je mišljenje da samo onaj ko je probao, ima pravo da komentariše bilo da je riječ o gejmingu ili bilo čemu drugom. Starije generacije su igrice smatrale zabavom, jer samo su to i bile. Ali u 2022. godini biti gejmer je isto što i biti fudbaler ili bilo koji drugi sportista. Kao što su, kada je sport bio u razvoju, bile predrasude prema sportistima, tako su danas prema gejmerima. Srećom sve ih je manje zahvaljujući surovoj realnosti koja kruži cijelim svijetom. Desetine miliona dolara se nude igračima samo jedne igrice. Novčani fond za igrice prevazilazi muzičku i filmsku industriju zajedno. Pa čak su i poznati fudbalski brendovi poput PSG počeli ulagati u igrice kao što je Dota 2, jer su svjesni koliko je gejming ozbiljna tema. Gejming odnosno e-sport će prevazići svaki drugi sport na planeti, samo je pitanje vremena, siguran sam u to!

Čime se inače baviš?

Kao mali bavio sam se svačim. U jednom trenutku trenirao sam šest sportova istovremeno (karate, džudo, džiu džicu, vaterpolo, šah i dzet set ples) plus naravno škola. Svaki dan mi je bio više nego ispunjen i što sam bio stariji i dobijao više obaveza, to je postajalo sve taksativnije dok se na posljetku nijesam odlučio samo za borilačke sportove koje je kasnije prevazišao gejming. Budim se svako jutro u pet da bih stigao na posao (porodični biznis sa voćem i povrćem) i čim dođem kući nešto prezalogajim, okupam se i sijedam za kompjuter. Provodim većinu vremena za kompjuterom i povremeno održavam formu borilačkim vjestinama koje sam dugo godina usavršavao. Obično liježem u krevet oko 21.30 jer smatram da je jako bitno imati što je moguće bliže osam sati sna. Moj idealni dan bi izgledao, osam sati sna, osam sati posla i osam sati slobodnog vremena, tome i težim.

( Marija Vasić )