Kad skine bijeli mantil, "udari" na zimnicu

Kada završi smjenu u Hitnoj službi i skine bijeli mantil, Nikšićanka Radmila Kalezić zasuče rukave, obuče kecelju i sprema zimnicu po tradicionalnoj recepturi.

Zahvaljujući njoj, mnogi kupci, koji nemaju vremena ili volje, osjetili su, kako kažu, malo domaće atmosfere kao u stara vremena.

A Rada, kako je svi zovu, zadovoljna je što je jednako uspješna i u Hitnoj službi i u kuhinji, što su zadovoljni i pacijenti i potrošači.

”Kao dijete bila sam malo bolešljiva i valjda sam zbog toga stalno govorila da ću biti doktorica. Sviđao mi se poziv medicinskog radnika. Poslije srednje medicinske, koju sam završila na Cetinju, nijesam upisala fakultet, već sam odmah počela da radim. Znala sam koliko je odgovoran posao, ali kada sam počinjala da radim nijesam ni slutila koliko je težak”, kaže za “Vijesti” medicinska sestra koja je bijeli mantil obukla prije skoro četiri decenije.

Teško je kada nekom nema pomoći

Priča da je promijenila mnoge ambulante, radila sa manje ili teže bolesnim pacijentima, bila i u operacionoj sali, a već godinama radi u službi čiji broj telefona svi znaju.

”Dosta je težak posao medicinske sestre, mnogo odgovoran, ali iznad svega human, bez obzira na kom odjeljenju radite. Međutim, hitna služba je ipak hitna služba. Imamo jednu ekipu koja ne može da pokrije cijelu opštinu, a opet stižemo svuda. Od kada smo dobili novog direktora i načelnika angažovali smo pripravnu ekipu tako da, ako smo van grada, oni ‘uskaču’ po potrebi”.

Radi po smjenama i sa novinarkom “Vijesti” je razgovarala nakon noćne. Kaže da iako kući dođe umorna, ne može da spava. Voljela bi i da posao, kada skine bijeli mantil, ostavi sa strane, ali priznaje da joj to ponekad ne polazi za rukom.

”Ne možete tako lako da zaboravite da nekome, nažalost, nijeste mogli pomoći. To je teško. Ali, onda se desi da spasimo nečiji život i to nas ‘podigne’. Težak je posao, ali da mogu da vratim vrijeme unazad, opet bih istim stazama išla. Ljepota i humanost ovog posla, ‘jače’ su od težine i odgovornosti koju on nosi”.

Proizvodi stizali i u Švajcarsku

Nije joj samo posao medicinske sestre prirastao srcu. Priznaje i da joj kuhinja dobro leži, a za spremanje zimnice je, iako to neće da kaže, pravi majstor. Znaju to najbolje oni koji uživaju u njenim salatama, džemovima, ajvaru…

Kuhinjom je, kaže, ozbiljnije počela da se bavi kada se udala. Ipak je majka bila ta koja je bila zadužena za kuhinju, a njeno je bilo samo da pomaže. Sa udajom je “ušla” i u svijet kulinarstva. Savjeti majke, komšinica, razmjene recepata, i korak po korak “osvojila” je i kuhinju. Zimnica je bila sastavni dio toga, a na nagovor koleginice počela je i da prodaje to što spremi.

”Koleginica mi je dala vjetar u leđa. Pretvorila sam dnevnu sobu maltene u kuhinju i počela da spremam veće količine salata, džemova, dok sam ajvar pravila kod koleginice Nade Backović, jer u stanu nijesam imala uslova. Ono što spremam za ukućane, spremam i za prodaju”.

I svi su zadovoljni - kupci jer su dobili kvalitetne proizvode, ona jer je dodatnim poslom mogla da popuni budžet.

”Kada dođem iz dnevne smjene, a stigne mi poručeno povrće, znala sam da ostanem i cijelu noć da to završim. To se mora odraditi. Suprug mi najviše pomaže, mada u stanu i nema prostora da više osoba radi”.

U prigradskom naselju Straševina imaju plac. Tu je bašta, razno povrće, a Rada se nada da bi uskoro tu mogla da “nikne” i radionica, jer joj je cilj da posao unaprijedi i da i ona “uplovi” u preduzetničke vode.

”Registrovala sam poljoprivredno gazdinstvo i prošle godine sam, na nagovor, učestvovala na sajmu. Dobro sam prošla, mada nijesam imala ni puno zaliha, jer sam prije toga skoro sve rasprodala. Moja zimnica je stizala i do Švajcarske. Voljela bih ovo da unaprijedim, da stvorim bolje uslove za rad i da otvorim radionicu. Zdrava, kvalitetna hrana je uvijek na cijeni”.

I ove godine, Opština je odlučila da iz budžeta opredijeli oko 40 hiljada eura bespovratne podrške za žene preduzetnice. I Rada se prijavila na konkurs, a pomoć bi joj, kaže, itekako dobro došla.

”Počinjem praktično sa livade. Na placu je samo bašta, a namjeravam da kupim neki objekat i otvorim radionicu. Nadam se da ću dobiti neka sredstva od Opštine, nešto ću i ja uložiti i da narednu jesen dočekam spremna. Čula sam da ima 70 prijava. Iako je sa tolikim brojem prijava mogućnost da se dobije manje novca, drago mi je da je sve više žena koje se okreću nekom biznisu”.

Iako voli posao medicinske sestre, iako joj je kuhinja omiljeni radni prostor, Rada ističe da najviše voli ulogu bake. Drago joj je da je kćerka krenula njenim stopama i obukla bijeli mantil, a nada se i da će i kćerci i snahi rad oko zimnice biti jednako zanimljiv kao i njoj.

Ali, kako kaže, kada za to dođe vrijeme, jer sada je ona tu.

( Svetlana Mandić )