Savjeti da ne budu parapolitičke institucije
Žalbe na način izbora tijela manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice došle i do ombudsmana
Zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić dala je preporuku Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava da mijenjanje Zakona o manjinskim pravima i slobodama prate široke i intenzivne konsultacije sa onima koji se bave tim pitanjima, uključujući i predstavnike savjeta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica.
Institucija zaštitnika je kao pritužbu tretiralo obraćanje jednog profesora sa još 52 potpisnika otvorenog pisma, kojim se predlaže pokretanje postupka za mijenjanje Zakona o manjinskim pravima i slobodama. Profesor navodi da način izbora članova savjeta manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice izrazito promoviše političku pripadnost članova savjeta i ne zasniva se na izboru, nego na funkciji, kao i da je osmišljen samo radi uspostavljanja političke kontrole nad radom ovog tijela.
U pritužbi se tvrdi i da je praksa pokazala da takvo tijelo nema puni legitimitet da predstavlja manjinsku zajednicu, već da savjete nacionalnih manjina pretvara u parapartijsku instituciju koja onemogućava pluralizam unutar manjinske zajednice. Žale se i da način izbora nije transparentan, da je unaprijed profilisan činjenicom da u većini slučajeva političke stranke “delegiraju” svoje navodne “elektore”, te da je postalo nemoguće biti član savjeta nekom ko nije u stranci koja drži kontrolu nad savjetom.
Ukazujući da Savjeti nijesu zamišljeni kao organ stranke, već kao predstavničko tijelo manjinske nacionalne zajednice, podnosioci predlažu izmjene koje bi omogućile zastupljenost članova na način što bi se birali iz svih sredina u kojima u većem broju žive pripadnici konkretne manjinske zajednice. Navedeno na način što bi se saglasno posljednjim rezultatima popisa, na posebnim skupštinama birali predstavnici savjeta iz različitih mjesta. Predlažu da bi njihov broj bio određen procentualnim učešćem pripadnika manjinske zajednice u ukupnom stanovništvu jedne opštine, a onda proporcionalnim učešćem u ukupnom broju manjinske zajednice.
Ministarstvo nije dostavilo izjašnjenje ni poslije više urgencija institucije Ombudsmana.
Crnogorski zakon propisuje da savjet čine članovi po funkciji i članovi koji se biraju tajnim glasanjem, na elektorskoj skupštini tog manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice.
Saglasno pravilima, članovi savjeta po funkciji čine najviše polovinu ukupnog broja članova savjeta, dok uglavnom ukupan broj ne može biti veći od dvostrukog broja članova po funkciji.
Zamjenica zaštitnika zapaža da ne postoji jedinstven model izbora članova savjeta predstavnika manjina u regionu, niti je takav konsenzus postignut na nivou zemalja članica Savjeta Evrope. Za razliku od hrvatskog i srpskog modela, gdje se predstavnici biraju na neposrednim ili posrednim izborima (putem elektorske skupštine), u ostalim zemljama regiona savjetodavna tijela čine ili predstavnici u parlamentu, ili imenovani članovi iz reda nacionanih manjina, pa čak i predstavnici lokalnih vlasti.
Prema zamjenici zaštitnika, čini se da najveći stepen neposrednosti i demokratičnosti izbora predviđa srpski i hrvatski model.
“Zaštitnik ponavlja stanovište da sastav i način izbora članova savjeta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica opredjeljujuće utiče na učinkovitost njihovog djelovanja, te može da opravda ili podriva namjeru i cilj zbog kojih se osnivaju”, navodi se u zaključcima Dobardžićeve.
Ona je dala preporuku Ministarstvu i da sa dužnom pažnjom pristupi razmatranju mogućih izmjena i dopuna Zakona u dijelu koji uređuje izbor članova savjeta na način “koji bi u mjeri mogućeg obezbijedio ne(posrednost) izbora zasnovanog na slobodno izraženoj volji manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica”.
Državna revizorska institucija je u martu objavila revizorske nalaze za šest nacionalnih savjeta u Crnoj Gori.
( Miloš Rudović )