Advokat Medojević: Zašto bi Nikolić prao legalne pare

SDT u svim aktima, navodi samo pretpostavku da osumnjičeni Momir Nikolić, nije ispunio svoje obaveze prema Poreskoj upravi

270 pregleda8 komentar(a)
Momir Nikolić, Foto: Luka Zeković
18.10.2017. 10:40h

Dražen Medojević, advokat Momira Nikolića, reagovao je na jučerašnji tekst "Nikolić zarađivao milione, prijavljivao siću" u kome negira krivicu svoga branjenika.

Reagovanje objavljujemo u cjelosti.

Vrhovni sud u svom Rešenju potvrdjuje navode Momira Nikolića, da se u periodu od 11 godina (2003-2014) osumnjičeni Momir Nikolić bavio isključivo legalnim poslovima-gradnje objekata. To jasno ukazuje da su svi prihodi koje je ostvarivao iz legalnih izvora , na bazi legalnih poslova. Osnovni element bića krivičnog djela pranja novca, je da je novac koji je predmet pranja, pribavljen kriminalnom djelatnošću (član 268 KZ stav 1) . Osnovanost sumnje u ovom konretnom slučaju mora da se zasniva na dokazima koji ukazuju da se okrivljeni Momir Nikolić, bavio kriminalnom djeltanošću, iz koje je sticao prljavi nelegalni novac, koji je onda u saradnji sa drugim licima prao u pokušaju da prikrije ili lažno prikaže porijeklo novca ili imovine.

Član 268 KZ. Stav 1.

Ko izvrši konverziju ili prenos novca ili druge imovine sa znanjem da su pribavljeni kriminalnom djelatnošću, u namjeri da se prikrije ili lažno prikaže porijeklo novca ili druge imovine, ili ko stekne, drži ili koristi novac ili drugu imovinu sa znanjem u trenutku prijema da potiču od krivičnog djela, ili ko prikrije ili lažno prikaže činjenice o prirodi, porijeklu, mjestu deponovanja, kretanja, raspolaganja ili vlasništva novca ili druge imovine za koje zna da su pribavljeni krivičnim djelom,

Uvidom u spise predmeta, naredbu za otvaranje istrage i proširenje istrage, SDT nije dao NIJEDAN dokaza da se Momir Nikolić, u periodu za koji je vršena israga (0d 2003 godine do danas) bavio bilo kakvim kriminalnim djelatanostima, Naprotiv u obrazloženju Rješenja Vrhovnog suda , stoji da se Momir Nikolić bavio : ...izgradnjom kuće u mjestu Bigovo (2007 i 2008) za račun ruskog državljanina Melik Pašajeva Sergeja....da je2016 kupio zemlju u mjestu Kavači, na kojem je izgradio stambenu zgradu, a zatim je taj objekat prodao za iznso od 600.000EUR ruskoj držvaljanki....da mu je taj novac od prodaje uplaćen na žiro račun Sber banke AD Banja Luka...da je okrivljeni prodao stambeni objekat 2007..da je od 2007 do 2013 vršio izgradnju objekata za račun lica Miloša i Mitra Kovačevića...zatim za Miodraga Zvicera, zatim izgradnju hotela «Forca Mare»...da je u periodu od 2013-2017 u mjestu Barić Republika Srspka izgradio porodičnu kuću u kojoj je otvorio ribarnicu "More".

Iz spisa predmeta se jasno vidi da se osumnjičeni Momir Nikolić u čitavom periodu za koji je SDT vodio istragu bavio legalnim poslovima gradnje porodičnih kuća, poslovnih objekata , kuporpodajom zemlje i objekata koje je sam izgradio, za šta posjeduje sve neophodne dokaze. Čak je isplata kuprodajne cijene od 521.134, 58 eura, za prodaju porodične kuće u mjesti Kavači ruskoj državljanki na osnovu ugovora ovjerenog kod notara nije bila u gotovini, što je uobičajeni način plaćanja u prometu nekretnina, posebno na crnogorksom primorju, već je uplaćen na žiro račun u Sver banci u Banja Luci. Upravo je posjedovanje gotovine iz kriminlanh djelanosti i motiv kriminalaca da operu pare , i to na način da gotovinu stečenu kriminlanim djeltnostima, ulože u banke ili druge finaisjke organizacije (koje su zakonom o sprečavanju pranja novca taksativno nevedene kao rizične i kao takve obveznici zakona o primjeni odredjenim mjera za otrivanje i sprečavanje ranja novca). SDT je u svojim podnescima sudovima za produžnje pritvora, zanemario i ovu jednostavnu činjenicu, koja ukazuje na elementarnu sumnju da se možda pere novac. Novac koji je Momir Nikolić , privatno posudio Dejanu Vujisiću, za završetak gradnje porodične kuće, je podignut sa žiro računa u banci, legalno stečen na bazi kuprodajnog govora . Prihode koje je Nikolić u periodu od 2003 do danas, ostvarivao od legalnih djelatnosti , SDT je protivzakoito i bez ijednog dokaza okaraterisao kao osnovano sumnjive da potiču od kriminalnih djelatnosti i tražio odredjivanje , a zatim i produženje pritvora. Niti u naredbi za istragu , zatim u naredbi za proširenje istrage , nitu u zathjevima za odredjivanje pritvora, a ni u Rješenju Vrhovnog suda o produženju pritvora za podnsioce ove ustavne žalbe , ne postoji niti jedna riječ o kojim konretnim kriminalnim aktivnostima Nikolića se radi.

SDT u svim aktima, navodi samo pretpostavku da osumnjičeni Momir Nikolić, nije ispunio svoje obaveze prema Poreskoj upravi, te da nije prikazao sve prihode i platio adekvatan porez., za period od 2003 do 2014 godine. Napominjemo, da se protiv Momira Nikolića, niti njegove Samostalne gradjevinske radnje «Graditelj» iz Tivta nije vodio NIJEDAN postupak pred poreskim organima države Crne Gore za , neki eventualni poreski prestup, niti protiv njega postoji bilo kakva prekršajna ili krivična pravosnažna presuda u vezi eventulanih kršenja zakona povodom plaćanja poreza u periodu od 2003 do 2014 godine. Paušalne prtepostavke SDT da osumnjičeni Momir Nikolić, nije platio porez, ne mogu predstavljati osnovanu sumnju za vršenje krivičnog djela stvaranje kriminalne organizicije i pranja novca, za kojeg ga SDT tereti, a posebno ne za odredjivanje i produženje pritvora. Eventualna prekršajna ili krivična odgovornost Nikolića u vezi plaćanja poreze morala se prethodno utvrditi u drugom postupku. Tek nakon pravosnažnih sudskih presuda u tim postupcima i preciznog definsianja iznosa eventulano neplaćenih poreze, ili eventuelne zakonske zastare , i nakon prikupljenih dokaza na sve okolnosti bića krivičnog djela stvaranja kriminalne organizacije i pranja novca, može se razmatrati eventulana osnovanost sumnje. Obične pretpostavke o mogućim poreskim prekršajima za preiod prije 14 godina, bez vodjenja bilo kakvog postupka pred poskim organima, ne mogu predstavljati osnovanu sumnju .

Takodje ni u jednom od pomenutih akata ne daje se nikakav konkretan opis koji bi pojasnio nelogično i neracionalno postupanje i motive Nikolića, koji po tvrdnji SDT, koje je, zdravo za gotovo i bez neopohodnih udubljivanja i čtanja spisa, prihvatio i Viši sud, i Apelacioni sud, i na kraju i Vhovni sud, svoje legalno stečene prihode prao preko opozicione političke parije u Crnoj Gori. U obrazloženjima pomenutih akata nema odgovora na pitanja : Zašto bi Nikolić legalno stečene pare koje su mu uplaćene iz legalnog posla na osnovu Ugovora o kupoprodaji nekretnine, uopšte prao?

Neosnovanost sumnje , ugleda se i u tome što političke partije nijesu obveznici Zakona o sprečavanju pranja novca i finasiranja terorizma, što poznavaocima ove materije, jasno ukazuje da u svom funkcionisanju ne raspolažu mehanizmima koje su rizične sa aspekta vršenja ovog krivičnog djela.

Posebno stičemo da u ovom krivičnom predmetu, ne postoji nijedna krivična prijava protiv osumnjičenih za krivično djelo za koje su osumnjičeni, ni od strane policije, niti od kompetetenih državnih organa koja su po Ustavu i zakonu ovlašćenja da vrše nadzor i provjeravaju finansiranje političke partije Pokret za Promjene i to – Poreska uprava, Uprava za sprečavanje pranja novca, Državna revizorska institucija. Ove institucije imaju kvalifikovane i kompetetne stručnjake za otrivanje eventualnih sumnjivh transakcija koje bi mogle poslužiti SDT za pokretanje istražnog postupka i utrdjivanje krivice. Kako se radi o visokosifitciranom krivičnom djelu koje se obavlja preko domaćih i inostarnih finansijskih institucija, „off shore“ firmi, advokatskih kancelarija i ima medjunarodni karakter, za efikasnu istragu su , ključna ekspertska mišljenja kvalifikovanih državnih institucija i razmjena tzv. finansijskih obavještajnih podataka izmedju država. Kako izvidjaj i istraga o ovom slučaju traje više od 9 mjeseci, a da nijedna od navedenih državnih institucija nije podniejla nikakvu krivičnu prijavu (na šta su obavezni po zakonu, u slučaju da utvrde osnov sumnje da se radi o sumnjivim transakcijama koje mogu predstvljati pranje novca) cijenimo da je SDT imao dovoljno vremena da prikupi sve iformacije i dokaze i da je prestala potreba za zadržavanjem u pritvoru osumnjičenih Momira Nikolića, Dejana Vujisića i Željka Šćepanovića

Neosnovanost sumnje, pokazuje i Konačni izvještaj Državne revizorske institucije Br.40116/042-602/14 od 06.09.2017 kojim je Pokretu za promjene dato POZITIVNO mišljenje na Godišnji konsolidovani finansijski izvještaj , gdje se konstatuje da je taj izvještaj "prezentovan na fer i objektivan način u skaldu sa važećim okvirom finainsijskog izvještavanja".

Na neosnovanost sumnje , ukazuje i činjenica da niti u jednom od gore pomenutih akata, nigdje nije data nijedna riječ o konkretnim radnjama i mehanizmima, kako su preko Pokreta za promjene i njegovih finaijskih transakcija, osumnjičeni prali novac Momira Nikolića i kako su to odgovorni funkcioneri PZP-a podizali gotovinu ili prenosili njegov prljavi novac, prethodno ubačen na žiro račun Pokreta za promjene novac trećim licima, bankama, i sl i tako opran novac ponovo vraćali Nikoliću. U skladu sa zakonom o pranju novca i finansiranju terorizma, a i na osnovu medjunardonih pporuka (FATF) i Konvencije SE o pranju, traženju, zapleni konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom i o finansiranju terorizma, usvojena Varšavi 16. maja 2005. , pranje novca podrazumijeva da se novac stečen kriminalnim aktivnostima , pere preko posebnih finainsijskih i sličnih organiziacija i institucija i vraća nazad vlasniku u vlasništvo, sa prikrivenim stvarnim porijeklom novca. U spisima ovog predmeta, naredbi o istrazi, naredbi o proširenju istrage, Rješenjima Višeg suda, Apelacionog suda, Vrhovnog suda , nema nijedna riječ, a kamoli dokaz o povraćaju opranog novca Nikoliću.

Posebno je osnovanost sumnje, da su Predsjednik, direktor i tehnički sekretar političke partije PzP, prali novac, obesmišljena POZITIVNIM mišljenjem Državne Revizorske Institucije koja je jedini kompeteteni državni organ koji prati regularnost finansiranja političkih subjekata i koja u svojim nalazima nije našla niti indicije o postojanju nekih sumnjivih transkacija koje bi ukazivale na rizik od pranja novca.

U spisu ne postoji niti jedan dokaz koji na bilo koji način povezuje Momira Nikolića i njegove poslove i prihode sa kriminalim djelatnostima (čak ni u vezi sa njegovim poslovnim parterima za čiji novac je izvodio gradjevinske radove ili im prodavao izgradjene objekte) niti sa finansijama političke partije Pokret za promjene, pa je potpuno nejasno na osnovu čega je odredjen i produžen pritvor osumnjičenima.

Iz svega navedenog je jasno da protiv Momira Nikolića, Dejana Vujisića i Željka Šćepanovića, ne postoje, ne samo dokazi koji sadrže osnovanu sumnju , mego bilo kakvi dokazi o vršenju bilo kakvog krivičnog djela. Naprotiv, u svim aktima i SDT i sudovi tvrde da se Momir Nikolić bavio legalnim aktivnostima i da novac koji je prihodovao je takodje legalan, i ne potiče od kriminlanih aktivnosti trećih lica, Ne postoji nijedan dokaz da je Momir Nikolić, koji je privatno pozjamio Dejanu Vujisiću, uplaćen na račun PzP. Ne postoji nijedan dokaz da je sa računa PzP izvršena bilo kakva sumnjiva transakcija. Naprotiv, DRI je dao pozitivno mišljenje na tačnost i zakonitost finansijskog izvještaja za 2016, godinu. Posebno je apsurdna i neosnovana sumnja da su Nebojša Medojević, Dejan Vujisić, i Željko Šćepanović, formirali kriminalu organizaciju, jer se radi o Predsjedniku, direktoru i tehničkom sekretaru, koji imaju svoje funkcije i zaduženja u Pokretu za promjene od osnivanja 2006 godine i koji svakodnevno komuniciraju u okviru svojih ovlašćenja i zaduženja.